Sabah-namaz

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Sabah-namaz ili salatul-fedžr (arapski: فجر) prvi je od 5 propisanih, obaveznih namaza (molitvi) koje muslimani svakodnevno obavljaju. Spomenut je u Kur'anu po imenu u suri En-Nur u 58. ajetu.

Vrijeme sabah-namaza[uredi | uredi izvor]

Sabah-namaz klanja se od pojave zore, pa do pred izlazak Sunca. Bosanskohercegovačka ulema odobrila je, u skladu sa šerijatom, da se, po dogovoru unutar svake od zajednica vjernika (džemata), sabah-namaz u džamijama može početi klanjati u unaprijed dogovoreno vrijeme, npr, pola sata prije izlaska Sunca.

U vremenu kad Sunce izlazi zabranjeno je klanjati bilo šta sve dok ono ne bude na vidiku. U slučaju da je vjernik propustio klanjati ovaj namaz u propisanom vremenu, ima mogućnost isti naklanjati (tzv. kazā) poslije izlaska Sunca, s tim da za to nema nikakvu nagradu.

Način obavljanja sabah-namaza[uredi | uredi izvor]

Kao i svi namazi, i ovaj se obavlja na način na koji ga je obavljao poslanik Muhammed s. a. w. s. Obavezni namaz je 2 rekata, ali je hadisom Božijeg Poslanika preporučeno prije toga klanjati i 2 rekata dobrovoljnog namaza (sunnet).

Prije početka[uredi | uredi izvor]

Prije početka namaza vjernik je dužan obaviti obredno pranje (abdest), zatim odlučiti ili zanijetiti u srcu, te okrenuti se prema kibli. Muškarci su dužni proučiti i ikamet prije farza (ikamet se ne uči prilikom klanjanja sunneta).[1]

Početak namaza[uredi | uredi izvor]

Svaki namaz počinje početnim tekbirom, kad vjernik podiže ispružene ruke u predjelu između ramena i ušiju i izgovara riječi "Allahu ekber" ("Allah je najveći"). Jedan dio muslimanske uleme (učenjaka) smatra da postoji razlika između muškog i ženskog načina obavljanja namaza, pa preporučuje da muškarci dižu ruke u visini ušiju, a žene u visini ramena, dok drugi dio smatra da nema razlike između obavljanja namaza muškarca i žene nego preporučuju dizanje ruku u bilo koji položaj između ova dva, uključujući i njih.

Rekati[uredi | uredi izvor]

Rekāt obuhvata nekoliko radnji, a to su: iftitahi tekbir (početni tekbir), kijam (stajanje), kiraet (učenje Kur'ana), ruku' (pregibanje), 2 sedžde i posljednje sjedenje (tešehud).

Na stajanju vjernik zauzima stojeći položaj s povezanim rukama u predjelu između prsa i pupka, i to tako da desnu stavi preko lijeve. I ovdje postoji razlika u mišljenjima uleme, pa jedan dio smatra da žene trebaju držati ruke povezane na prsima, a muškarci u predjelu pupka, dok drugi dio ne pravi razliku između muškog i ženskog stajanja. Na početku vjernik može prvo proučiti neku dovu. Bosanskohercegovački muslimani tradicionalno najčešće uče Subhaneke. Ovo je moguće samo na prvom rekatu. Nakon toga obavezno je reći: "Utječem se Allahu od prokletog šejtana (đavola)" (trans. "Eūzu billāhi mineš-šejtānir-radžīm"), ali također samo na prvom rekatu. Dalje se kaže: "U ime Allaha, Sveopćeg dobročinitelja, Milostivog, Samilosnog" (trans. "Bismillāhir-rahmānir-rahīm"), pa se uči prva sura iz Kur'ana (El-Fatiha) i nastavlja se sa barem 3 ajeta neke druge sure ili čitavom surom. Na drugom rekatu uče se Bismilla, Fatiha i još jedna sura.

Vjernik zatim, uz izgovaranje tekbira, vrši pregibanje tijela u oblik ćiriličnog slova G (Г), oslanjajući se rukama o koljena, i izgovara riječi kojima slavi svoga Tvorca, čineći tako ruku'. S ruku'a se vraća u prvobitni stojeći položaj izgovarajući riječi "Čuje Allah onoga koji Ga hvali" (trans. "Semiallāhu li men hamideh") i "Naš Stvoritelju, neka je Tebi hvala" (trans. "Rabbenā we lekel hamd").

Uz izgovaranje tekbira, vjernik se zatim spušta na tlo i čini sedždu. Sedžda se, kako je opisao Muhammed a. s, čini tako da 7 tačaka, odnosno dijelova tijela dodiruje tlo: čelo, nos, dlanovi, koljena i nožni prsti. To je karakterističan položaj tijela u kojem vjernik klečeći dodiruje zemlju čelom i nosom. Muslimani smatraju da su u ovom položaju najbliži Allahu i da se u ovom položaju nijedna dova ne odbija, pa zato za vrijeme sedžde izgovaraju različite dove. U jednom rekatu postoje 2 sedžde, s kraćom pauzom između njih u sjedećem položaju.

S učinjenom drugom sedždom završen je jedan rekat. Sa završetkom prvog rekata ustaje se na drugi, a nakon završetka drugog rekata dolazi sjedenje.

Sjedenje[uredi | uredi izvor]

Na sjedenju u namazu vjernik uči Ettehijjātu, u kojem se izgovara šehadet, zatim se donese salavat na Poslanika. Nakon toga vjernik uči neku od namaskih dova, čime završava sjedenje.

Završetak namaza[uredi | uredi izvor]

Svaki namaz završava se predajom selama. Selam se predaje tako što vjernik okrene glavu prvo na desnu stranu, pa izgovori "Esselāmu 'alejkum we rahmetullāh", a zatim okrene glavu na lijevu stranu i izgovori isto.

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Farz je ono što je Allah dž.š. strogo naredio, a sunnet je ono što nije obavezno, ali je preporučeno ili lijepo uraditi.