Saparmurat Nijazov

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Saparmurat Nijazov
Saparmyrat Ataýewiç Nyýazow
Сапармурат Атаевич Ниязов
Saparmurat Niyazov.jpg
1. predsjednik Turkmenistana
Vrijeme na vlasti
19. januar, 1990 – 21. decembar, 2006
Nasljednik Gurbanguly Berdimuhamedow
Rođenje 19. februar, 1940
Gypjak
Smrt 21. decembar 2006. (66 godina)
Ashgabat
Puno ime Saparmurat Atajević Nijazov
Supruga Muza Sokolova

Saparmurat Atajević Nijazov (turkmenski: Saparmyrat Ataýewiç Nyýazow; rus. Сапармурат Атаевич Ниязов) (19. februar 1940 - Ašgabat, 21. decembar 2006), najmoćnija ličnost Turkmenistana u periodu 1985 - 2006.

Kritiziran kao jedan od najvećih svjetskih autoritativnih diktatora, poznat je i po svojim ekscentričnostima koje su vidljive svuda po Turkmenistanu. Nijazov je radi svoje sulude politike direktno odgovoran za smrt hiljada ljudi kao posljedica odredbi koje je donosio i zbog političkih čistki "neprijatelja režima".

Biografija[uredi | uredi izvor]

Nijazov je ostao siroče kao dječak. Otac mu je poginuo u Drugom svjetskom ratu, dok je ostatak obitelji stradao u razornom potresu koji je zadesio glavni grad Ašgabat 1948. godine. Odrastao je u sovjetskom sirotištu, nakon čega ga je posvojila daljnja rodbina. Nijazov se 1962. učlanio u Komunističku partiju SSSR-a gdje je ubrzo napredovao u hijerarhiji, da bi 1985. stao na čelo Komunističke partije Turkmenistanske SSR (kasnije preimenovane u Demokratsku stranku Turkmenistana).

Nijazov je podržavao državni udar protiv Mihajla Gorbačova i nakon raspada Sovjetskog Saveza je zadržao vlast u svojoj zemlji, postavši prvi predsjednik Turkmenistana.

22. oktobra 1993. nadjenuo si je uz postojeće ime i naziv Turkmenbaši (Türkmenbaşy ili Туркменбаши), što znači “Vođa svih Turkmena”, po uzoru na Kemala Atatürka, "Oca svih Turaka". 29. decembra 1999. parlament (u potpunosti sklon Nijazovu) ga je proglasio doživotnim predsjednikom.

Pred kraj života bio je ozbiljno bolestan i trebao je pomoć pri kretanju. 21. decembra na državnoj televiziji je objavljeno da je preminuo uslijed srčanog udara. Vijest je potvrdila ambasada Turkmenistana u Moskvi.

Kult ličnosti[uredi | uredi izvor]

Nijazov je autoritaran vođa i poznat je po izrazito jakom kultu ličnosti. Vjerujući kako je Turkmenistan država bez nacionalnog identiteta, odlučio ga je sam stvoriti i urediti zemlju u svom stilu. Grad Krasnovodsk, koji se nalazi na obalama Kaspijskog jezera, preimenovao je u Turkmenbaši sebi u čast, uz to što je već ranije svojim imenom i imenima članova svoje najuže obitelji nazvao nekoliko škola, aerodrom, pa čak i meteor. Tradicionalnu turkmensku riječ “čorek” (u bosanskom značenju kruh), 2002. godine je preimenovao u Gurbansoltan edzhe - ime svoje pokojne majke. Lik predsjednika Turkmenbašija nalazi se na svakoj novčanici, dok njegovi golemi portreti vise širom Turkmenistana, posebice na državnim zgradama i velikim gradskim avenijama. Spomenici koji prikazuju njega i njegovu majku razasuti su svuda po zemlji. Najpoznatiji je onaj u samom srcu pustinje Kara Kum i onaj na vrhu najveće zgrade Ašhabada – Slavoluk neutralnosti, koji se uvijek okreće licem prema Suncu.

Nijazov je izgradio golemu palaču u Ašhabadu u spomen na svoju vladavinu. “Osobno sam protiv izlaganja svojih slika i spomenika po ulicama, ali to je ono što ljudi žele” – jednom je izjavio.

Obrazovni sistem poučava mlade Turkmene da vole Nijazova, jer njegovi govori i pisana djela sačinjavaju sadržaj gotovo cijelog udžbenika. Glavni tekst je nacionalni ep, koji je napisao sam predsjednik, pod nazivom Ruhnama ili Knjiga duše. Ta knjiga, mješavina revizionističke historije i moralnih načela, namijenjena je usmjeravanju naroda prema duhovnosti i temelj je nacionalne umjetnosti i književnosti.

Nakon raspada SSSR-a knjige i udžbenici sovjetskog razdoblja izbačeni su s polica biblioteka, te nisu nadomješteni novim izdanjima i naslovima. To je razlog da danas biblioteke u Turkmenistanu raspolažu s jako malo naslova koje nije napisao Turkmenbaši. 2004. godine, diktator je zatvorio sve ruralne biblioteke pod opravdanjem da seosko stanovništvo Turkmenistana ne čita, a u svom rodnom selu Kipčak izgradio je memorijalni kompleks u spomen na svoju majku, uključujući i džamiju čija se vrijednost procjenjuje na 100 miliona $, kao simbol preporoda turkmenskog naroda. Zidovi ovog zdanja ispisani su dijelovima iz Ruhname i surama iz Kurana.

Od ostalih napora u preoblikovanju kulture Turkmenistana valja spomenuti uvođenje turkmenske abecede, koja se bazira na latinici, a trebala bi zamijeniti ćirilicu, određivanje starosnih kategorija (građani do 25. godine smatraju se maloljetnicima, mladost traje do 37. godine, a starost počinje s navršenih 85. godina) i preimenovanje dana u tjednu i mjeseci po narodnim herojima i drugim simbolima. Januar je tako preimenovan u Turkmenbaši, a april u Gurbansoltan Edzhe, po predsjednikovoj majci.

Predsjednički proglasi[uredi | uredi izvor]

Kao doživotni predsjednik Turkmenistana, Nijazov je proglasio mnoge neobične uredbe, kao što su[citat potreban]:

  • zabrana nanošenja šminke tv voditeljima, jer je predsjednik teško razlikovao muškog tv voditelja od ženske tv voditeljice
  • ukidanje baleta i opere, nazvavši ih nepotrebnima
  • zabranio pušenje na javnim mjestima 1997. nakon što je on sam bio prisiljen prestati pušiti zbog teške operacije srca
  • zabranio pjevanje na playback
  • zabranio slušanje radija za vrijeme vožnje u automobilu
  • proglasio Dan dinje državnim praznikom
  • ukinuo imena ulica u Ašgabatu, zamijenivši ih brojevima (Prva, druga, treća…ulica)
  • zabranio nošenje duge kose i brade mladim muškarcima (2001.)
  • zabranio mlađoj populaciji nošenje zlatnih zubi, savjetujući da što više glođu kosti i na taj način sačuvaju zdravlje svojih zubi
  • zatvorio je gotovo sve knjižnice i bolnice izvan glavnog grada
  • zabranio izlazak strancima poslije 23:00 sata
  • zabranio kopiranje ključeva

Predsjednička politika[uredi | uredi izvor]

Nijazov je nadaleko poznat po svojem ekscentričnom vođenju politike. U augustu 2004. naredio je gradnju goleme ledene palače usred pustinjske države, oglušujući se na promatrače koji su napomenuli da je to bez nekog oblika tehničke podrške nemoguća misija.

Država dopušta samo dvije religije: rusko pravoslavlje i sunitski islam. Bilo kakve organizacije ili religije koje nisu povezane s turkmenskom kulturom nemaju pravo na djelovanje.

Nakon navodnog pokušaja atentata na njega 25. novembra 2002, započela su masovna hapšenja osumnjičenih i njihovih članova obitelji. Neki kritičari smatraju da se radi o insceniranom atentatu, ne bi li na taj način Nijazov dobio opravdanje za obračunavanje sa svojim neistomišljenicima.

U ljeto 2004. u glavnom gradu Ašgabatu pojavili su se leci koji su pozivali stanovništvo na pobunu, te na svrgavanje i suđenje Nijazova. Vlasti nisu uspjele ući u trag aktivistima te kampanje, nakon čega je predsjednik reagirao i na nacionalnoj televiziji dao ostavku ministru unutarnjih poslova i rektoru policijske akademije. Optužio je ministra riječima da je nesposoban i da kroz vrijeme svog mandata nije postigao ništa što bi suzbilo kriminal u državi.

2004. godine Nijazov je otpustio 15 000 medicinskog osoblja zamijenivši ih vojnicima. Akciju je nastavio 1. marta 2005, kada je naredio zatvaranje svih bolnica izvan grada Ašgabata, i tada je izjavio: “Zašto bi gubili liječnike specijaliste na selu, kada svi oni mogu raditi u glavnom gradu.”


Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: