Sastanak u Grazu

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Gnome-emblem-important.svg Na ovoj stranici su konstatovane greške u izvornom kodu koje moguće dovode do nepoželjnih rezultata.
Ispravite ove greške i zatim uklonite ovaj šablon. Ako ne znate kako da ispravite ove greške onda se obratite na čaršiji za pomoć.

Sastanak u Grazu bio je dogovor o podjeli Bosne i Hercegovine između Republike Srpske, čiji je predstavnik bio Radovan Karadžić, i HR Herceg-Bosne, čiji je predstavnik bio Mate Boban, potpisan 6. maja 1992. u austrijskom gradu Grazu.[1][2] Predstavnici najbrojnijeg naroda u BiH, Bošnjaka, nisu bili pozvani na sastanak.[1] Vijesti o dogovoru u Grazu objavili su državni mediji u središnjim informativnim emisijama.[3][4]

Franjo Tuđman, u pismu američkom senatoru Robertu Dolu, predstavlja ovaj dogovor kao dio konferencije o Bosni i Hercegovini kojeg je sponzorirala Evropska unija.[1]

Podjela[uredi | uredi izvor]

Mate Boban i Radovan Karadžić sastali su se u Grazu 5. maja 1992.[3] Boban i Karadžić vodili su detaljnu raspravu o razgraničenju hrvatskog i srpskog područja u Bosni i Hercegovini. SDS je granicu veće Srbije vidio na rijeci Neretvi, što bi razdvojilo Mostar na dva dijela.[5] Na kraju je Karadžić pristao na Bobanov prijedlog da glavna mostarska ulica - Ulica maršala Tita, bude granica između Herceg-Bosne i Republike Srpske.[5] Isto tako prihvaćen je i prijedlog da većinski hrvatski gradovi ostanu dio Herceg-Bosne, dok bi se većinski srpski gradovi u Herceg-Bosni, kao Kupres (51% Srba) i miješani hrvatsko-bošnjački gradovi u srednjoj Bosni pripojili Republici Srpskoj.[5] Jedino je ostalo neriješeno pitanje Posavine i Brčkog.[5] Na kraju su se Karadžić i Boban dogovorili da će prihvatiti međunarodnu arbitražu oko područja u Kupresu i sedam drugih gradova u Posavini.[5] Između Republike Srpske i Herceg-Bosne bila bi minorna bošnjačka država.[4]

Ocjene[uredi | uredi izvor]

Miloš Vasić, vojni analitičar časopisa Vreme izjavio je da je dogovor u Grazu "najvažniji dokument rata" s ciljem da ograniči sukob između hrvatskih i srpskih snaga dozvoljavajući im da se koncentriraju na uzimanje bošnjačkog područja od bosanskih snaga.[6] Hrvati Bosne i Hercegovine ovaj su sastanak vidjeli kao izdaju bošnjačkog saveznika.[1] ICTY ovaj sastanak smatra nastavkom dogovora iz Karađorđeva.[7] Washington Post usporedio je ovaj dogovor s Paktom Ribbentrop-Molotov o podjeli Poljske.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d e Lukic, Rénéo; Lynch, Allen. Europe From the Balkans to the Urals: The Disintegration of Yugoslavia and the Soviet Union, Oxford University Press. 1996. Str. 210-212 ISBN 0-19-829200-7 (en)
  2. ^ Melčić, Dunja. Der Jugoslawien-Krieg: Handbuch zu Vorgeschichte, Verlauf und Konsequenzen, VS Verlag. 2007. Str. 424. ISBN 978-3-531-33219-2 (de)
  3. ^ a b Zlopaša, Ivan, Politička sudbina Hrvata u BiH, Hrvatski blok BiH. 2005. Str. 44.
  4. ^ a b Harden, Blaine, Warring Factions Agree on Plan to Divide up Former Yugoslavia. The Washington Post. 8. maja 1992. (en)
  5. ^ a b c d e Kumar, Radha, Divide and fall?: Bosnia in the annals of partition, Verso. 1997. Str. 55. ISBN 1-85984-183-X (en)
  6. ^ Vasić, Miloš, The pattern of aggression. Balkan War Report. 1993. Str. 8-9. (en)
  7. ^ Prosecutor v. Tihomir Blaškić - Judgement. Ujedinjeni narodi. 3. 9. 2000. Preuzeto 13. 9. 2011. (en)