Sedam mora

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Historijskih sedam mora

Srednjovjekovni evropski i arapski tekstovi često spominju sedam mora. Pritom se ne misli uvijek na ista mora. "Sedam mora" je bio uvriježen izraz u mnogim drevnim pisanim spomenicima prije nego što su ga preuzeli Grci i Rimljani - na primjer, pojavljuje se u prijevodu jedne od Enheudaninih himni Inani (8. himna), napisanoj oko 2300. p. n. e. u Sumeru (Meador, 2001). Broj sedam je u mnogim kulturama bio magičan broj, zbog čega su se mnoge stvari prikazivale u grupama od sedam. "Sedam" se dugo koristio i kao neodređen broj, sinonim za "nekoliko", kao što je slučaj s grčkih "sedam mora" (Hopkins, 1923). U grčkoj i zapadnoj kulturi, sedam mora je ukazivalo na različite stvari, ovisno o zemlji i razdoblju. Ipak, obično se tih sedam uzimalo među ovih devet vodenih masa:

Druge skupine mora[uredi | uredi izvor]

Stari Rimljani su imali i druga značenja za septem maria (latinski), koja danas zvuče neobično. Plovna mreža rukavaca u ušću rijeke Po koji su se izlijevali u slane močvare jadranske obale nazivala se "Sedam mora" u tom području. Rimski pisac Plinije Stariji spominjao je te lagune, razdvojene pješčanim sprudovima od otvorenog mora:

"Sve te rječice i jarke nekad su napravili Etrurci, pa se tok rijeke izlijevao u močvare područja Atrijana koje se nazivaju Sedam mora, sa slavnom lukom etrurskog grada po imenu Atria, po kojem je Jadran dobio ime." (Historia Naturalis, III 120[1]).

Tako danas u Muzeju Septem Maria možemo vidjeti kako se ta civilizacija vode razvijala od prahistorije do danas. Muzej se nalazi u Adriji u Rovigu, nekadašnjoj Atriji [2].

John Lightfoot, sveštenik i učenjak iz 17. vijeka, spominje sasvim drugačiji skup mora u svom Komentaru Novog zavjeta. Poglavlje Sedam mora prema talmudistima i četiri rijeke koje okružuju kopno sadrži "Veliko more" (Mediteran), "Tiberijadu" (Galilejsko more), "More Sodome" (Mrtvo more), "Jezero Samocho" i "Sibbichaean". [3]

Na kraju, neke savremene geografske klasifikacije kažu da svijet ima sedam okeana:

Djelimično standardizirana ikonografija četiri kontinenta i četiri rijeke svijeta, koju je zasnovala renesansa, uspostavila je jasne slike u evropskoj mašti, ali sedam mora se nije jasno razlikovalo - Neptun je vladao nad svima. Rudyard Kipling je jednu zbirku pjesama nazvao The Seven Seas (1896). (Kipling 1896)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: