Seoul

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Seul)
Idi na: navigacija, traži
Koordinate: 37°34′0″S 126°58′0″I / 37.56667, 126.96667
Seoul
Grad
Pogled na Seoul
Pogled na Seoul
Seal of Seoul.svg
Simbol
Službeni naziv: 서울특별시 (hangul)
서울特別市 (hanja)
Država Flag of South Korea.svg Južna Koreja
Regija Područje glavnog grada Seoul
Nadmorska visina 10 m.i.m.
Koordinate 37°34′0″S 126°58′0″I / 37.56667, 126.96667
Površina
 - Metro 605,52 km2
Stanovništvo
 - Urbana zona 10.140.000
 - Metro 25.620.000
Gustoća
 - Urbana zona 17.000 /km2 
Gradonačelnik Park Won-soon
Vremenska zona UTC+9 (UTC+9)
Poštanski broj 100-011 (Jung-gu)
158-871 (Yangcheon-gu)
Pozivni broj + 82 2
South Korea location map.svg
Blue pog.svg
Web stranica: seoul.go.kr

Seoul (kor: hang: 서울  ) [sʌ.ul] je glavni grad Južne Koreje i jedan od najnaseljenijih gradova na svijetu, koji se nalazi u sjeverozapadnom djelu zemlje na rijeci Han. Službeno ime grada je "Posebni grad Seoul" (kor: hanj: 서울특별시 rom: Seoul Teukbyeolsi ). Ovo ime grada zasniva se na činjenici da je glavni grad, te da je upravno-politički ujedno i korejska provincija.

Već od 18. p. n. e. do 475. godine Seoul je bio historijski glavni grad kraljevstva Baekje. Od 1394-1910. bio je glavni grad carstva Joseon i Korejskog carstva. Za glavni grad Koreje proglašen je 1945. Po bivšem Ustavu Sjeverne Koreje, Seoul je pravno bio i glavni grad Sjeverne Koreje, sve do promjene Ustava 1972. kada je Pjongjang, grad u kome je sjevernokorejsko vođstvo imalo privremeno sjedište nakon završetka Drugog svjetskog rata, proglašen glavnim gradom.

Broj stanovnika Seoula kreće se oko 9,8 miliona (2010). Osim toga je grad sjedište metopolitanskog područja Sudogwon (kor: hang: 수도권 hanj: 首都圈 ). Ovom području pripadaju između ostalih i višemilionski gradovi Incheon i Suwon i u njemu živi 23,8 miliona ljudi, što predstavlja 48,6 % od ukupnog broja stanovnika Južne Koreje.[1] Sudogwon je nakon metopolitanskog područja Tokio-Yokohama, drugo najveće takvo područje na svijetu. Zbog nedovoljne definicije područja i nepoznatog broja stanovnika, područja Mexico Cityja, New Yorka i São Paulo se neznatno razlikuju, te se Sudogwon uzima kao drugi najveći region na svijetu.

Grad je politički, kulturni, obrazovni, društveni i ekonomski centar Južne Koreje. Jedan je od centara međunarodnog biznisa, finansija, multinacionalnih korporacija i svjetskih organizacija. Danas je jedan on najočitijih simbola korejske privrede ("Čudo na rijeci Han"). Grad je bio domaćin većih svjetskih sportskih takmičenja: Azijskih igara 1988. godine, Ljetnih olimpijskih igara 1988. i Svjetskog nogometnog prvenstva 2002. godine. U Seoulu je 2010. održan samit G-20, a grad je proglašen UNESCO-im gradom dizajna (eng. UNESCO City of Design).


Etimologija[uredi | uredi izvor]

Seoul je u prošlosti bio poznat pod raznim imenima: U vremenima kraljevstva Baekje grad je nosio ime Wiryeseong (kor: hang: 례성 hanj: 慰 禮 城 ), Hanju (kor: hang: 한주 hanj: 漢 州 ), za vrijeme dinastije Silla, Namgyeong (kor: hang: 남경 hanj: 南京 ), u vremenima dinastije Goryeo, Hanseong (kor: hang: 한성 hanj: 漢城 ) vladavina dinastija Baekje i Joseon, Hanyang (kor: hang: 한양 hanj: 漢陽 ) dinastije Joseon, Gyeongseong (kor: hang: 경성 hanj: 京城 ) u vremenu japanske okupacije Koreje. Današnje ime Seoul, navodno vuče korijene iz riječi iz korejskog jezika koja znači glavni grad (kor: hang: 라벌 hanj: 徐 羅 伐 rom: Seorabeol ), a koja je nastala od Gyeongju glavnog grada carstva Silla. Za razliku od ostalih imena gradova u Koreji, Seoul nema odgovarajući simbol u Hanja alfabetu. Korejska je vlada 18. januara 2005. godine promijenila zvanično kinesko ime Hanseong (kin: pkp: 汉城 tkp: 漢城 pin: Hancheng ) u Shou'er (kin: pkp: 首 尔 tkp: 首 爾 pin: Shǒu'ěr ).

Geografija[uredi | uredi izvor]

Položaj[uredi | uredi izvor]

Pogled na Seoul

Seoul se nalazi na sjeverozapadu zemlje, južno od korejske demilitarizacione zone na granici sa Sjevernom Korejom, na rijeci Han, na nadmorskoj visini od 87 m. Središte grada je okruženo mnogobrojnim brdima, a u samom centru nalazi se brdo Namsan (kor: hang: 남산 hanj: 南山 ) (Južno brdo) sa televizijskim tornjem i žičarom. Brdo Bukhansan nalazi se sjeverno od grada, a na jugoistoku je tvrđava Namhansanseong i bivša prijestolnica dinastije Joseon. U okolnim dolinama nalaze se mnogobrojna manja sela sa budističkim samostanima. Južno od Seoula nalazi se brdo Gwanaksan, koje je poznato mjesto za izlete i odmor.

Sjeverno od Seoula, 56 km nalazi se grad Panmunjeom i granica između dviju Koreja, tzv. 38. paralela. U gradu je 27. jula 1953. godine potpisano primirje između zaraćenih strana u Korejskom ratu.

Hidrografija[uredi | uredi izvor]

Rijeka Han protiše kroz Seoul od istoka prema zapadu formirajući svoj tok tok u obliku slova « W », četrdeset kilometara prije ušća. Nastaje od dviju rijeka Bukhangang (Sjeverni Han) i Namhangang (Južni Han) istočno od grada kod Yangsurija. U gradskom dijelu Seoula na rijeci Han, nalazi se nekoliko otoka, od kojih je najpoznatiji Yeouido. Jedan rukavac rijeke je isušen sa ciljem dobijanja građevinskog zemljišta. Historijsko središte Seoula nalazi se u povoljnom geomancijskom položaju, nešto sjevernije od rijeke, koja ovdje protiče oblikom dvostruke krivulje i nakon odtoka iz gradskog područja u pravcu sjeverozapada nakon otoka Ganghwado utiče u Žuto more, dok se grad na jugozapadu spaja sa lukom Incheon. Kroz grad protiče još pet rijeka: Seongnae (kor: hang: 성내천 ), Banpo (kor: hang: 반 포천 ), Tan (kor: hang: 탄천 ), koja izvire nedaleko od Yongina, Jungnang, koja izvire ispod planine Bulgoka i Anyangcheon, sa izvorom nedaleko od grada Uiwanga. Na rijeci Han je izgrađeno dvadeset mostova.

Teritorijalna podjela[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Okruzi Seoula
Teritorijalna podjela Seoula

Mada je Seoul, politički grad sa posebnim statusom, teritorijalna podjela je ista kao i kod drugih korejskih gradova. Grad je podijeljen u gradske okruge (kor: hang:hanj:rom: gu ) i gradske četvrti (kor: hang:hanj:rom: dong ).

Seoul se sastoji od 25 gradskih okruga, od kojih su prvi osnovani 1943. godine. Okruzi (gu) su podijeljeni u 522 četvrti (dong), dok su oni podijeljeni u 13.787 tongi, a ovi u 102.796 bana. Okruzi su veličine od 10-47 km², dok se broj stanovnika kreće od 140.000-650.000. Okrug sa najvećim brojem stanovnika je Songpa sa 646.970 stanovnika, a najveći okrug je Seocho sa 47,14 km². Funkcije vlade okruga se posebno određuju.

Gradski okruzi Seoula su:

Gradski okruzi Seoula
Bosanski jezik Korejski jezik
Hangeul
Korejski jezik
Hanja
Dobong 도봉구 道峰區
Dongdaemun 동대문구 東大門區
Dongjak 동작구 銅雀區
Eunpyeong 은평구 恩平區
Gangbuk 강북구 江北區
Gangdong 강동구 江東區
Gangnam 강남구 江南區
Gangseo 강서구 江西區
Geumcheon 금천구 衿川區
Guro 구로구 九老區
Gwanak 관악구 冠岳區
Gwangjin 광진구 廣津區
Jongno 종로구 鍾路區
Jung 중구 中區
Jungnang 중랑구 中浪區
Mapo 마포구 麻浦區
Nowon 노원구 蘆原區
Seocho 서초구 瑞草區
Seodaemun 서대문구 西大門區
Seongbuk 성북구 城北區
Seongdong 성동구 城東區
Songpa 송파구 松坡區
Yangcheon 양천구 陽川區
Yeongdeungpo 영등포구 永登浦區
Yongsan 용산구 龍山區

Klima[uredi | uredi izvor]

Seoul se klimatski nalazi u umjerenom pojasu, sa godišnjom prosječnom temperaturom od 12,2 °C. Klima je obilježena jakim suprotnostima, tako da najveća prosječna temperatura u augustu iznosi 29,5 °C, a najniža prosječna temperatura je u januaru -6,1 °C.[2]

Ljeta su u monsunskom vremenu (kor: hang: 장마 rom: Jangma ), od juna do septembra vrlo topla i vlažna, posebice u augustu. Najviše dnevne temperature prelaze često preko 30 °C, a u augustu, najtoplijem mjesecu, prosječna je temperatura 25,4 °C. 70 % godišnjih padavina, od prosječnih 1.344,2 mm, padnu u monsunsko vrijeme, a od toga prosječno 348,0 mm u najkišnijem mjesecu, augustu.

Zimi su, pod uticajem hladnog sibirskog vjetra, vrlo hladne, ali suhe. Obično se, zbog specifične konstelacije visokog pritiska, izmjenjuju tri vrlo hlada dana sa četiri toplija dana. Najhladniji mjesec je januar sa prosječnom temperaturom od -4,9 °C, te je ujedno i mjesec sa najmanjom količinom padavina sa prosječnih 21,6 mm.

Jan Feb Mar Apr Maj Jun Jul Aug Sep Okt Nov Dec
 Najviša prosječna temperatura 14,4 18,7 23,8 29,8 34,4 37,2 38,4 38,2 35,1 30,1 25,9 17,7
 Najniža prosječna temperatura -22,5 -19,6 -14,1 -4,3 2,4 8,8 12,9 13,5 3,2 -5,1 -11,9 -23,1
 Padavine 20,8 25,0 47,2 64,5 105,9 133,2 394,7 364,2 169,3 51,8 52,5 21,5

Historija[uredi | uredi izvor]

Prahistorija[uredi | uredi izvor]

Pronađeni arheološki ostaci od gline, pokazuju da je područje oko Seoula bilo naseljeno još u mlađem kamenom dobu, prije 3.000 godina. Ostaci su nađeni u današnjim okruzima Gangdong i Songpa. Prahistorijski nalazi, nađeni u arheološkom nalazištu Amsa (kor: hang: 암사 선사 유적지 rom: Amsa Seonsa Yujeokji ) (Amsa-dong i Gangdong), mogli bi biti stari od 3.000-7.000 godina. Pronalaskom bronze, oko 700. p. n. e., naselja se šire i prema unutrašnjosti.

Historija Seoula kao glavnog grada može se dokumentirati od 18. p. n. e. U ovoj godini novoosnovano kraljevstvo Baekje, gradi svoj glavni grad Hanyang (kor: hang: 한양 hanj: 漢陽 ) pored rijeke Han. Iz ovog vremena postoje još ostaci gradskih zidina. 475. godine, sjedište glavnog grada se seli u Gongju i kraljevstvo Goguryeo, preuzima kontrolu nad ovim područjem. Oko sto godina kasnije, područje osvaja Silla carstvo. U ovo vrijeme vladavine Silla, Seoul je bio samo malo selo imenom Hansanju.

Dinastija Goryeo[uredi | uredi izvor]

Dolaskom na vlast dinastije Goryeo Seoul dobija na važnosti. U to je vrijeme važilo, da carstvo, koje kontrolira rijeku Han, ima nadmoć nad čitavim korejskim poluotokom, jer je rijeka bila vrlo važna za promet i opskrbu. Iz tog razloga je Carstvo Goryeo proglasilo grad za tzv. južni glavni grad (kor: rom: Namgyeong ), te kao upravno sjedište okolnog područja. Između 11. i 14. stoljeća izgrađene su mnogobrojene palače u Seoulu, od kojih je najvažnija palača Changgyeonggung, koja je vjerojatno važila za ljetnu rezidenciju. Uprkos tome, sa malim prekidima, glavni grad carstva bio je Kaesŏng, grad udaljen 60 km od Seoula.

Dinastija Joseon[uredi | uredi izvor]

Yi Seong-gye je 1392. godine osnovao dinastiju Joseon i odlučio premjestiti svoju prijestolnicu. Po jednoj legendi o osnivanju Yi Seong-gye je počeo gradnju u podnožju Gyeryongsana. Po procjenama tadašnjih geomanata položaj grada je bio optimalan za osnivanje i premještanje glavnog grada nove dinastije. Iz tog razloga je 29. novembra 1394. Hanyang proglašen za glavni grad Koreje, te su započeti radovi na izgradnji palače Gyeongbokgung, raznih svetišta, bogomolja, hramova i gradskih zidina. Zid je bio dugačak 18 km i povezivao je četiri brda koja se okruživala grad: Bugaksan, Inwangsan, Namsan i Naksan. Ostaci zidovi vidljivi su i danas, kao i najvažnije gradske kapije, od kojih su najpoznatije Sungnyemun (često nazvan Namdaemun i Dongdaemun). Gradske se kapije po danu otvorene, a po noći se zatvaraju, što se oglašavama zvonjavom zvona.

Ubrzo se izgrađuju i druge palače. Od 1405-12. izgrađena je palača Changdeokgung, 1616. Gyeonghuigung. Ime grada je kasnije promjenjeno u Hanseong (kor: hang: 한성 hanj: 漢城 ). Mada je grad, zbog povoljnog položaja i jakih utvrda, bio zaštićen, u toku Imjin rata 1592. godine nakon bitke kod Chungjua, osvojen je od japanaca, a 1635. od Mandžurije. Tek pod vladavinom kralja Yeongjoa (1724–76.) grad doživljava puni procvat, a zbog dobrog položaja na Hanu, postaje najznačajniji trgovinski centar.

Kralj se 1872. povlači u palaču Gyeongbokgung, koja je nakon Imjin rata bila porušena i tek 1865. godine obnovljena. U međuvremenu je kao rezidencija vlade korištena palača Changdeokgung.

Uvođenje kršćanstva[uredi | uredi izvor]

Katoličanstvo[uredi | uredi izvor]

Prvom pojavom katoličanstva u Koreji smatra se izgradnja prve crkve u Seulu 1784. godine od strane korejskih svećenika Yi Pyeoka, Kweon Il-shina i Yi Seung-huna. Ideja izgradnje crkve bila je ujedno i istovremeno osnivanje rimokatoličke vjerske zajednice na ovim prostorima. Zbog povezivanja crkve sa evropskim kolonijalizmom, korejski su se vladari protivili osnivanju zajednice, a vjernici su proganjani, te im je onemogućeno slobodno izjašnjavanje. Vjersko se težište postavljalo na konfučijanizam. Kad je korejski kralj Sunjo naslijedio na prijestolju Jeongjoa, slijedili su masivni progoni katolika u Seulu, koji su se kasnije proširili na čitavu zemlju. Uprkos tome, broj konvertiranih Korejanaca je rastao. Na vrijeme progona katolika i na, iz tog vremena proglašene mučenike, podsjeća mauzolej i hodočasno svetište Jeoldusan, na obali rijeke Han.

Od strane katoličkih misionara je korišteno i propagirano, tada već zaboravljeno pismo, korejske abecede (kor: hang: 한글 rom: Hangeul ), koja je jednostavnija za učenje od kineskih znakova Hanja. U toku 19. stoljeća abeceda hanguel se proširila u obrazovanju naroda i postala je nacionalno pismo Koreje. Istovremeno je time šireno i katoličanstvo, koristeći se hangeulom u svim crkvenim i drugim spisima.

Protestantizam[uredi | uredi izvor]

Nagodbom iz 1882. godine, zapravo prisilom SAD na Koreju, Koreja se obavezala dozvoliti misionarske aktivnosti. Tako već 1885. godine u Seoul dolaze metodistički misionari Horace Underwood i Henry Appenzella,[6] koji su 1886. godine osnovali do danas postojeću Seoul Union Church.[7] Iste su godine održana prva tajna krštenja korejanaca.[8] Nekoliko godina ranije u Koreju su došli i protestantski misionari, a najpoznatiji među njima Robert Jermain Thomas, koji je 1866. godine prokrijumčario bibliju u Seoul, osuđen je na smrt 1866. i smaknut u Pjongjangu.

Japanski kolonijalizam[uredi | uredi izvor]

Kolonizacijom Koreje od strane Japana, korejanski kršćani su (za razliku od japanskih), odbili zahjevano poštovanje japanskog cara Tenna, smatrajući to idolopoklonstvom. Ovim odbijanjem priznavanja cara, došlo je do progona kršćana od strane Japanaca, što je zapravo i potpomoglo borbi za nezavisnost Koreje u kojoj su učestvovali mnogi kršćani. Ujedno se time i povećao broj preobraćenih korejanaca. Nakon 1945. godine broj kršćana se povećao zbog većeg broja izbjeglica iz Sjeverne Koreje. Danas oko 50 % svih stanovnika Seoula pripada nekom od kršćanskih usmjerenja.

Japanska kolonizacija[uredi | uredi izvor]

Otvaranje Koreje, pod pritiskom Japana prema svijetu počelo je 24. februara 1876. Slijedećih godina otvaraju se diplomatska predstavništva i ambasade Japana i zemalja zapadne Evrope. Istovremeno se otvaraju i firme stranih investitora u Seoulu i razvija se trgovina sa ostalom svijetom. 1888. godine telegrafski se povezuju gradovi Incheon, Ŭiju i Busan, a 1899. godine gradi se pruga Gyeonginseon u pravcu Incheona, kao prva željeznička pruga Koreje. Iste godine pušta se u pogon i električni tramvaj u Seoulu. Željeznička pruga Gyeongbu u pravcu Busana otvara se 1. janaura 1905. Broj stanovnika, koji je preko dvjesta godina bio oko 200.000, počinje rasti, tako da 1936. godine dostiže 730.000, a 1949. čak 1.418.000 stanovnika.

Japan anektira Koreju 1910. godine i u okviru Japanskog carstva, pod imenom provincije Chōsen. Glavni grad postaje Hanseong. Službeno ime grada u kolonijalno vrijeme postaje Keijō (kor: hang: 경성 rom: Gyeongseong ) Šablon:Jap i glavni grad istoimene prefekture Gyeongseong-bu (Šablon:Jap).

Japanske kolonijalne vlasti izgrađuju Seoul kao centar provincije, te industrijaliziraju zemlju. Mijenja se arhitektura, a grad postaje moderniji. Međutim stanovništvo je podvgrnuto represalijama, pogotovo u vrijeme Drugog svjetskog rata. Korejska se kultura potiskuje, muškarci se nasilno regrutiraju u japansku vojsku, a žene odvode u ratna područja, gdje ih japanska vojska drže u bordelima. Seljacima se oduzima zemlja, a Korejci se prinuđavaju da uzimaju japanska imena. U školama se uči samo japanski jezik.

Nakon kapitulacije Japana 15. augusta 1945. godine dijelovi Japanskog carstva, postaju dio američke okupacione zone, a u Seoulu se uspstavlja sjedište američke vojne vlade u Koreji (USAMGIK). Godinu dana nakon oslobođenja grad se imenuje u Seoul, a to je prvo službeno pominjanje sadašnjeg imena grada. Osnivanjem Južne Koreje 15. augusta 1948. Seoul postaje glavni grad, te se istovremeno izdvaja iz provincije Gyeonggi-do i dobija status posebnog grada, koji odgovara statusu korejske provincije.

Korejski rat[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Korejski rat

Prelaskom demarkacione linije 25. juna 1950. od strane Sjevernokorejske armije (kor: hang: 조선인민군 hanj: 朝鮮人民軍 rom: Joseon inmingun ) (KNA), započeo je Korejski rat. Već nakon tri dana KNA je zauzela Seoul. Vojska Južne Koreje (VJK) (kor: hang: 대한민국 국군 hanj: 大韓民國 國軍 rom: Daehanminguk gukgun ) povukla se na kratki pojas oko Busana. Rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda broj 85 donesena je odluka o intervenciji i iskrcavanju mirovnih trupa Ujedinjenih nacija kod Incheona (od kojih su 90% bile američke jedinice), kojom su jedinice Korejske narodne armije zaustavljene u napredovanju. Borbe su nastavljene u gradu i nakon velikih gubitaka KNA, nakon tri dana, američki zapovjednik je 25. septembra objavio da je Seoul oslobođen, mada su se borbe i artiljerijska djelovanja u sjevernom dijelu grada nastavile.

Nakon vojne pomoći kineske vojske, američke i južnokorejske jedinice su 3. januara 1951. ponovo povukle iz Seoula. Istoga dana Seoul je zauzela KNA. Kada je Seoul ponovo zauzet 14. marta, stanovništvo Seoula je silom odvedeno sa KNA u povlačenju. Grad je gotovo totalno porušen, a očevici iz tog vremena su tvdili da je Seoul bio više razrušen od Berlina nakon ulaska trupa sovjetske Crvene armije.

Od početka rata do 1. augusta 1953. Busan je bio sjedište Korejske vlade, mada status glavnog grada Seulu nikada nije promijenjen.

Savremeno doba[uredi | uredi izvor]

Nakon završetka Korejskog rata počinje izgradnja i razvoj Seoula. U narednim godinama broj stanovnika se brzo povećava, tako da već 1963. godine prelazi granicu od 3 miliona. Istovremeno sa uvođenjem petogodišnjeg plana, kojim je od strane vojne uprave Park Chung-heea, napravljen je i plan razvoja i modernizacije Seoula. Uprava grada povjerena je direktno predsjedniku vlade. Izgled grada se mijenja i malo se polaže na tradicionalnu arhitekturu, tako da je danas, ako se izuzmu palače i hramovi, gotovo nemoguće naći građevinu u tradicionalnom korejskom arhitektonskom stilu. Stanovništvo se u početku koncentrira oko obala rijeke, dok se u novije vrijeme naseljavaju okolni okruzi. Ovom izgradnjom Seoul postaje politički, kulturni i privredni centar Južne Koreje.

Sa ukidanjem tramvajskog prometa, 1968. godine počinje izgradnja metroa, tako da se prva metro linija otvara 15. augusta 1974. godine. Metro se izgrađuje i dalje, tako da je povezan i sa drugim okolnim gradovima, kao i na zapadu sa metroom u Incheonu. Grad je bio 1986. godine domaćin 10. Azijskih igara, a 1988. godine domaćin XXIV Ljetnih olimpijskih igara.

Do 1991. godine gradonačelnik Seoula, postavljan je za Predsjednika Koreje, a nakon toga se članovi gradske skupštine i gradonačelnik biraju direktnim glasanjem. Proslava 600-te godišnjice grada obilježena je zakopavanjem kapsule sa 600 predmeta, koji se koriste u modernom životu na sjevernom obronku Namsana.

Brza izgradnja i vjerovatno nedostaci u gradnji prouzrokovali su 1990tim godinama nekoliko nesreća u kojima je poginulo i ozlijeđeno nekoliko stotina ljudi. Niz nesreća počeo je sa rušenjem mosta Seongsu na rijeci Han u oktobru 1994. kada je poginulo 32 ljudi, zatim dvije eksplozije gasa u zgradama sa ukupno 113 mrtvih, te samoobrušavanje zgrade Sampoong u kojem je poginulo 501, a ozlijeđeno 937 ljudi.

Za vrijeme održavanja Svjetskog prvenstva u nogometu 2002. godine u Seoulu je odigrana prva utakmica, jedna utakmica grupne faze i jedno polufinale.

Planovi korejskog predsjednika Roh Moo-hyuna, sjedište Vlade, premjestiti u 120 km udaljenu provinciju Chungcheongnam-do u područje grada Gongju ili jednog od susjednih okruga Yeongi su nakon masovnih protesta i odluke korejskog Ustavnog suda od 21. oktobra 2004. godine, povučeni i Vlada je odustala od projekta decentralizacije, za kojeg bi u projektu izgradnje Sejong Cityja od 2007-30. bilo potrebno 45,6 biliona wona.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Razvoj broja stanovnika
Godina Broj
stanovnika
1428. 103.328
1660. 200.000
1881. 199.100
1890. 192.900
1899. 211.200
1902. 196.600
1906. 230.900
1910. 278.958
1915. 241.085
1920. 250.208
1925. 336.349
1930. 355.426
1935. 404.202
1940. 930.547
1944. 947.630
1949. 1.418.025
1952. 648.432
1955. 1.574.868
1960. 2.445.402
1966. 3.793.280
1970. 5.433.198
1975. 6.889.502
1980. 8.364.379
1985. 9.639.110
1990. 10.612.577
1995. 10.231.217
2000. 9.895.972
2005. 9.820.171
2010. 9.794.304

Seoul ima visoku gustoću naseljenosti, koja iznosi 18.042 stanovnika/km². Najnaseljeniji okrug je Yangcheon sa 26.400 stanovnika/km². Okrug sa najviše stanovnika je Nowon u sjevernom dijelu grada sa 633.934 stanovnika, a okrug sa najmanjim brojem stanovnika je Jung-gu u središtu grada. U Seoulu je krajem 2003. godine živjelo 102.882 iz više od 90 zemalja, što odgovara jednom procentu ukupnog stanovništva, što je u međunarodnim razmjerama dosta nisko. Najveća grupa stranaca u Seolu su Kinezi 52.572, Amerikanci 11.484 i Japanci 6.139.

Dvije osnovne religije u Seulu su kršćanstvo i budizam. Ostale religije su korejski šamanizam i konfučijanizam. Seoul je sjedište najveće svjetske kršćanske pentekostalne zajednice, Crkva cjelovitog evanđelja Yoido sa oko 830.000 članova.[9]

Razvoj broja stanovnika[uredi | uredi izvor]

Porastom političkog, ekonomskog i kulturnog značaja Seoula, nakon završetka Drugog svjetskog rata i povlačenjem japanskih kolonijalih sila, počinje nagli porast stanovništva u gradu, koji je uslovljen doseljavanjem seoskog stanovništva u grad i okolne okruge. Razaranjima grada u Korejskom ratu (1950-53.), haotičnim privrednim i političkim odnosima nakon rata, doveli su do problema u infrastrukturi, koja nije mogla podnijeti tako visoki broj stanovnika. Broj stanovnika se od početka Korejskog rata sa 1,4 miliona smanjio na 650.000, a nakon završetka rata vraća na jedan milion, te se do 1980tih udesetrostručuje i prelazi deset miliona. Kod popisa stanovništva 2010. godine broj stanovnika je lagano opao na 9.794.304.

Početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, pokušano je stanovništvo naseljavati na južnoj obali rijeke Han. Tako da je 1975. godine samo 30 % stanovništva živjelo u tom dijelu, dok danas tu živi gotovo 60 %. Težiste demografske politike je da se stanovništvo naseljava u okolne gradove što je u u 1980tim godinama i uspjelo, od kada broj stanovnika lagano stagnira. Okolni su gradovi dobro povezani mrežom autoputova, autobusnih linija i metroom, a ta konglomeracija sa oko 20 gradova po popisu iz 2010. broji 23.836.272 stanovnika. Podaci u tabeli su od 1955. godine zasnovani na rezultatima popisa stanovništva, a prijašnji podaci su procjene.

Razvoj stambene politike[uredi | uredi izvor]

Jongno Tower

Za razliku od gradova u urbanom području Evrope i Sjeverne Amerike, urbanizacija Seoula se nije odvijala izgradnjom naselja u stilu porodičnih kuća, nego se razvoj Seoula odvijao izgradnjom višeporodičnih zgrada u predgrađima sa visokom gustoćom naseljenosti. Gradnja često graniči sa izrazito poljoprivrednim ili šumskim područjima.

Doseljavanjem ruralnog stanovništva 1960-70tih godina u potrazi za poslom, gradila su se gusto naseljena područja, najčešće crnom gradnjom, te su time naseljena okolna područja Seoula. Izgrađena naselja, obično masivne gradnje, sa ciglom, se vrlo malo razlikuju od urbanizirinih područja regularne gradnje.

Većina stanovništva se počela naseljavati u okolnim područjima, te je došlo i do fluktuacije stanovništva iz središta grada u tadašnja predgrađa, koja su prouzrokovana zagušenosti centra, te visokim cijenama nekretnina. Ova su područja bila slabo priključena na kanalizaciju, te je i vodoopskrba bila slaba. U središtu grada građene su uglavnom peto- do desetospratnice, za porodice srednjih i visokih primanja, dok su ovi stanovi stanovništvu sa niskim primanjima bili nepristupačni. U isto vrijeme dolazi do izgradnje prometne infrastukture. Grade se i proširuju autoputovi, linije metroa se produžuju, te se u daljim predgrađima naseljavaju grupe bolje plaćenih struktura (umjetnici, poslovni ljudi, profesori univerziteta i visoki vojni oficiri). U tim se područjima uvodi zabrana industrijske gradnje. Novi gradovi u provinciji Gyeonggi-do razvijaju se u satelitske gradove i čine zajedno sa Seoulom, Incheonim i Suwonom metropolitansko područje Sudogwon.


Politika[uredi | uredi izvor]

Grb Seoula

Uprava Seoula sastoji se od Skupštinskog vijeća i Seulske metropolitanske uprave. Gradsko se vijeće sastoji od 104 člana, čiji je izborni period četiri godine. Istovremeno se bira i gradonačelnik Seoula, čiji mandat traje četiri godine, koji upravlja i sa Seulskom metropolitanskom upravom. Ranije je gradonačelnik postavljan od strane predsjednika Koreje, a sada se bira na izborima. Osim gradonačelnika u upravi su i tri zamjenika gradonačelnika, dva za upravne, a jedan za političke poslove. Okruzi imaju visoku autonomiju, a njihovi se gradonačelnici od 1995. godine biraju na izborima.

Sadašnji (34-ti) gradonačelnik je od 27. oktobra 2011. godine Park Won-soon. Naslijedio je Oh Se-hoon, člana Velike narodne partije (VNP), koji je upravu je preuzeo 1. jula 2006. od svog prethodnika Lee Myung-bak, koji je vodio grad od 1. jula 2002. U augustu 2011. godine Oh Se-hoon, bivši profesor i advokat je odstupio nakon neuspjelog referenduma, kojim se trebalo odlučiti o ukidanju subvencija i besplatne ishrane učenika u školama.[10]

Glavni problemi grada su onečišćenje zraka i prometna buka. Seoul ima najlošiji kvalitet zraka od svih glavnih gradova država članica OECD. Takođe veliki je problem grada rušenje brze ceste iznad Cheonggyecheon, rukavca rijeke Han, te vraćanje prirodnog toka rukavca. Rukavac Cheonggyecheon dugačak 3.670 m je bio 1961. zabetoniran i preko njega je napravljena brza cesta 1971. Obnovljen je 1. oktobra 2005. godine sa zelenim okolišem u centru Seoula, te je otvoren za javnost.

Kultura[uredi | uredi izvor]

Pozorište i muzika[uredi | uredi izvor]

U Seoulu se organiziraju mnogobrojni kulturni događaji. Osim tradicionalne muzike, plesa i pozorišta, organiziraju se koncerti klasične moderne muzike, savremeni teatar. U seolu se nalaze mnogobrojna mala pozorišta, od kojih su neka i eksperimentalne prirode. Osim manjih bina, Seoul ima i veća pozorišta kao što su Korejsko narodno pozorište i Kulturni centar Sejong.

Korejsko narodno pozorište[uredi | uredi izvor]

Korejsko narodno pozorište (kor: hang: 국립극장 ) je osnovano 1973. godine ima sjedište na brežuljku Namsan u središtu Seoula. Sastoji se od državnog orkestra, nacionalne plesne grupe i nacionalne drame. Veća od dvije sale ima oko 1.500 mjesta i u njoj se organiziraju najvažnije kulturne aktivnosti grada i države. U manjoj se sali svake srijede u 19:00 održavaju koncerti tradicionalne muzike i plesa. Pozorište ima još jednu binu za eksperimentalne predstave te jedan otvoreni amfiteatar za neformalne priredbe.

Kulturni centar Sejong[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Kulturni centar Sejong

Nazvan po korejskom kralju Sejongu, Kulturni centar Sejong (kor: hang: 세종문화회관 ) ima veliku binu sa 4.000 mjesta, na kojoj se odvijaju koncerti, opere i velike muzičke strane produkcije. U manjoj sali nastupaju obično horovi. U njoj se održavaju i razna predavanja, a unutrašnji je dio moguće besplatno obići sa pratnjom. Osim toga održavaju se razne izložbe kaligrafije, slikarstva i izložbe drugih umjetničkih pravaca.

Muzeji[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Spisak seulskih muzeja

U Seoulu, kao kulturnom središtu države, nalaze se mnogobrojni muzeji, od kojih je najpoznatiji Korejski nacionalni muzej, sa preko 1000.000 eksponata. Muzej je u oktobru 2005. godine preseljen u novi veći prostor u park Yongsan u okrugu Yongsan. U njemu su između ostalih izloženi ostaci keramike iz vremena kraljevstva Baekje, eksponati glinenih proizvoda iz vremena dinastije Silla. skulpture zlatnog Bude, kaligrafska i slikarska djela iz vremena dinastija Goryeo i Joseon, te muzej predstavlja panoramu korejske kulture.

U Korejskom nacionalnom muzeju nalazi se poznato Bosingak zvono, kulturno blago Koreje, nastalo za vrijeme dinastije Joseon. Ponavljanjem zvonjave zvona tridesettri puta u četiri sata ujutro, najavljuje se otvaranje gradskih kapija, a navečer u 19 sati sa 28 odzvona, zatvaraju se gradske kapije. Prvo je zvono uništeno u požaru 1455. godine, drugo je nastalo 1468. godine i do danas se čuva u muzeju. Zvono koje je trenutno u ulici Jongno u funkciji, osim toga zvoni na smjeni stare u Novu godinu 33 puta, napravljeno je 1985. godine, a paviljon je izgrađen 1985.

Na zadnjem području palače Gyeongbok, nalazi se Nacionalni narodni muzej, u kojem se mogu pogledati religiozni rituali šamanizma, tradicionalna kultura stanovanja, kućanski aparati, alati iz Koreje. Ukupno je izloženo oko 10.000 objekata.

U središtu grada nalazi se Memorijalni ratni muzej, u kojem je izloženo oko 13.000 eksponata prvenstveno iz vremena Korejskog rata i ratne tehnologije tog vremena. U jednoj izložbenoj sali muzeja izložene su biste ratnih heroja korejske historije. U jednoj od hala prikazana je vojna nadmoć vojske Sjeverne Koreje, a u drugoj sali razvoj i historija Vojske Južne Koreje. U velikom vrtu muzeja nalazi se pored vojnih eksponata, oružja i spomenik, kojim se obilježava učešće američkih i korejskih vojnika u Vijetnamskom ratu. Figura jednog starog ratnog korejskog jedrenjaka tzv. (Broda-kornjače) izložena je u unutrašnjosti muzeja.

Građevine[uredi | uredi izvor]

Zbog važnosti grada i historijske uloge Soula, u gradu se nalaze mnogobrojna kulturna dobra, počevši od iskopina iz kamenog doba, nekropola, hramova, carskih palača i tvrđava. Seoul ujedinjuje tradiciju sa modernim dobom. Historijske građevine su smještene između modernih građevina i u manjim se ulicama nalaze mnogobrojni ostaci historije.

Palače[uredi | uredi izvor]

Tradicionalne građevina Deoksugung i moderna arhitektura u centru Seoula
Changdeokgung

Kao glavni grad dinastije Joseon u Seoulu se nalazilo šest palača, od kojih su pet sačuvane. Najpoznatije su Gyeongbokgung, Changdeokgung i Deoksugung.

Gyeongbokgung (kor: hang: 경복궁 hanj: 景福宮 ) je izgrađena 1394. godine povodom proglađenja Seoula glavnim gradom. Posebno je impresivna dvorska dvorana za prijem Geunjeonggung. Palača je za vrijeme Imjin rata 1592. zapaljena, ali ne od strane japanaca, već od robova koji su služili u palači. Palača je 1856. godine obnovljena, ali zbog slabog ekonomskog stanja u zemlji, obnova je jako uticala na slabljenje privrede Koreje. Nakon 23 godine boravka u palači, kralj se seli iz nje u navodno sigurniju Deoksugung, nakon što je njegova žena kraljica Min 1895. ubijena od strane plaćenog ubice.

Palača Changdeokgung (kor: hang: 창덕궁 hanj: 昌德宮 ) građena je od 1405-12. kao proširenje Gyeongbokgunga, ali je takođe porušena za vrijeme Imjin rata, a nedugo nakon toga je obnovljena, mada do 1872. nije služila kao sjedište Vlade. 1907. godine, se u nju useljava zadnji korejski kralj Sunjong, koji je do svoje abdikacije 1910. i do svoje smrti 1926. u njoj živio. Kasnije su njoj su živjeli i članovi njegove porodice, sve do smrti zadnjeg 1989. Palača je 1997. proglašena svjetskom baštinom UNESCO-a. Osim palače, posebno je značajan tajni vrt Biwon.

Palača Deoksugung (kor: hang: 덕수궁 hanj: 德壽宮 ), izgrađena je u 15-tom stoljeću kao rezidencija unuka kralja Sejoa. Nakon razaranja svih palača u Imjin rata 1592. godine, Deoksugung je služila kao rezidencija kraljeva do 1623. i ponovo 1897. nakon ubistva kraljice Min, do 1907. godine,

Iz vremena dinastije Goryeo poznate su još dvije plače: Changgyeonggung i nešto manja palača Unhyeongung. Na mjestu gdje se nekada nalazila Gyeonghuigung, danas je jedno parkiralište, Seulski historijski muzej i Seulski metropolitanski muzej umjetnosti. Glavna gradska kapija Heunghwamun, je 1988. godine premještena i vraćena na prvobitno mjesto, a u palači su neki dijelovi rekonstruisani. Posjetiocima se nudi ogledanje kulturnih rituala korejske kulture, kao što je svečanost imenovanja državnih službenika iz vremena Joseon dinastije, smjena kraljevske garde i vjenčanje između kralja Gojeona i kraljice Min.

Hramovi[uredi | uredi izvor]

Sjedište budističkog reda u Koreji je u hramu Jogyesa (kor: hang: 조계사 hanj: 曹溪寺 ). U glavnoj ulici pored hrama nalaze se mnogobrojne trgovine sa religioznim rekvizitima. Jednom godišnje (8. dana četvtrtog mjeseca kineskog kalendara održava se velika parada kojom se obilježava rođendan Bude. U religioznoj procesiji učestvuje oko 100.000 ljudi u tradicionalnim nošnjama iz mnogih zemalja.

Drugi veći hram je Bongeunsa (kor: hang: 봉은사 hanj: 奉恩寺 ), izgrađen je 794. godine u vrijeme dinastije Silla, te je u 15. stoljeću bio centar Zen budizma. Izgrađen je pored groba kralja Seongjong, a 1562. godine premješten pored današnjeg World Trade centra. Pored hrama nalazi se interesantna kolekcija drvnih ukrasa ispisanih kaligrafijom. Hram je nekoliko puta gorio i većina zgrada je igrađena u novije doba.

Hram Bongwonsa (kor: hang: 봉원사 hanj: 奉元寺 ) izgrađen je 889. godine u trećoj godini vladavine kraljice Jinseong iz dinastije Silla, a po planovima monaha To-seona. Prvobitna lokacija hrama je bila u blizini Univerziteta Yonsei. 1728. godine je premješten na zadnji ulaz današnjeg Ewha univerziteta. Svakog vikenda održava se ritual Yeongsanjae, na način kako je Buda izučavao Lotos sutra po mahajana budizmu. Bongwonsa je glavni hram budističke sekte Taego u Seoulu. Jedna posebnost ove sekte je da se monasi mogu ženiti.

Vjerski objekti[uredi | uredi izvor]

Katedrala Myeongdong (kor: hang: 명동대성당 hanj: 明洞大聖堂 rom: Myeongdong Daeseongdang ) je simbol gradske četvrti Myeongdong u okrugu Jung i najveća katolička crkva izgrađena 1883, koja je ujedno i simbol katoličanstva u Koreji. Osim katedrale u Seoulu se nalaze i mnogobrojni vjerski objekti drugih religioznih pravaca, a jedan od poznatijih je Wongudan (kor: hang: 원구단 hanj: 圜丘壇/圓丘壇/祭天壇 rom: Won(-)gudan ), žrtveni oltar gdje su korejski vladari prinosili žrtve u vrijeme Tri kraljevstva Koreje (Goguryeo, Baekje i Silla).

Nakon usvajanja konfučijanizma u vrijeme dinastije Joseon u 14. stoljeću izgrađuju se mnoga svetišta, čime potomci kraljevske porodice nastavljaju tradiciju spomena na pretke gradeći hram Jongmyo (kor: hang: 종묘 hanj: 宗廟 ). To je ujedno i najstarije kraljevsko konfučijansko svetište. Osim Jongmya, poznati su i hramovi Munmyo (kor: hang: 문묘 hanj: 文廟 ) i Dongmyo (kor: hang: 동관왕묘 hanj: 東關王廟 ). Iako je budizam suzbijan u vrijeme dinastije Joseon, izgrađuju se budistički hramovi Jogyesa (kor: hang: 조계사 hanj: 曹溪寺 ), koji je sjedište budističkog korejskog reda Jogye. Ostali veliki budistički hramovi su: Hwagyesa i Bongeunsa.

Postoje i mnoge protestantske crkve u Seulu. Najstarija protestanska crkva je Prezberijanska Seosomun crkva (kor: hang: 서소문교회 ), izgrađena 1946. od jednog izbjeglice iz Sjeverne Koreje Kim Dong-Chula. Nalazi se u četvrti Seosomun seulskog okrugu Jung. Osim prezberijanaca, u Seoulu su zastupljeni i metodisti, baptisti i luterani.

Seoulska središnja džamija (kor: hang: 서울 중앙 성원 hanj: 서울 中央 聖院 rom: Seoul Jung-ang Seongweon ) je jedina džamija u Seoulu. Otvorena je 1976. godine u četvrti Itaewon, seulskog okrugu Yongsan na desnoj obali rijeke Han. Molitve se vrše na engleskom, arapskom i korejskom jeziku. Većina vjernika je arapskog, indijskog, pakistanskog ili turskog porijekla.

Tvrđave[uredi | uredi izvor]

Oko trideset kilometara jugoistočno od Seoula nalazi se tvrđava Namhansanseong (kor: hang: 남한산성 hanj: 南漢山城 ) (Brdska tvrđava južno od Hana), omiljeno izletište stanovnika grada. Tvrđava je povezana metroom Linija 8 i stanicom Namhansanseong. Tvrđava je zgrađena prije 2.000 godina za vrijeme dinastije Baekje i sastoji se od oko 8 kilometara dugog i na mjestima do 7 metara visokog zida. Većina postojećih sadašnjih građevina potiče iz 17. i 18 stoljeća, kada se tvrđava koristila za odbranu od kineskih agresora za vrijeme dinastije Joseon. U tvrđavi je 1637. godine kapitulirao kralj Injo sa 14.000 vojnika u borni protiv Mandžuraca, nakon čega je Koreja potpala pod vlast Mandžurije

Tvrđava Bukhansanseong (kor: hang: 북한산성 hanj: 北漢山城 ) (Brdska tvrđava sjeverno od Hana), na sjeveru grada, je druga važnija antička tvrđava Seoula. Izgrađena je na obroncima Bukhana, otprilike u isto vrijeme, kao i Namhansanseong, za dinastije Baekje i nekoliko puta je bila napadnuta. Nakon napada u 16. stoljeću od strane kineske vojske, dinastije Ming, korejski kralj Joseon, dao je tvrđavu dodatno izgraditi. Za vrijeme Korejskog rata, tvrđava je djelomično porušena, a u kasnijem poslijeratnom periodu restaurirana.

Nekropole[uredi | uredi izvor]

Grobnica Gwangneung (kor: hang: 광릉 ) u kojoj su sahranjeni korejski kralj Sejo i njegova žena kraljica Yun Chon-hi je jedna od grobnica u Seolu sa najvišim umjetničkim i slikarskim nivoom. Nekropola se nalazi 28 km sjevernoistočno od grada, odmah iza grada Uijongbu, dok su grobovi skriveni u dubokoj šumi.

Grobovi trećeg (Taejong) i 24-og kralja (Heonjong) iz dinastije Joseon nalaze se u Hongneungu (kor: hang: 홍릉 ) u četvrti Naekok-dong na jugoistoku Seoula. U blizini se nalaze i grobovi kralja Taejonga, kraljice Wonkyong, kralja Sunjo, kraljice Sunwon. Većina grobova je okružena figurama u granitu, koje prikazuju vazale kraljeva, kao i životinje iz mitskih korejskih predanja. Svake godine 8. maja održava se ceremonija chesa, koju vode potomci dinastije Joseon.

Parkovi[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Spisak Seulskih parkova
Cheonggyecheon 2008

Brežuljak i park Namsan je jedna od najljepših prirodnih oaza u središtu grada. Sastoji se od parka, botaničke bašte, jednog osmougaonog paviljona i muzejskog sela u kome se nalaze pet tradicionalnih korejskih kuća (Hanok). Na najvišoj tački brežuljka nalazi se Toranj N Seoul, sa rotirajućim restoranom na vrhu tornja. U podnožju brežuljka nalazi se Korejsko narodno pozorište, Goethe institut, biblioteka Namsan i jedna botanička bašta.

Iza palače Changdeok, nalazi se "tajni vrt", nazvan i Biwon, privatni vrt kraljevske porodice. Park se sastoji od pošumljenih brežuljaka, paviljona, staza sa barama i mostovima. U parku su ucrtane konture korejskog poluostrva (Bandoji). Paviljon iz 16. stoljeća je napravljen za pecanje kralja Injoa. Kompleks Naksonjae je povodom održavanja kraljevskih ceremonija, otvoren za javnost dva puta godišnje.

Park Seonyudo nalazi se na malom otoku na rijeci Han i sastoji se od parka za igranje, osmatračnica, nekoliko bara i botaničke bašte. Park Seoul Forest u Ttukseomu se nalazi u blizini rijeke Han i dostupan je metroom Linija 2 i stanicom Ttukseom. Pored zelenih površina, velikog igrališta i biciklističih staza, tu je i izložba fotografija sa temom o šumama i mnogim divljim životinjama. Park je otvoren 1983. godine i u njemu se nalazi spomenik Samjeondo iz vremena dinastije Qing izgrađen 1639. godine. Jedini nacionalni park u Seoulu je Bukhansan u kome se nalaze mnogobrojni budistički hramovi sa rijetkim životinjama iz brdskih krajeva Koreje.

Do 2015. godine u seulskom okrugu Yongsan, bit će završen veliki park, koji se nakon preseljenja u Pyeongtaek američke vojne baze 2008. godine koji se prostire na 2,9 km².[11][12]

Sport[uredi | uredi izvor]

Olipmijski plivački stadion

U Seoulu se nalazi oko 12.000 sportskih objekata, koji uglavnom imaju komercijalni karakter. Oko 700 objekata je pod upravom grada ili su interna sportska borilišta. Ukupno postoji 28 objekata, pod upravom grada, od kojih su četiri za nogomet, bejzbol i laku atletiku. Deset od 25 okruga posjeduje vlastite sportske centre, dok četiri okruga izgrađuju slične objekte.

Najpoznatiji sportski centri su Sportski kompleks Jamsil u okrugu Songpa, koji se prostire na površini od oko 0,59 km². Ovdje su se održale Azijske igre 1986. godine, Ljetne olimpijske igre 1988, te Paraolimpijske ljetne igre 1988. godine. Sastoji se od Olimpijskog stadiona Jamsil, kapaciteta 100.000 gledalaca, stadiona za bejzbol, plivačkog bazena, sportske dvorane i sportskog terena za učenike. U blizini se nalazi i Olimpijski park Seoul sa velodromom, teniskim terenim i terenima za druge sportove.

Sportski klubovi[uredi | uredi izvor]

Nogomet[uredi | uredi izvor]
  • Muškarci
Nivo Liga Klub Stadion
Prva nogometna liga K League Classic FC Seoul Seoul World Cup Stadium
Druga nogometna liga K League Challenge Seoul E-Land FC Seoul Olympic Stadium
Četvrta nogometna liga Challengers League Seoul United Madeul Stadium
Seoul FC Martyrs Gangbuk Public Stadium
Jungnang Chorus Mustang Jungnang Public Ground
  • Žene
Nivo Liga Klub Stadion
Prva nogometna liga WK-League Seoul Metropolitan Government FC
Bejzbol[uredi | uredi izvor]

U Seoulu postoje tri profesionalna bejzbol kluba, koji se takmiče pod okriljem Korejske bejzbol organizacije (kor: hang: 한국야구위원회 hanj: 韓國野球委員會 rom: Han-guk Yagu Wiwonhoe ): Doosan Bears, LG Twins i Nexen Heroes.

Košarka[uredi | uredi izvor]

Dva najpoznatija košarkaška tima u Seoulu su: Seoul SK Knights i Seoul Samsung Thunders.

Izletišta[uredi | uredi izvor]

Inwangsan

Na južnom rubu grad sa najvišom tačkom 632 m nalazi se brdo Gwanaksan, omiljeno izletište stanovnika Seoula. Zbog svoje ljepote često se naziva drugim najljepšim brdom Koreje, odmah nakon Kŭmgangsana, te Gwanaksan po njemu nazivaju Sogeumgang (Mali Kŭmgang) ili Seogeumgang (Zapadni Kŭmgang). Brdo je gusto pošumljeno, a kroz njega vode mnogi izletnički putovi. Početak izletišta je obično kod Državnog univerziteta Seoul, a do samog vrha je potrebno 4 do 5 sati pješaćenja. Na vrhu se nalazi jedna radarska stanica, budistički hram Wongaksa i svetište Yeonjuam, kog je izgradio kralj Taejo iz dinastije Joseon, 1394. godine u vrijeme premještanja korejskog glavnog grada u Seoul.

Osim Gwanaksana u središtu grada u okruzima Jongno i Seodaemun nalazi se brdo Inwangsan sa 338 m, do čijeg vrha vode stepenice.

U maju 2011. godine otvoren je najveći plutajući otok na svijetu Floating Island. To je park sa mnogobrojnim restoranama, dvoranama za svečanosti, te sportskim terenima za sportove na vodi. U izgradnju otoka uloženo je oko 63 miliona eura[13]

Manifestacije[uredi | uredi izvor]

U svetištu Sungkyunkwan, koje se nalazi na Univezitetu Sungkyunkwan, sjeveroistočno od Biwona, održava se dva puta godišnje i to 1. februara i 1. augusta po mjesečevom kalendaru, religiozna ceremonija u čast Konfučija, na čijim je religioznim osnovama nastala dinastija Joseon.

Po mjesečevom kalendaru, svakog 8. aprila slavi se Budin rođendan, kao praznika lampiona. Povodom tog praznika, budistički se hramovi kite lampionima i održava s procesija sa lampionoma od trga Yeouido do hrama Jogyesa.

Prve subote u maju, u svetištu Jongmyo održava se ceremonija Jongmyo Daeje čime se procesijom i ritualom časti obilježavaju kraljice i kraljevi dinastije Joseon.

Kulinarski specijaliteti[uredi | uredi izvor]

Seoul nema poseban kulinarski specijalitet, po kojem bi bio poznat, ali je u gradu veliki izbor jela kako korejske kuhinje, tako i ostalih međunarodnih kuhinja. Restorani zapadnih kuhinja su vrlo skupi, izuzevši međunarodne restorane brze hrane (eng. fast food), gdje se cijene kreću u rangu cijena u evropskim gradovima. Omiljeni su ulični restorani u kojima se može dobiti tadicionalni korejski specijalitet: bulgogi, samgyeopsal i galbi, mali pečeni komadi mesa u raznim umacima sa povrćem.

U regionu Seoula su poznate kimchi varijante sokbatyi i chunggak. Ukiseljeno povrće kimchi, najčešće kiseli kupus sa ljutim prahom paprike, je u korejskoj kuhinji gotovo stalni prilog jelu. Varijanta chunggak je ukiseljeni hren izrezan u manje komade.

Trgovine[uredi | uredi izvor]

Najveće mjesto za kupovinu u gradu je tržni centar Dongdaemun, koji se nalazi u blizini istočne stare gradske kapije Dongdaemun. Prostire se na oko deset blokova, a moguće je naći proizvode elektronike, cipele, odijela, namještaj, kao i sve ostale neophodne stvari. Turističko odredište je Namdaemun Sijang, koji se nalazi istočno od južne kapije grada. Trgovine suvenira i tradicionalni korejski restorani nalaze se u tržnom centru Namdaemun. Pored velikih tržnih centara, postoje mnoge robne kuće i cijele poslovne ulice u kojima se smještene razne trgovine. Jedna od poznatijih ulica je Shinsegae, koja se nalazi preko puta Korejske banke. U ulici Samil-nou u blizini Cheonggyecheona nalazi se trgovina Printemps. Prodaja antikviteta i suvenira je u gradskoj četvrti Insa-dong, okruga Jongno.

Čitave trgovinske ulice u gradskom okrugu Jongno izgrađene su ispod avenije Euljiro, te hotela Westin Chosun, Lotte i Plaza. U Sogong Arcade, koja počinje ispod hotela Plaza, pa se proteće ispod hotela Chosun i završava robnom kućom Cosmos u četvrti Myongdong u okruga Jung. Hoehyon Arcade počinje od Seoulske glavne pošte i završava se tek kod ulice Toegyero. U ovim podzemim trgovinama, moguće je naći trgovine garderobe, nakita, knjige, kompjutere, kamere, suvenire i reprodukcije starog porcelana.

Privreda i infrastruktura[uredi | uredi izvor]

Privreda[uredi | uredi izvor]

Promet[uredi | uredi izvor]

Metro linije AREX između Međunarodnog aerodroma Incheon i Seoula

Zračni promet[uredi | uredi izvor]

Seoul ima dva aerodroma: Međunarodni aerodrom Incheon (IIA) i Aerodrom Gimpo (GMP). Međunarodni aerodrom Incheon (kor: hang: 인천국제공항 hanj: 仁川國際空港 rom: Incheon Gukje Gonghang ) otvoren je 2001. godine, kada je preuzeo ulogu glavnog međunarodnog aerodroma Seoula. Nalazi se zapadno 50 km od grada na otoku Yeongjongdo i povezan je autoputom, mrežom autobusnih linija i od 2008. godine linijom metroa AREX sa gradom. Aerodrom je takođe povezan željeznicom sa Aerodromom Gimpo. Aerodrom je 2013. godine primio 41.482.828 putnika.

Aerodrom Gimpo (kor: hang: 김포국제공항 hanj: 金浦國際空港 rom: Gimpogukjegonghang ) je do 2001. godina služio kao međunarodni aerodrom, a sada sle koristiuži uglavnom za interne letove unutJužne ar Koreje. Imao je 2006. godine 13.766.388 putn.ika [14] Nalazi se 18 km od Seoula.

Željeznički promet[uredi | uredi izvor]

U gradu se nalaze dvije veće željezničke stanice: Željeznička stanica Seoul i Željeznička stanica Yongsan. Glavna, Željeznička stanica Seoul izgrađena je za vrijeme okupacije od strana Japana, a dograđena je 1989-90. Uprkos dogradnji, zbog preopterećenosti morala se izgraditi nova stanica Yongsan, koja je otvorena 2004. godine. Grad je željezničkim prometom dobro povezan sa okolnim gradovima, pogotovo sa onima na jugu zemlje. Od 30. marta 2004. firma Korea Train Express (KTX) pustila je u promet prvu korejsku željeznicu velike brzine na relaciji između Seoula i Busana, čime je Koreja postala prva država u Aziji koja je iskoristila francusku tehologiju Voza velike brzine (TGV).

Cestovni promet[uredi | uredi izvor]

Gusto izgrađenom mrežom autoputova, Seoul je autobusnim prometom povezan gotovo sa svim većim gradovima Južne Koreje, te je autobusni promet dobra alternativa za željeznički promet u Koreji. Većina tzv. expres autobusnih linija kreće sa autobusne stanice Gangnam Express Bus Terminal na jugu grada, nekoliko linija sa istočnog terminala Dong Seoul Bus Terminal , te nekoliko sa sjevernog Dong Seoul Bus Terminala. Od oko 70 linija Koje povezuju Seoul sa drugim gradovima, većina ih vozi u intervalu od jednog sata, dok važnije linije voze i u intervalima od 10-20 minuta. Pored normalnih linija, koje voze od 6 do 21 h, postoje i noćne linije od 21 h od 2 h. Osim ovih brzih linija, koje uglavnom saobraćaju autoputovima, postoje tzv. Intercity busovi, koji ulaze i u manje gradove i ne voze autoputovima, te su im uglavnom povoljnije cijene u odnosu na tzv. expres buse.

Gradski promet[uredi | uredi izvor]

Sejongno 2012. godine

Cestovna mreža je u Seoulu dobro izgrađena. Osim šest autoputova, iz centra središta prostire se 19 ulica u svim pravcima, a središte grada okružuju tri cestovna prstena. Ukupna dužina prometnica bila je 1999. godine 7.801 km. Sve važnije ceste su višetračne, a najšira je Sejongno sa 20 voznih traka. Uprkos takvoj mreži, u gradu su česti zastoji i kolone, prouzrokovane velikom gustoćom prometa i niskoj ekološkoj svijesti, što dovodi do visokog zagađenja zraka.

Metro[uredi | uredi izvor]
Glavna stranica: Seulski metro
Logo Seulskog metroa

Optimalno prevezno sredstvo u Seoulu je metro (kor: hang: 서울 지하철 . Prva dionica puštena je u promet 15. augusta 1974. Danas je ukupna dužina metroa 433 km, a metro se neprekidno dograđuje. Vozovi metroa voze svaki dan od 5:30 h do 23:30 h obično u intervalima od 4-6 min, a u dijelu dana sa najvećim brojem putnika svake 3-4 min. Dnevno seulski metro koristi oko tri miliona putnika, dok godišnje preveze oko 2,5 milijardi putnika, te je najfrekventniji metro na svijetu. Mreža metroa sastoji se od 9 linija, koje vode četiri firme (Seoul Metro, Seoul Metropolitan Rapid Transit Corporation (SMRT), Korail i Metro 9 (Veolia Transport). Linije metroa su obilježene definiranim bojama (npr.Linija 5, Linija Everline, Incheon linija 1) što strancima koji ne poznaju korejsko pismo omogućava lakše snalaženje. Metro povezuje Seoul sa Incheonom, te sa korejskim provincijama, Gyeonggi-do, Chungcheongnam-do i Gangwon-do i ima ukupno 617 stanica.

Tramvaji[uredi | uredi izvor]
Glavna stranica: Seulski tramvaji
Tramvaj u ulici Taihei-Dori

U Seoulu je 1. maja 1899. godine pušten u promet električni tramvaj, koji je vozio sve do 29. novembra 1968. kada je ukinut. Tramvajska mreža u Seoulu iznosila je 1914. godine 26 km, oko 1941. godine doživjela je svoj maksimum, a oko 1960. iznosila je oko 50 km.[15] U tom vremenu ukupno je bilo 15 linija.

Autobusi[uredi | uredi izvor]

Autobusne linije su takođe dobro izgrađene. Oko 350 linija dnevno prevozi oko sedam miliona putnika. Postoje tri vrste autobusnih linija: normalne linije, linije susjednih gradova i direktne linije. Normalne linije voze uobičajeno od 5:00 h do ponoći i voze svakih par minuta. Vremena polaska se na stanicama prikazuje elektronski, a zbog visokog korištenja smartphona, moguće je vozne redove svih linija, očitavati na za to prikladnim appovima. Linije susjednih gradova povezuju ona stambena naselja koja nisu povezana sa normalnom mrežom sa normalnim i direktim linijama. Direktne linije su autobusne linije koje koriste komfornije autobuse i povezuju grad sa okolnim gradovima, sa manje usputnih stanica i bez velikih zadržavanja.

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Glavni portal Seulskog nacionalnog univerziteta

Seoul je obrazovni centar Južne Koreje. U gradu su smještena 36 univerziteta, od koji su najpoznatiji: Seulski nacionalni univerzitet, Univerzitet Koreja, Univerzitet Yonsei, Korejski nacionalni univerzitet umjetnosti (KARTS), Univerzitet Sungkyunkwan, Univerzitet stranih jezika Hankuk i Ženski univerzitet Ewha.

Osim univerziteta, po podacima iz 1997. u gradu postoji 15 još junior koledža, 273 visoke škole, 352 srednje škole, 512 osnovnih škola i 1370 obdaništa. Takođe je veliki broj stranih škola. Broj biblioteka u gradu je 28, a od toga su dvije samo za slijepe osobe, te veliki broj knjižara.

Sinovi i kćerke Seoula[uredi | uredi izvor]

Gradovi prijatelji[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: