Seoul

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Seul)
Idi na: navigacija, traži
Koordinate: 37°34′0″S 126°58′0″I / 37.56667, 126.96667
Seoul
Grad
Pogled na Seoul
Pogled na Seoul
Seal of Seoul.svg
Simbol
Službeni naziv: 서울특별시 (hangul)
서울特別市 (hanja)
Država Flag of South Korea.svg Južna Koreja
Regija Područje glavnog grada Seoul
Nadmorska visina 10 m.i.m.
Koordinate 37°34′0″S 126°58′0″I / 37.56667, 126.96667
Površina
 - Metro 605,52 km2
Stanovništvo
 - Urbana zona 10.140.000
 - Metro 25.620.000
Gustoća
 - Urbana zona 17.000 /km2 
Gradonačelnik Park Won-soon
Vremenska zona UTC+9 (UTC+9)
Poštanski broj 100-011 (Jung-gu)
158-871 (Yangcheon-gu)
Pozivni broj + 82 2
South Korea location map.svg
Blue pog.svg
Web stranica: seoul.go.kr

Seoul (kor: hang: 서울  ) [sʌ.ul] je glavni grad Južne Koreje i jedan od najnaseljenijih gradova na svijetu, koji se nalazi u sjeverozapadnom djelu zemlje na rijeci Han. Službeno ime grada je "Posebni grad Seoul" (kor: hanj: 서울특별시 rom: Seoul Teukbyeolsi ). Ovo ime grada zasniva se na činjenici da je glavni grad, te da je upravno-politički ujedno i korejska provincija.

Već od 18 p. n. e do 475. godine Seoul je bio historijski glavni grad kraljevstva Baekje. Od 1394-1910. bio je glavni grad carstva Joseon i Korejskog carstva. Za glavni grad Koreje proglašen je 1945. Po bivšem Ustavu Sjeverne Koreje, Seoul je pravno bio glavni grad Sjeverne Koreje, sve do promjene Ustava 1972. kada je Pjongjang, grad u kome je sjevernokorejsko vođstvo imalo privremeno sjedište nakon završetka Drugog svjetskog rata, proglašen glavnim gradom,

Broj stanovnika Seoula kreće se oko 9,8 miliona (2010). Osim toga je grad sjedište metopolitanskog područja Sudogwon (kor: hang: 수도권 hanj: 首都圈 ). Ovom području pripadaju između ostalih i višemilionski gradovi Incheon i Suwon i u njemu živi 23,8 miliona ljudi, što predstavlja 48,6 % od ukupnog broja stanovnika Južne Koreje.[1] Sudogwon je nakon metopolitanskog područja Tokio-Yokohama, drugo najveće takvo područje na svijetu. Zbog nedovoljne definicije područja i nepoznatog broja stanovnika, područja Mexico Cityja, New Yorka i São Paulo se neznatno razlikuju, te se Sudogwon uzima kao drugi najveći region na svijetu.

Grad je politički, kulturni, obrazovni, društveni i ekonomski centar Južne Koreje. Jedan je od centara međunarodnog biznisa, finansija, multinacionalnih korporacija i svjetskih organizacija. Danas je jedan on najočitijih simbola korejske privrede ("Čudo na rijeci Han"). Grad je bio domaćin većih svjetskih sportskih takmičenja: Azijskih igara 1988. godine, Ljetnih olimpijskih igara 1988. i Svjetskog nogometnog prvenstva 2002. godine. U Seoulu je 2010. održan samit G-20, a grad je proglašen UNESCO-im gradom dizajna (eng. UNESCO City of Design).


Etimologija[uredi | uredi izvor]

Seoul je u prošlosti bio poznat pod raznim imenima: U vremenima kraljevstva Baekje grad je nosio ime Wiryeseong (kor: hang: 례성 hanj: 慰 禮 城 ), Hanju (kor: hang: 한주 hanj: 漢 州 ), za vrijeme dinastije Silla, Namgyeong (kor: hang: 남경 hanj: 南京 ), u vremenima dinastije Goryeo, Hanseong (kor: hang: 한성 hanj: 漢城 ) vladavina Baekje i Joseon, Hanyang (kor: hang: 한양 hanj: 漢陽 ) dinastija Joseon, Gyeongseong (kor: hang: 경성 hanj: 京城 ) u vremenu japanske okupacije Koreje. Današnje ime Seoul, navodno vuče korijene iz riječi iz korejskog jezika koja znači glavni grad (kor: hang: 라벌 hanj: 徐 羅 伐 rom: Seorabeol ), a koja je nastala od Gyeongju glavnog grada carstva Silla. Za razliku od ostalih imena gradova u Koreji, Seoul nema odgovarajući simbol u Hanja alfabetu. Korejska je vlada 18. januara 2005. godine promijenila zvanično kinesko ime Hanseong (kin: pkp: 汉城 tkp: 漢城 pin: Hancheng ) u Shou'er (kin: pkp: 首 尔 tkp: 首 爾 pin: Shǒu'ěr ).

Geografija[uredi | uredi izvor]

Položaj[uredi | uredi izvor]

Pogled na Seoul

Seoul se nalazi na sjeverozapadu zemlje, južno od korejske demilitarizacione zone na granici sa Sjevernom Korejom, na rijeci Han, na nadmorskoj visini od 87 m. Rijeka Han nastaje od dviju rijeka Bukhangang (Sjeverni Han) i Namhangang (Južni Han) istočno od grada kod Yangsurija. Središte grada je okruženo mnogobrojnim brdima, a u samom centru nalazi se brdo Namsan (kor: hang: 남산 hanj: 南山 ) (Južno brdo) sa televizijskim tornjem i žičarom. Brdo Bukhansan nalazi se sjeverno od grada, a na jugoistoku je tvrđava Namhansanseong i bivša prijestolnica dinastije Joseon. U okolnim dolinama nalaze se mnogobrojna manja sela sa budističkim samostanima. Južno od Seoula nalazi se brdo Gwanaksan, koje je poznato mjesto za izlete i odmor.

Sjeverno od Seoula, 56 km nalazi se grad Panmunjeom i granica između dviju Koreja, tzv. 38. paralela. U gradu je 27. jula 1953. godine potpisano primirje između zaraćenih strana u Korejskom ratu.

U gradskom dijelu Seoula na rijeci Han, nalazi se nekoliko otoka, od kojih je najpoznatiji Yeouido. Jedan rukavac rijeke je isušen sa ciljem dobijanja građevinskog zemljišta. Historijsko središte Seoula nalazi se u povoljnom geomancijskom položaju, nešto sjevernije od rijeke, koja ovdje protiče oblikom dvostruke krivulje i nakon odtoka iz gradskog područja u pravcu sjeverozapada nakon otoka Ganghwado utiče u Žuto more, dok se grad na jugozapadu spaja sa lukom Incheon.

Teritorijalna podjela[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Okruzi Seoula
Teritorijalna podjela Seoula

Mada je Seoul, politički grad sa posebnim statusom, teritorijalna podjela je ista kao i kod drugih korejskih gradova. Grad je podijeljen u gradske okruge (kor: hang:hanj:rom: gu ) i gradske četvrti (kor: hang:hanj:rom: dong ).

Seoul se sastoji od 25 gradskih okruga, od kojih su prvi osnovani 1943. godine. Okruzi (gu) su podijeljeni u 522 četvrti (dong), dok su oni podijeljeni u 13.787 tongi, a ovi u 102.796 bana. Okruzi su veličine od 10-47 km², dok se broj stanovnika kreće od 140.000-650.000. Okrug sa najvećim brojem stanovnika je Songpa sa 646.970 stanovnika, a najveći okrug je Seocho sa 47,14 km². Funkcije vlade okruga se posebno određuju.

Gradski okruzi Seoula su:

Gradski okruzi Seoula
Bosanski jezik Korejski jezik
Hangeul
Korejski jezik
Hanja
Dobong 도봉구 道峰區
Dongdaemun 동대문구 東大門區
Dongjak 동작구 銅雀區
Eunpyeong 은평구 恩平區
Gangbuk 강북구 江北區
Gangdong 강동구 江東區
Gangnam 강남구 江南區
Gangseo 강서구 江西區
Geumcheon 금천구 衿川區
Guro 구로구 九老區
Gwanak 관악구 冠岳區
Gwangjin 광진구 廣津區
Jongno 종로구 鍾路區
Jung 중구 中區
Jungnang 중랑구 中浪區
Mapo 마포구 麻浦區
Nowon 노원구 蘆原區
Seocho 서초구 瑞草區
Seodaemun 서대문구 西大門區
Seongbuk 성북구 城北區
Seongdong 성동구 城東區
Songpa 송파구 松坡區
Yangcheon 양천구 陽川區
Yeongdeungpo 영등포구 永登浦區
Yongsan 용산구 龍山區

Klima[uredi | uredi izvor]

Seoul se klimatski nalazi u umjerenom pojasu, sa godišnjom prosječnom temperaturom od 12,2 °C. Klima je obilježena jakim suprotnostima, tako da najveća prosječna temperatura u augustu iznosi 29,5 °C, a najniža prosječna temperatura je u januaru -6,1 °C.[2]

Ljeta su u monsunskom vremenu (kor: hang: 장마 rom: Jangma ), od juna do septembra vrlo topla i vlažna, posebice u augustu. Najviše dnevne emperature prelaze često preko 30 °C, a u augustu, najtoplijem mjesecu prosječna je temperatura 25,4 °C. 70 % godišnjih padavina, od prosječnih 1.344,2 mm, padnu u monsunsko vrijeme, a od toga prosječno 348,0 mm u najkišnijem mjesecu, augustu.

Zimi su, pod uticajem hladnog sibirskog vjetra, vrlo hladne, ali suhe. Obično se, zbog specifične konstelacije visokog pritiska, izmjenjuju tri vrlo hlada dana sa četiri toplija dana. Najhladniji mjesec je januar sa prosječnom temperaturom od -4,9 °C, te je ujedno i mjesec sa najmanjom količinom padavina sa prosječnih 21,6 mm.

Jan Feb Mar Apr Maj Jun Jul Aug Sep Okt Nov Dec
 Najviša prosječna temperatura 14,4 18,7 23,8 29,8 34,4 37,2 38,4 38,2 35,1 30,1 25,9 17,7
 Najniža prosječna temperatura -22,5 -19,6 -14,1 -4,3 2,4 8,8 12,9 13,5 3,2 -5,1 -11,9 -23,1
 Padavine 20,8 25,0 47,2 64,5 105,9 133,2 394,7 364,2 169,3 51,8 52,5 21,5

Historija[uredi | uredi izvor]

Prahistorija[uredi | uredi izvor]

Pronađeni arheološki ostaci od gline, pokazuju da je područje oko Seoula bilo naseljeno još u mlađem kamenom dobu, prije 3.000 godina. Ostaci su nađeni u današnjim okruzima Gangdong i Songpa. Prahistorijski nalazi, nađeni u arheološkom nalazištu Amsa (kor: hang: 암사 선사 유적지 rom: Amsa Seonsa Yujeokji ) (Amsa-dong i Gangdong), mogli bi biti stari od 3.000-7.000 godina. Pronalaskom bronze, oko 700. p. n. e., naselja se šire i prema unutrašnjosti.

Historija Seoula kao glavnog grada može se dokumentirati od 18. p. n. e. U ovoj godini novoosnovano kraljevstvo Baekje, gradi svoj glavni grad Hadokumentirati od nyang (kor: hang: 한양 hanj: 漢陽 ) pored rijeke Han. Iz ovog vremena postoje još ostaci gradskih zidina. 475. godine, sjedište glavnog grada se seli u Gongju i kraljevstvo Goguryeo, preuzima kontrolu nad ovim područjem. Oko sto godina kasnije područje osvaja Silla carstvo. U ovo vrijeme vladavine Silla, Seoul je bio samo malo selo imenom Hansanju.

Dinastija Goryeo[uredi | uredi izvor]

Dolaskom na vlast dinastije Goryeo Seoul dobija na važnosti. U to je vrijeme važilo da carstvo, koje kontrolira rijeku Han, ima nadmoć nad čitavim korejskim poluotokom, jer je rijeka bila vrlo važna za promet i opskrbu. Iz tog razloga je Carstvo Goryeo proglasilo grad za tzv. južni glavni grad (kor: rom: Namgyeong ), te kao upravno sjedište okolnog područja. Između 11. i 14. stoljeća izgrađene su mnogobrojene palače u Seoulu, od kojih je najvažnija palača Changgyeonggung, koja je vjerojatno važila za ljetnu rezidenciju. Uprkos tome, sa malim prekidima, glavni grad carstva bio je Kaesŏng, grad udaljen 60 km od Seoula.

Dinastija Joseon[uredi | uredi izvor]

Yi Seong-gye je 1392. godine osnovao dinastiju Joseon i odlučio premjestiti svoju prijestolnicu. Po jednoj legendi o osnivanju Yi Seong-gye je počeo gradnju u podnožju Gyeryongsana. Po procjenama tadašnjih geomanata položaj grada je bio optimalan za osnivanje i premještanje glavnog grada nove dinastije. Iz tog razloga je 29. novembra 1394. Hanyang proglašen za glavni grad Koreje, te su započeti radovi na izgradnji palače, Gyeongbokgung, raznih svetišta, bogomolja, hramova i gradskih zidina. Zid je bio dugačak 18 km i povezivao je četiri brda koja se okruživala grad: Bugaksan, Inwangsan, Namsan i Naksan. Ostaci zidovi vidljivi su i danas, kao i najvažnije gradske kapije, od kojih su najpoznatije Sungnyemun (često nazvan Namdaemun) i Dongdaemun). Gradske se kapije po danu otvorene, a po noći se zatvaraju, što se oglašavama zvonjavom zvona.

Ubrzo se izgrađuju i druge palače. Od 1405-12. izgrađena je palača Changdeokgung, 1616. Gyeonghuigung. Ime grada je kasnije promjenjeno u Hanseong (kor: hang: 한성 hanj: 漢城 ). Mada je grad, zbog povoljnog položaja i jakih utvrda, bio zaštićen, u toku Imjin rata 1592. godine nakon bitke kod Chungjua, osvojen je od japanaca, a 1635. od Mandžurije. Tek pod vladavinom kralja Yeongjoa (1724–76.) grad doživljava puni procvat, a zbog dobrog položaja na Hanu, postaje najznačajniji trgovinski centar.

Kralj se 1872. povlači u palaču Gyeongbokgung, koja je nakon Imjin rata bila porušena i tek 1865. godine obnovljena. U međuvremenu je kao rezidencija vlade korištena palača Changdeokgung.

Uvođenje kršćanstva[uredi | uredi izvor]

Katoličanstvo[uredi | uredi izvor]

Prvom pojavom katoličanstva u Koreji smatra se izgradnja prve crkve u Seulu 1784. godine od strane korejskih svećenika Yi Pyeoka, Kweon Il-shina i Yi Seung-huna. Ideja izgradnje crkve bila je ujedno i istovremeno osnivanje rimokatoličke vjerske zajednice na ovim prostorima. Zbog povezivanja crkve sa evropskim kolonijalizmom, korejski su se vladari protivili osnivanju zajednice, a vjernici su proganjani, te im je onemogućeno slobodno izjašnjavanje. Vjersko se težište se postavljalo na konfučijanizam. Kad je korejski kralj Sunjo naslijedio na prijestolju Jeongjoa, slijedili su masivni progoni katolika u Seulu, koji su se kasnije proširili na čitavu zemlju. Uprkos tome, broj konvertiranih Korejanaca je rastao. Na vrijeme progona katolika i na, iz tog vremena proglašene mučenike, podsjeća mauzolej i hodočasno svetište Jeoldusan, na obali rijeke Han.

Od strane katoličkih misionara je korišteno i propagirano, tada već zaboravljeno pismo, korejske abecede (kor: hang: 한글 rom: Hangeul ), koja je jednostavnija za učenje od kineskih znakova Hanja. U toku 19. stoljeća abeceda Hanguel se proširila u obrazovanju naroda i postala je nacionalno pismo Koreje. Istovremeno je time šireno i katoličanstvo, koristeći se Hangeulom u svim crkvenim i drugim spisima.

Protestantizam[uredi | uredi izvor]

Nagodbom iz 1882. godine, zapravo prisilom SAD na Koreju, Koreja se obavezala dozvoliti misionarske aktivnosti. Tako već 1885. godine u Seoul dolaze metodistički misionari Horace Underwood i Henry Appenzella,[6] koji su 1886. godine osnovali do danas postojeću Seoul Union Church.[7] Iste su godine održana prva tajna krštenja korejanaca.[8] Nekoliko godina ranije u Koreju su došli i protestantski misionari, a najpoznatiji među njima Robert Jermain Thomas, koji je 1866. godine prokrijumčario bibliju u Seoul, osuđen je na smrt 1866. i smaknut u Pjongjangu.

Japanski kolonijalizam[uredi | uredi izvor]

Kolonizacijom Koreje od strane Japana, korejanski kršćani su (za razliku od japanskih), odbili zahjevano poštovanje japanskog cara Tenna, smatrajući to idolopoklonstvom. Ovim odbijanjem priznavanja cara, došlo je do progona kršćana od strane Japanaca, što je zapravo i potpomoglo borbi za nezavisnost Koreje u kojoj su učestvovali mnogi kršćani. Ujedno se time i povećao broj preobraćenih korejanaca. Nakon 1945. godine broj kršćana se povećao zbog većeg broja izbjeglica iz Sjeverne Koreje. Danas oko 50 % svih stanovnika Seoula pripada nekom od kršćanskih usmjerenja.

Japanska kolonizacija[uredi | uredi izvor]

Otvaranje Koreje, pod pritiskom Japana prema svijetu počelo je 24. februara 1876. Slijedećih godina otvaraju se diplomatska predstavništva i ambasade Japana i zemalja zapadne Evrope. Istovremeno se otvaraju i firme stranih investitora u Seoulu i razvija se trgovina sa ostalom svijetom. 1888. godine telegrafski se povezuju gradovi Incheon, Ŭiju i Busan, a 1899. godine gradi se pruga Gyeonginseon u pravcu Incheona, kao prva željeznička pruga Koreje. Iste godine pušta se u pogon i električni tramvaj u Seoulu. Željeznička pruga Gyeongbu u pravcu Busana otvara se 1.  janaura 1905. Broj stanovnika, koji je preko dvjesta godina bio oko 200.000, počinje rasti, tako da 1936. godine dostiže 730.000, a 1949. čak 1.418.000 stanovnika.

Japan anektira Koreju 1910. godine i u okviru Japanskog carstva, pod imenom provincije Chōsen. Glavni grad postaje Hanseong. Službeno ime grada u kolonijalno vrijeme postaje Keijō (kor: hang: 경성 rom: Gyeongseong ) Šablon:Jap i glavni grad istoimene prefekture Gyeongseong-bu (Šablon:Jap).

Japanske kolonijalne vlasti izgrađuju Seoul kao centar provincije, te industrijaliziraju zemlju. Mijenja se arhitektura, a grad postaje moderniji. Međutim stanovništvo je podvgrnuto represalijama, pogotovo u vrijeme Drugog svjetskog rata. Korejska se kultura potiskuje, muškarci se nasilno regrutiraju u japansku vojsku, a žene odvode u ratna područja, gdje ih japanska vojska drže u bordelima. Seljacima se oduzima zemlja, a Korejci se prinuđavaju da uzimaju japanska imena. U školama se uči samo japanski jezik.

Nakon kapitulacije Japana 15. augusta 1945. godine dijelovi Japanskog carstva, postaju dio američke okupacione zone, a u Seoulu se uspstavlja sjedište američke vojne vlade u Koreji (USAMGIK). Godinu dana nakon oslobođenja grad se imenuje u Seoul, a to je prvo službeno pominjanje sadašnjeg imena grada. Osnivanjem Južne Koreje 15. augusta 1948. Seoul postaje glavni grad, te se istovremeno izdvaja iz provincije Gyeonggi-do i dobija status posebnog grada, koji odgovara statusu korejske provincije.

Korejski rat[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Korejski rat

Prelaskom demarkacione linije 25. juna 1950. od strane Sjevernokorejske armije (kor: hang: 조선인민군 hanj: 朝鮮人民軍 rom: Joseon inmingun ) (KNA), započeo je Korejski rat. Već nakon tri dana KNA je zauzela Seoul. Vojska Južne Koreje (VJK) (kor: hang: 대한민국 국군 hanj: 大韓民國 國軍 rom: Daehanminguk gukgun ) povukla se na kratki pojas oko Busana. Rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda broj 85 donesena je odluka o intervenciji i iskrcavanju mirovnih trupa Ujedinjenih nacija kod Incheona (od kojih su 90% bile američke jedinice), kojom su jedinice Korejske narodne armije zaustavljene u napredovanju. Borbe su nastavljene u gradu i nakon velikih gubitaka KNA, nakon tri dana, američki zapovjednik je 25. septembra objavio da je Seoul oslobođen, mada su se borbe i artiljerijska djelovanja u sjevernom dijelu grada nastavile.

Nakon vojne pomoći kineske vojske, američke i južnokorejske jedinice su 3. januara 1951. ponovo povukle iz Seoula. Istoga dana Seoul je zauzela KNA. Kada je Seoul ponovo zauzet 14. marta, stanovništvo Seoula je silom odvedeno sa KNA u povlačenju. Grad je gotovo totalno porušen, a očevici iz tog vremena su tvdili da je Seoul bio više razrušen od Berlina nakon ulaska trupa sovjetske Crvene armije.

Od početka rata do 1. augusta 1953. Busan je bio sjedište Korejske vlade, mada status glavnog grada Seulu nikada nije promijenjen.

Savremeno doba[uredi | uredi izvor]

Nakon završetka Korejskog rata počinje izgradnja i razvoj Seoula. U narednim godinama broj stanovnika se brzo povećava, tako da već 1963. godine prelazi granicu od 3 miliona. Istovremeno sa uvođenjem petogodišnjeg plana, kojim je od strane vojne uprave Park Chung-heea, napravljen je i plan razvoja i modernizacije Seoula. Uprava grada povjerena je direktno predsjedniku vlade. Izgled grada se mijenja i malo se polaže na tradicionalnu arhitekturu, tako da je danas, ako se izuzmu palače i hramovi, gotovo nemoguće naći građevinu u tradicionalnom korejskom arhitektonskom stilu. Stanovništvo se u početku koncentrira oko obala rijeke, dok se u novije vrijeme naseljavaju okolni okruzi. Ovom izgradnjom Seoul postaje politički, kulturni i privredni centar Južne Koreje.

Sa ukidanjem tramvajskog prometa, 1968. godine počinje izgradnja metroa, tako da se prva metro linija otvara 15. augusta 1974. godine. Metro se izgrađuje i dalje, tako da je povezan i sa drugim okolnim gradovima, kao i na zapadu sa metroom u Incheonu. Grad je bio 1986. godine domaćin 10. Azijskih igara, a 1988. godine domaćin XXIV Ljetnih olimpijskih igara.

Do 1991. godine gradonačelnik Seoula, postavljan je za Predsjednika Koreje, a nakon toga se članovi gradske skupštine i gradonačelnik biraju direktnim glasanjem. Proslava 600-te godišnjice grada obilježena je zakopavanjem kapsule sa 600 predmeta, koji se koriste u modernom životu na sjevernom obronku Namsana.

Brza izgradnja i vjerovatno nedostaci u gradnji prouzrokovali su 1990tim godinama nekoliko nesreća u kojima je poginulo i ozlijeđeno nekoliko stotina ljudi. Niz nesreća počeo je sa rušenjem mosta Seongsu na rijeci Han u oktobru 1994. kada je poginulo 32 ljudi, zatim dvije eksplozije gasa u zgradama sa ukupno 113 mrtvih, te samoobrušavanje zgrade Sampoong u kojem je poginulo 501, a ozlijeđeno 937 ljudi.

Za vrijeme održavanja Svjetskog prvenstva u nogometu 2002. godine u Seoulu je odigrana prva utakmica, jedna utakmica grupne faze i jedno polufinale.

Planovi korejskog predsjednika Roh Moo-hyuna, sjedište Vlade, premjestiti u 120 km udaljenu provinciju Chungcheongnam-do u područje grada Gongju ili jednog od susjednih okruga Yeongi su nakon masovnih protesta i odluke korejskog Ustavnog suda od 21. oktobra 2004. godine, povučeni i Vlada je odustala od projekta decentralizacije, za kojeg bi u projektu izgradnje Sejong Cityja od 2007-30. bilo potrebno 45,6 biliona wona.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Razvoj broja stanovnika
Godina Broj
stanovnika
1428. 103.328
1660. 200.000
1881. 199.100
1890. 192.900
1899. 211.200
1902. 196.600
1906. 230.900
1910. 278.958
1915. 241.085
1920. 250.208
1925. 336.349
1930. 355.426
1935. 404.202
1940. 930.547
1944. 947.630
1949. 1.418.025
1952. 648.432
1955. 1.574.868
1960. 2.445.402
1966. 3.793.280
1970. 5.433.198
1975. 6.889.502
1980. 8.364.379
1985. 9.639.110
1990. 10.612.577
1995. 10.231.217
2000. 9.895.972
2005. 9.820.171
2010. 9.794.304

Seoul ima visoku gustoću naseljenosti, koja iznosi 18.042 stanovnika/km². Najnaseljeniji okrug je Yangcheon sa 26.400 stanovnika/km². Okrug sa najviše stanovnika je Nowon u sjevernom dijelu grada sa 633.934 stanovnika, a okrug sa najmanjim brojem stanovnika je Jung-gu u središtu grada. U Seoulu je krajem 2003. godine živjelo 102.882 iz više od 90 zemalja, što odgovara jednom procentu ukupnog stanovništva, što je u međunarodnim razmjerama dosta nisko. Najveća grupa stranaca u Seolu su Kinezi 52.572, Amerikanci 11.484 i Japanci 6.139.

Dvije osnovne religije u Seulu su kršćanstvo i budizam. Ostale religije su korejski šamanizam i konfučijanizam. Seoul je sjedište najveće svjetske kršćanske pentekostalne zajednice, Crkva cjelovitog evanđelja Yoido sa oko 830.000 članova.[9]

Razvoj broja stanovnika[uredi | uredi izvor]

Porastom političkog, ekonomskog i kulturnog značaja Seoula, nakon završetka Drugog svjetskog rata i povlačenjem japanskih kolonijalih sila, počinje nagli porast stanovništva u gradu, koji je uslovljen doseljavanjem seoskog stanovništva u grad i okolne okruge. Razaranjima grada u Korejskom ratu (1950-53.), haotičnim privrednim i političkim odnosima nakon rata, doveli su do problema u infrastrukturi, koja nije mogla podnijeti tako visoki broj stanovnika. Broj stanovnika se od početka Korejskog rata sa 1,4 miliona smanjio na 650.000, a nakon završetka rata vraća na jedan milion, te se do 1980tih udesetrostručuje i prelazi deset miliona. Kod popisa stanovništva 2010. godine broj stanovnika je lagano opao na 9.794.304.

Početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, pokušano je stanovništvo naseljavati na južnoj obali rijeke Han. Tako da je 1975. godine samo 30 % stanovništva živjelo u tom dijelu, dok danas tu živi gotovo 60 %. Težiste demografske politike je da se stanovništvo naseljava u okolne gradove što je u u 1980tim godinama i uspjelo, od kada broj stanovnika lagano stagnira. Okolni su gradovi dobro povezani mrežom autoputova, autobusnih linija i metroom, a ta konglomeracija sa oko 20 gradova po popisu iz 2010. broji 23.836.272 stanovnika. Podaci u tabeli su od 1955. godine zasnovani na rezultatima popisa stanovništva, a prijašnji podaci su procjene.

Razvoj stambene politike[uredi | uredi izvor]

Jongno Tower

Za razliku od gradova u urbanom području Evrope i Sjeverne Amerike, urbanizacija Seoula se nije odvijala izgradnjom naselja u stilu porodičnih kuća, nego se razvoj Seoula odvijao izgradnjom višeporodičnih zgrada u predgrađima sa visokom gustoćom naseljenosti. Gradnja često graniči sa izrazito poljoprivrednim ili šumskim područjima.

Doseljavanjem ruralnog stanovništva 1960-70tih godina u potrazi za poslom, gradila su se gusto naseljena područja, najčešće crnom gradnjom, te su time naseljena okolna područja Seoula. Izgrađena naselja, obično masivne gradnje, sa ciglom, se vrlo malo razlikuju od urbanizirinih područja regularne gradnje.

Većina stanovništva se počela naseljavati u okolnim područjima, te je došlo i do fluktuacije stanovništva iz središta grada u tadašnja predgrađa, koja su prouzrokovana zagušenosti centra, te visokim cijenama nekretnina. Ova su područja bila slabo priključena na kanalizaciju, te je i vodoopskrba bila slaba. U središtu grada građene su uglavnom peto- do desetospratnice, za porodice srednjih i visokih primanja, dok su ovi stanovi stanovništvu sa niskim primanjima bili nepristupačni. U isto vrijeme dolazi do izgradnje prometne infrastukture. Grade se i proširuju autoputovi, linije metroa se produžuju, te se u daljim predgrađima naseljavaju grupe bolje plaćenih struktura (umjetnici, poslovni ljudi, profesori univerziteta i visoki vojni oficiri). U tim se područjima uvodi zabrana idustrijske gradnje. Novi gradovi u provinciji Gyeonggi-do razvijaju se u satelitske gradove i čine zajedno sa Seoulom, Incheonim i Suwonom metropolitansko područje Sudogwon.


Politika[uredi | uredi izvor]

Grb Seoula

Uprava Seoula sastoji se od Skupštinskog vijeća i Seuolske metropolitanske uprave. Gradsko se vijeće sastoji od 104 člana, čiji je izborni period četiri godine. Istovremeno se bira i gradonačelnik Seoula, čiji mandat traje četiri godine, koji upravlja i sa Seuolskom metropolitanskom upravom. Ranije je gradonačelnik postavljan od strane predsjednika Koreje, a sada se bira na izborima. Osim gradonačelnika u upravi su i tri zamjenika gradonačelnika, dva za upravne, a jedan za političke poslove. Okruzi imaju visoku autonomiju, a njihovi se gradonačelnici od 1995. biraju na izborima.

Sadašnji (34-ti) gradonačelnik je od 27. oktobra 2011. godine Park Won-soon. Naslijedio je Oh Se-hoon, člana Velike narodne partije (VNP), koji je upravu je preuzeo 1. jula 2006. od svog prethodnika Lee Myung-bak, koji je vodio grad od 1. jula 2002. U augustu 2011. godine Oh Se-hoon, bivši profesor i advokat je odstupio nakon neuspjelog referenduma, kojim se trebalo odlučiti o ukidanju subvencija i besplatne ishrane učenika u školama.[10]

Glavni problemi grada su onečišćenje zraka i prometna buka. Seoul ima najlošiji kvalitet zraka od svih glavnih gradova država ćlanica OECD. Takođe veliki je problem grada rušenje brze ceste iznad Cheonggyecheon, rukavca rijeke Han, te vraćanje prirodnog toka rukavca. Rukavac Cheonggyecheon dugačak 3670 m je bio 1961. zabetoniran i preko njega je napravljena brza cesta 1971. Obnovljen je 1. oktobra 2005. godine sa zelenim okolišem u centru Seoula, te je otvoren za javnost.

Kultura[uredi | uredi izvor]

Pozorište i muzika[uredi | uredi izvor]

U Seoulu se organiziraju mnogobrojni kulturni događaji. Osim tradicionalne muzike, plesa i pozorišta, organiziraju se koncerti klasične moderne muzike, savremeni teatar. U seolu se nalaze mnogobrojna mala pozorišta, od kojih su neka i eksperimentalne prirode. Osim manjih bina, Seoul ima i veća pozorišta kao što su Korejsko narodno pozorište i Kulturni centar Sejong.

Korejsko narodno pozorište[uredi | uredi izvor]

Korejsko narodno pozorište (kor: hang: 국립극장 ) je osnovano 1973. godine ima sjedište na brežuljku Namsan u središtu Seoula. Sastoji se od državnog orkestra, nacionalne plesne grupe i nacionalne drame. Veća od dvije sale ima oko 1.500 mjesta i u njoj se organiziraju najvaćnije kulturne aktivnosti grada i države. U manjoj se sali svake srijede u 19:00 održavaju koncerti tradicionalne muzike i plesa. Pozorište ima još jednu binu za eksperimentalne predstave te jedan otvoreni amfiteatar za neformalne priredbe.

Kulturni centar Sejong[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Kulturni centar Sejong

Nazvan po korejskom kralju Sejongu, Kulturni centar Sejong (kor: hang: 세종문화회관 ) ima veliku binu sa 4.000 mjesta, na kojoj se odvijaju koncerti, opere i velike muzičke strane produkcije. U manjoj sali nastupaju obično horovi. U njoj se održavaju i razna predavanja, a unutrašnji je dio moguće besplatno obići sa pratnjom. Osim toga održavaju se razne izložbe kaligrafije, slikarstva i izložbe drugih umjetničkih pravaca.

Muzeji[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Spisak seulskih muzeja

U Seoulu, kao kulturnom središtu države, nalaze se mnogobrojni muzeji, od kojih je najpoznatiji Korejski nacionalni muzej, sa preko 1000.000 eksponata. Muzej je u oktobru 2005. godine preseljen u novi veći prostor u park Yongsan u okrugu Yongsan. U njemu su između ostalih izloženi ostaci keramike iz vremena kraljevstva Baekje, eksponati glinenih proizvoda iz vremena dinastije Silla. skulpture zlatnog Bude, kaligrafska i slikarska djela iz vremena dinastija Goryeo i Joseon, te muzej predstavlja panoramu korejske kulture.

U Korejskom nacionalnom muzeju nalazi se poznato Bosingak zvono, kulturno blago Koreje, nastalo za vrijeme dinastije Joseon. Ponavljanjem zvonjave zvona tridesetri puta u četiri sata ujutro, najavljuje se otvaranje gradskih kapija, a navečer u 19 sati sa 28 odzvona, zatvaraju se gradske kapije. Prvo je zvono uništeno u požaru 1455. godine, drugo je nastalo 1468. godine i do danas se čuva u muzeju. Zvono koje je trenutno u ulici Jongno u funkciji, osim toga zvoni na smjeni stare u Novu godinu 33 puta, napravljeno je 1985. godine, a paviljon je izgrađen 1985.

Na zadnjem području palače Gyeongbok, nalazi se Nacionalni narodni muzej, u kojem se mogu pogledati religiozni rituali šamanizma, tradicionalna kultura stanovanja, kućanski aparati, alati iz Koreje. Ukupno je izloženo oko 10.000 objekata.

U središtu grada nalazi se Memorijalni ratni muzej, u kojem je izloženo oko 13.000 eksponata prvenstveno iz vremena Korejskog rata i ratne tehnologije tog vremena. U jednoj izložbenoj sali muzeja izložene su biste ratnih heroja korejske historije. U jednoj od hala prikazana je vojna nadmoć vojske Sjeverne Koreje, a u drugoj sali razvoj i historija Vojske Južne Koreje. U velikom vrtu muzeja nalazi se pored vojnih eksponata, oružja i spomenik, kojim se obilježava učešće američkih i korejskih vojnika u Vijetnamskom ratu. Figura jednog starog ratnog korejskog jedrenjaka tzv. (Broda-kornjače) izložen je u unutrašnjosti muzeja.

Građevine[uredi | uredi izvor]

Zbog važnosti frada i historijske uloge Soula, u gradu se nalaze mnogobrojan kulturna dobra, počevši od iskopina iz kamenog doba, nekropola, hramova, carskih palača i tvrđava. Seoul ujedinjuje tradiciju sa moderniom dobom. Historiske građevine su smještene između modernih građevina i u manjim se ulicama nalaze mnogobrojni ostaci historije.

Palače[uredi | uredi izvor]

Tradicionalne građevina Deoksugung i moderna arhitektura u centru Seoula
Changdeokgung

Kao glavni grad dinastije Joseon u Seoulu se nalazilo šest palača, od kojih su pet sačuvane. Najpoznatije su Gyeongbokgung, Changdeokgung i Deoksugung.

Gyeongbokgung (kor: hang: 경복궁 hanj: 景福宮 ) je izgrađena 1394. godine povodom proglađenja Seoula glavnim gradom. Posebno je impresivna dvorska dvorana za prijem Geunjeonggung. Palača je za vrijeme Imjin rata 1592. zapaljena, ali ne od strane japanaca, već od robova koji su služili u palači. Palača je 1856. godine obnovljena, ali zbog slabog ekonomskog stanja u zemlji, obnova je jako uticala na slabljenje privrede Koreje. Nakon 23 godine boravka u palači, kralj se seli iz nje u navodno sigurniju Deoksugung, nakon što je njegova žena kraljica Min 1895. od strane plaćenog ubice ubijena.

Palača Changdeokgung (kor: hang: 창덕궁 hanj: 昌德宮 ) građena je od 1405-12. kao proširenje Gyeongbokgunga, ali je takođe porušena za vrijeme Imjin rata, a nedugo nakon toga je obnovljena, mada do 1872. nije služila kao sjedište Vlade. 1907. godine se u nju useljava zadnji korejski kralj Sunjong, koji je do svoje abdikacije 1910. i do svoje smrti 1926. u njoj živio. Kasnije su njoj su živjeli i članovi njegove porodice, sve do smrti zadnjeg 1989. Palača je 1997. proglašena svjetskom baštinom UNESCO-a. Osim palače, posebno je značajan tajni vrt Biwon.

Palača Deoksugung (kor: hang: 덕수궁 hanj: 德壽宮 ), izgrađena je u 15-tom stoljeću kao rezidencija unuka kralja Sejoa. Nakon razaranja svih palača u Imjin rata 1592. godine, Deoksugung je služila kao rezidencija kraljeva do 1623. i ponovo 1897. nakon ubistva kraljice Min, do 1907. godine,

Iz vremena dinastije Goryeo poznate su još dvije plače: Changgyeonggung i nešto manja palača Unhyeongung. Na mjestu gdje se nekada nalazila Gyeonghuigung, danas je jedno parkiralište, Seulski historijski muzej i Seulski metropolitanski muzej umjetnosti. Glavna gradska kapija Heunghwamun, je 1988. godine premještena i vraćena na prvobitno mjesto, a u palači su neki dijelovi rekonstruisani. Posjetiocima se nudi ogledanje kulturnih rituala korejske kulture, kao što je svečanost imenovanja državnih službenika iz vremean Joseon dinastije, smjena kraljevske garde i vjenčanje između kralja Gojeona i kraljice Min.

Hramovi[uredi | uredi izvor]

Sjedište budističkog reda u Koreji je u hramu Jogyesa (kor: hang: 조계사 hanj: 曹溪寺 ). U glavnoj ulici pored hrama nalaze se mnogobrojne trgovine sa religioznim rekvizitima. Jednom godišnje (8. dana četvtrtog mjeseca kineskog kalendara održava se velika parada kojom se obilježava rođendan Bude. U religioznoj procesiji učestvuje oko 100.000 ljudi u tradicionalnim nošnjama iz mnogih zemalja.

Drugi veći hram je Bongeunsa (kor: hang: 봉은사 hanj: 奉恩寺 ), izgrađen je 794. godine u vrijeme dinastije Silla, te je u 15. stoljeću bio centar Zen budizma. Izgrađen je pored groba kralja Seongjong, a 1562. godine premješten pored današnjeg World Trade centra. Pored hrama nalazi se interesantna kolekcija drvnih ukrasa ispisanih kaligrafijom. Hram je nekoliko puta gorio i većina zgrada je igrađena u novije doba.

Hram Bongwonsa (kor: hang: 봉원사 hanj: 奉元寺 ) izgrađen je 889. godine u trećoj godini vladavine kraljice Jinseong iz dinastije Silla, a po planovima monaha To-seona. Prvobitna lokacija hrama je bila u blizini Univerziteta Yonsei. 1728. godine je premješten na zadnji ulaz današnjeg Ewha univerziteta. Svakog vikenda održava se ritual Yeongsanjae, na način kako je Buda izučavao Lotos sutra po mahajana budizmu. Bongwonsa je glavni hram budističke sekte Taego u Seoulu. Jedna posebnost ove sekte je da se monasi mogu ženiti.

Vjerski objekti[uredi | uredi izvor]

Katedrala Myeongdong (kor: hang: 명동대성당 hanj: 明洞大聖堂 rom: Myeongdong Daeseongdang ) je simbol gradske četvrti Myeongdong u okrugu Jung i najveća katolička crkva izgrađena 1883, koja je ujedno i simbol katoličanstva u Koreji.

Tvrđave[uredi | uredi izvor]

Oko trisedeset kilometara jugoistočno od Seoula nalazi se tvrđava Namhansanseong (kor: hang: 남한산성 hanj: 南漢山城 ) (Brdska tvrđava južno od Hana), omiljeno izletište stanovnika grada. Tvrđava je povezana metroom Linija 8 i stanicom Namhansanseong. Izgrađena je prije 2.000 godina za vrijeme dinastije Baekje i sastoji se od oko 8 kilometara dugog i na mjestima do 7 metara visokog zida. Većina postojećih sadašnjih građevina potiče iz 17. i 18 stoljeća, kada se tvrđava koristila za odbranu od kineskih agresora za vrijeme dinastije Joseon. U tvrđavi je 1637. godine kapitulirao kralj Injo sa 14.000 vojniks protiv Mandžuraca, nakon čega je Koreja potpala pod vlast Mandžurije

Tvrđava Bukhansanseong (kor: hang: 북한산성 hanj: 北漢山城 ) (Brdska tvrđava sjeverno od Hana), na sjeveru grada je druga važnija antička tvrđava Seoula. Izgrađena je na obroncima Bukhana, otprilike u isto vrijem za dinastije Baekje i nekoliko puta je bila napadnuta. Nakon napada u 16. stoljeću od strane kineske vojske dinastije Ming, korejski kralj Joseon, dao je tvrđavu dodatno izgraditi. Za vrijem Korejskog rata, trvđava je djelomično porušena, a u kasnijem poslijeratnom periodu je restaurirana.

Nekropole[uredi | uredi izvor]

Parkovi[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Spisak Seoulskih parkova

Sport[uredi | uredi izvor]

Privreda[uredi | uredi izvor]

Veliko područje metropole Seoula, sa velikim gradskom lukom Inčion, transportnim pojasom i prostranim rezidencijalnim područjem Seongnam, je jedno od najnaseljenijih mjesta na svijetu. Posljednjih godina gradske vlasti su preduzele opsežne mjere za zaštitu grada od zračnog i vodenog zagađenja, što je rezultiralo čistijom atmosferom, iako je zagađenje zraka i dalje vrlo problematično.

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Gradovi prijatelji[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: