Sheer Heart Attack

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Sheer Heart Attack
Album cover
Album Queen
Žanr Rock
Izdat 8. novembar 1974.
Producent(i) Roy Thomas Baker
Queen
Izdavač EMI i Electra Records
Diskografija Queen
Queen II
(1974)
Sheer Heart Attack
(1974)
A Night at the Opera
(1975)

Sheer Heart Attack je 3. studijski album britanske rock grupe "Queen" izdan je 10. novembra 1974. godine. Album je bio njihov prvi hit album, podjednako dobro primljen od publike i kritike, proveo je 24 sedmice na britanskoj top-listi albuma gdje je dostigao 2. mjesto. Također to je bio prvi album grupe koji je ušao u Top 20 u SAD-u gdje je dospio do broja 12 1975. godine. Uspjehu albuma pridonio je singl Killer Queen koji je izdan mjesec dana prije albuma i koji je postao prvi svjetski hit grupe ‘’Queen’’, dospijevši do broja 2 na britanskoj i do broja 12 na američkoj top-listi singlova. Album je svojevrsni spoj prethodna dva albuma i smatra se prvim "klasičnim" izdanjem sastava na kojem su konačno razvili svoj originalni i prepoznatljivi rock izražaj. Za razliku od prethodnika ovaj put naglasak je bio na kompozicijama kraće i prihvatljivije forme, sa skraćenim instrumentalnim dionicama, čime se nije izgubilo na virtuoznosti već su pjesme bile mnogo konkretnije i naglašenije. Album je nastavio trend koji je započeo njegov prethodnik "kolažne" produkcije u kojoj se pjesme bez završetaka naslanjaju jedna na drugu, imao je iznimnu produkciju i glazbeno je bio veoma inovativan. Queen su ovim albumom napravili još jedan korak naprijed, spajajući različite glazbene žanrove i eksperimentirajući sa novima.
Album se smatra jednim od esencijalnih izdanja Queena i hard rock žanra, te jednim od najboljih albuma grupe. Uticajni muzički magazin "Classic Rock" ga je uvrstio među 100 najvećih britanskih albuma na broj 28,[1] a vodeći heavy metal magazin "Kerrang!" ga je isto stavio na svoju listu 100 najboljih britanskih rock albuma na broj 8.[2] Uključen je i u knjigu "1001 album koji morate čuti prije smrti" sastavljenu od vodećih svjetskih muzičkih kritičara. Poseban je i po tome što je za vrijeme snimanja albuma gitarist Brian May bio u bolnici, te je kasnije snimio svoje dionice koje su na album namiksane naknadno. Sa ovim albumom Queen su postali nova globalna rock atrakcija i jedna od vodećih rock grupa druge polovine sedamdesetih godina. Slika na naslovnoj strani albuma je ponovno uradak čuvenog fotografa Mick Rocka koji je slikao sastav i za prethodni album Queen II.

Popis pjesama[uredi | uredi izvor]

  1. "Brighton Rock" (May) - 5:11
  2. "Killer Queen" (Mercury) - 3:01
  3. "Tenement Funster" (Taylor) - 2:48
  4. "Flick Of The Wrist" (Mercury) - 3:19
  5. "Lily Of The Valley" (Mercury) - 1:43
  6. "Now I'm Here" (May) - 4:16
  7. "In The Lap Of The Gods" (Mercury) - 3:22
  8. "Stone Cold Crazy" (Mercury - May - Taylor - Deacon) - 2:14
  9. "Dear Friends" (May) - 1:07
  10. "Misfire" (Deacon) - 1:50
  11. "Bring Back That Leroy Brown" (Mercury) - 2:13
  12. "She Makes Me (Stormtrooper In Stilletoes)" (May) - 4:08
  13. "In The Lap Of The Gods … Revisited" (Mercury) - 3:47

Bonus izdanje "Hollywood recordsa" iz 1991.

  1. "Stone Cold Crazy" (1991 remiks Michaela Wagenera) (Mercury - May - Taylor - Deacon)

Pjesme[uredi | uredi izvor]

Brighton Rock[uredi | uredi izvor]

Brza, energična i melodična hard rock pjesma sa instrumentalnim heavy metal dionicama koja otvara album koju je Brian May napisao 1973. godine inspirisan mladim ljubavnim parom kojeg je sreo u Brightonu, Velika Britanija. Originalno zamišljena kao vokalni duet dijaloga glavnih likova pjesme koje je pjevač Freddie Mercury na kraju izveo sam, otpjevajući i muške i ženske vokale. Pjesma je znamenita po svom dugom gitarskom solu koji je postao trademark gitarski solo Brian Maya kojeg je u produženoj verziji i u raznim varijacijama izvodio uživo na svim koncertima Queena, samostalne karijere i kojega izvodi još uvijek. Solo demonstrira Mayovu jedinstvenu tehniku sviranja više različitih gitarističkih harmonija i melodija u isto vrijeme pomoću eho efekta i smatra se jednim od njegovih najboljih gitarskih sola. Studijska verzija sola se obično ubraja među 100 najboljih gitarskih sola po svim izborima i anketama različitih eminentnih muzičkih publikacija, a vodeći gitaristički magazin "Guitar World" ga je stavio na broj 41.[3] Uživo bi pjesma ili sam njen gitarski solo trajali od 9 do 16 minuta zavisno od turneje do turneje, tako da se na koncertnom albumu Live Killers nalazi kompletna pjesma sa produženim gitarskim solom, bubnjarskim solom i instrumentalnom improvizacijom sva tri instrumenta uključujući bas gitaru u trajanju od 12 minuta, dok se na drugom koncertnom albumu Live at Wembley '86 nalazi sam gitarski solo u trajanju od 9 minuta. Verzija gitarskog sola sa Live Killers se smatra jednim od najboljih gitarističkih sola izvedenih uživo.[4]

Killer Queen[uredi | uredi izvor]

Ovo je jedna od najpoznatijih pjesama grupe Queen i jedan od njihovih najvećih hitova koje je napisao i komponirao pjevač Freddie Mercury. Lagana i artistička glam rock pjesma sa zaraznim pop refrenom i formom "zvučnog zida" koja je postala prvi internacionalni hit grupe, dospijevši do broja 2 na britanskoj i broja 12 na američkoj top-listi singlova, osiguravši grupi novi nastup na Top Of The Pops i prestižnu "Ivor Novello" nagradu njenom autoru za najbolje komponiranu pjesmu. U muzičkom stilu jedan od najsvjetlijih trenutaka sastava i njenog autora, sa jednostavnom "pulsirajućom" melodijom, dominantnim klavirom i vokalnim harmonijama, te poznatim "posloženim" gitarskim solom. Pjesma je bila jedan od najvećih hitova i najboljih kompozicija 1974. godine i kvalitetom je zavidno odudarala od ostalih tada dominantnih pop i rock materijala.[5] Stihovi pjesme govore o eskort dami za visoku i bogatu društvenu klasu. Snimljena je dok je May bio u bolnici te je svoje dionice snimio naknadno 1981. godine, objavljena je na kompilaciji Greatest Hits, a verzija pjesme uživo se nalazi na albumima Live Killers i Queen Rock Montreal. Na video kompilaciji Greatest Video Hits 1 se nalazi izvedba pjesme na Tops Of The Pops programu. Pjesma je dio kompjuterske igre Guitar Hero, a po njoj se zove i album obrada Queenovih pjesama od drugih izvođača, kao i autorizirana knjiga fotografija sastava od poznatog fotografa Mick Rocka.

Tenement Funster[uredi | uredi izvor]

Hard rock pjesma sa jakim glam utjecajima koju je napisao i glavni vocal otpjevao bubnjar Roger Taylor sa njegovom prepoznatljivom buntovnom mladenačkom tematikom. Jedna od jednostavnijih pjesama na albumu koja se ubraja među najbolje kompozicije bubnjara Queena i sadrži eminentne bubnjarske dionice i slične eho efekte Mayove gitare poput onih u pjesmi "Brighton Rock".

Flick Of The Wrist[uredi | uredi izvor]

Žestoka i progresivna pjesma Freddie Mercuryja sa energičnim uvodom na klaviru i "istočnjačkim" gitarskim riffom koja se direktno nadovezuje na prethodnu. Jedna je od agresivnijih i mračnijih pjesama na albumu, sa neuobičajeno "gnjevnim" tekstom i interpretacijom za grupu Queen. Iako je bila izdana kao zajednički singl sa Killer Queen nije imala izrazitu promociju što je razlog da nije osobito popularna osim obožavateljima grupe. May je prvi puta čuo pjesmu tek kada je izašao iz bolnice i počeo snimati svoje dionice na gitari i prateće vokale. Završni stih pjesme "Baby you've been had" se može čuti i u sljedećoj pjesmi s albuma "Lily Of The Valley" koja se naslanja na nju. Pjesma je uživo bila izvođena samo na dvije turneje u razdoblju od 1974. do 1976. godine i jedan je u nizu zaboravljenih rockerskih brojeva Queena.

Lily Of The Valley[uredi | uredi izvor]

Mercuryjeva art rock mitološka balada sa jakim klasičnim uticajem smještena u svijet fantazije "Rhye" u kojoj svira klavir i pjeva sve vokale. Pjesma u muzičkom i tematskom smislu priziva prethodni album i govori o "prestanku rata u kraljevstvu Rhye i padu njegovog kralja". Ovo je jedna od najdražih pjesama Brian Maya koje je napravio Mercury u diskografiji srupe.

Now I’m Here[uredi | uredi izvor]

Jedna od najpoznatijih i najpopularnijih hard rock pjesama Queena koju je May napisao dok je ležao u bolnici, ujedno je i drugi singl sa albuma koji je dospio do broja 11 na britanskoj top-listi singlova. Pjesma je snimljena u zadnjoj sedmici snimanja albuma i klavir na njoj svira May. Pjesma je poznata po svom "teškom" gitarskom riffu, vokalnim harmonijama i bubnjevima, te je postala nezaobilazni koncertni standard sastava, kojega su redovno izvodili na svakom koncertu tokom cijele karijere. Uživo je obično trajala između 6 i 9 minuta, svirali su je puno brže i žešće, ponekad i u dijelovima, a redovno bi uključivala solo na bubnjevima Roger Taylora na kraju pjesme. Povremeno bi služila i za komunikaciju Mercuryja sa publikom. Stihovi pjesme izražavaju stanje u kojem je May bio pišući kompoziciju pjesmee, reflektirajući na netom zbog bolesti prekinutu turneju na kojoj su bili sa grupom Mott The Hopple u SAD-u, rastuću popularnost Queena i brigu oko budućnosti iste. Pjesma se smatra jednom od najboljih gitarističkih skladbi Brian Maya i jednom od njegovih krucijalnih stvari, te je redovno uključena u razne izbore najboljih gitarističkih pjesama, poput "Q magazina" koji ju je stavio na broj 33 najboljih svih vremena.[6] 1981. godine je uključena na Greatest Hits kompilaciji, a 1997. godine se našla i na Queen Rocks albumu. Verzija pjesme uživo se nalazi na svakom koncertnom albumu kojega je sastav objavio sa Mercuryjem kao pjevačem, a na koncertu u njegovu čast 1992. godine su je izveli Def Leppard zajedno sa Brian Mayom. Videospot za pjesmu je zapravo njena koncertna izvedba u dvorani "Rainbow" u Londonu iz 1974. i nalazi se na kompilaciji Greatest Video Hits 1.

In The Lap Of The Gods[uredi | uredi izvor]

Progresivna rock pjesma sa vjerskim i mitološkim referencama koju je napisao i komponovao pjevač Freddie Mercury. Prema njegovim riječima ova pjesma bila je svojevrsna priprema za Bohemian Rhapsody i album A Night at the Opera. Još jedna kompozicija na albumu koja u muzičkom smislu priziva prethodni album Queen II, izrazito kompleksne forme, sa virtuoznim sviranjem klavira i ekstravagantnim vokalima. Mercuryjeva produkcijski napravljena vokalna intonacija pjesme daje joj "božanski" prizvuk, dok je vokalne vriskove odradio bubnjar Roger Taylor.

Stone Cold Crazy[uredi | uredi izvor]

Inovativna i inspirativna heavy metal pjesma koja je najbrža i najžešća na albumu i jedna od najjačih pjesama sastava uopće. Prva pjesma u kojoj se kao autor navodi Queen, odnosno svi članovi sastava jer se u vrijeme izlaska albuma niko nije sjećao ko je napisao tekst pjesme. Prema Mercuryju to je bila prva pjesma koju je Queen izvodio uživo još 1972. godine, ali tek su 1974. godine odlučili snimiti je u studiju. Pjesma govori o gangsteru koji razmišlja o različitim zločinima koje bi počinio i u njoj se spominje i Al Capone. Pjesma je "klasični" Queenov rockerski broj kojega su izvodili na svakom nastupu tokom svojih prvih deset godina postojanja i jedna je od najutjecajnijih i najžešćih pjesama svoga vremena. Smatra se pretečem podžanrova metala poput thrash i speed metala. Metallica je snimila svoju obradu pjesme koju su uživo redovno izvodili, te su je objavili na svom singlu Enter Sandman s albuma Metallica iz 1991. godine, te su za nju dobili prestižnu nagradu Grammy.

Dear Friends[uredi | uredi izvor]

Kratka i tužna klavirska balada koju je May napisao isto za vrijeme boravka u bolnici. Glavni vokal intonira Mercury, dok njen autor svira klavir i pjeva prateće vokale. Pjesmu su obradili Def Leppardi kao svoju posvetu Brian Mayu.

Misfire[uredi | uredi izvor]

Prva pjesma basista Johna Deacona, lagana Karibska tema na kojoj je sam odsvirao skoro sve dionice na gitari. Jedan od lošijih trenutaka albuma sa vrlo izazovnim dvosmislenim tekstom i latino prizvukom. Pjesmu je u country stilu obradila američka pjevačica i kantautorica Neko Case.

Bring Back That Leroy Brown[uredi | uredi izvor]

Neobična eksperimentalna avantgardna ragtime pjesma u jazz stilu pjevača Freddie Mercuryja koja je uz "In The Lap Of The Gods" najveći eksperiment na albumu. Mercury je pjeva na stari kabaret način uz virtuozne klavirske dionice, dok May ovdje svira ukelele bendžo gitaru. Basist John Deacon koristi dupli bas u pjesmi, a bubnjar Roger Taylor netipično za njega svira poput jazz bubnjara. Instrumentalni dio pjesme sa solima na bendžu i bas gitari je sastav izvodio uživo kao završetak medleya tokom sedamdesetih. Pjesma je posvećena Američkom pjevaču i tekstopiscu Jim Croceu koji je poginuo u avionskoj nesreći prethodne godine. "Bad Bad Leroy Brown" je bilo ime njegove najpoznatije pjesme. U muzičkom smislu, pjesma se smatra jednom od najbizarnijih i najčudnijih kompozicija grupe i rock muzike općenito.[7]

She Makes Me (Stormtrooper In Stilletoes)[uredi | uredi izvor]

Brian Mayova poluakustična melankolična progresivna rock balada sa izrazitim psihodeličnim ugođajem najmračnija je i najosobnija pjesma na albumu. Pjesmu je otpjevao sam njen autor dok je Deacon odsvirao akustičnu gitaru. May je kraj pjesme opisao kao "Noćni zvukovi New Yorka" uključujući sirenu policijskog vozila iz NYC i zvukove dubokih uzdaha i teškog disanja koji postaju usporeniji i sve više naglašeniji prema kraju pjesme. Značenje pjesme nije jasno i ovo je jedna od rijetkih pjesama Queena sa skrivenom porukom, ali očito je tematika lične prirode.

In The Lap Of The Gods … Revisited[uredi | uredi izvor]

Poznata himnička pjesma Queena od Freddie Mercuryja koja zatvara album bila je i zadnja pjesma sa kojom su završavali svoje koncerte na prvim turnejama u periodu od 1974. do 1977. godine. Ova hard rock balada uz snažan zbor i zvuk stadionskog rocka je na mnogo načina prethodnica daleko poznatijih kasnijih snažnih balada koje su postale zaštitni znak grupe Queen, poput slavne We Are the Champions. Uz sastav pjevaju: Smokey Taylor, Rob May, Karen Fairchild i Kimberly Roads Schlapmen. Na sličan način poput Liar i još nekih pjesama i ovdje autor isprepliće stvarni život i maštu, odnosno prepričava svoja lična iskustva kroz fantastičnu priču. Pjesma je bila koncertni favorit u periodu kad je izvođena, a ponovo je vraćena u koncertni repertoar na zadnjoj turneji grupe "The Magic Tour" 1986. godine u nešto izmijenjenom aranžmanu.

Priznanja[uredi | uredi izvor]

Izdanje Država Priznanje Godina Plasman
1001 Albums You Must Hear Before You Die UK 1001 Albums You Must Hear Before You Die[8] 2005 *
Classic Rock UK The 100 Greatest British Rock Albums Ever[9] 2006 28
The 200 Greatest Albums of the 70's (20 greatest of 1974)[10] 2006 *
Kerrang! UK Poll: The 100 Best British Rock Albums Ever[11] 2005 8
The 100 Greatest Rock Albums Ever[12] 2007 45
Mojo UK 100 Greatest Guitar Albums[13] 2002 72
70 of the Greatest Albums of the 70's[14] 2006 *
The 100 Records That Changed the World[15] 2007 88
NME UK Poll: Greatest 100 Albums of All Time[16] 2006 63
Radio Caroline UK Poll: Top 100 Albums[17] 1977 50
Trouser Press US Best Albums of the 1970s[18] 1980 *
Virgin UK Poll: All Time Album Top 1000 Albums[19] 2000 492

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Classic Rock: 100 najvećih britanskih albuma
  2. ^ Kerrang!: 100 najboljih britanskih rock albuma
  3. ^ Guitar World.com: 100 najboljih gitarskih sola
  4. ^ DigitalDreamDoor.com: 100 najboljih gitarskih sola
  5. ^ DigitalDreamDoor.com: 100 najboljih rock pjesama 1974. godine
  6. ^ Q Magazine: 100 najboljih gitarističkih pjesama
  7. ^ DigitalDreamDoor.com: 100 najotkačenijih rock pjesama
  8. ^ "1001 Albums You Must Hear Before You Die"
  9. ^ Classic Rock "The 100 Greatest British Rock Albums Ever", (rocklistmusic)
  10. ^ Classic Rock (magazine)|Classic Rock/Metal Hammer, "The 200 Greatest Albums of the 70s", March 2006
  11. ^ The 100 Best British Rock Albums Ever!. Kerrang!. 19 Feb 2005. Archived at rocklistmusic.co.uk
  12. ^ "The 100 Greatest Rock Albums Ever", Kerrang, 8 November 2006
  13. ^ "100 Greatest Guitar Albums". Mojo, 2002. Archived at muzieklijstjes.nl
  14. ^ Mojo, MOJO Classic: The Who & The Story Of 70’s Rock, July 2006
  15. ^ Mojo, "The 100 Records That Changed the World", June 2007
  16. ^ "Oasis album voted greatest of all time". The Times. 1 June 2006
  17. ^ Top 100 Albums. Radio Caroline. 1977. Archived at timepieces.nl
  18. ^ "Best Albums of the 1970s", Trouser Press, January 1980 (archived at stat.ualberta.ca)
  19. ^ All-Time Album Top 1000 Albums. Virgin. 2000. Archived at rocklistmusic.co.uk


Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: