Shemar Moore

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Shemar Moore
Rođenje
Shemar Franklin Moore

(1970-04-20) 20. april 1970 (53 godine)
ZanimanjeGlumac
Godine aktivnosti1994–sada

Shemar Franklin Moore američki je glumac i bivši maneken. Najpoznatiji je po ulozi Malcolma Wintersa u seriji Mladi i nemirni (The Young and the Restless), koju je igrao od 1994. do 2002. Glumio je specijalnog agenta FBI-a Dereka Morgana u CBS-ovoj kriminalističkoj seriji Zločinački umovi.

Rane godine[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Oaklandu, od oca Sherroda i majke Marilyn (r. Wilson), poslovne savjetnice.[1] Ima 3 polusestre (Kosheno, Sheburra i Shenon). Otac mu je Afroamerikanac, a majka frankokanadskog porijekla. Većinu djetinjstva proveo je u Drumfriesu, s porodicom Tynan. Njegova majka, koja ima diplomu iz matematike, radila je kao nastavnica u Bahreinu i Danskoj nekoliko godina i Shemar je živio s njom u inozemstvu.[2] Po povratku u Kaliforniju preselili su se u Chico, gdje je njegova majka radila u klinici, a zatim u Palo Alto, gdje je završio srednju školu Gunn.[2] Upisao se na Univerzitet Santa Clara, gdje je diplomirao telekomunikacije. Kako bi plaćao račune tokom studiranja, radio je kao maneken.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Nakon što je 8 godina glumio u seriji Mladi i neumorni, Moore se u novembru 2004. vratio u seriju; prvo je bio planirao napustiti seriju, ali je nakon nekoliko mjeseci prešao iz glavnih u epizodne likove, da bi je konačno napustio u septembru 2005. Moore je 2007. izjavio: "Moje vrijeme u Mladim i neumornim je gotovo. Glumio sam Malcolma dobrih 8 godina."[3]

Bio je voditelj licencirane verzije zabavne emisije Soul Train (od 1999. do 2003), a 2001. pojavio se u igranom filmu Braća (The Brothers). Glumio je i detektiva Jesseja Reesea u seriji Birds of Prey (2002-2003).

Zatim je glumio Emeryja Simmsa u trileru Motives, uz Viviku Fox i Golden Brooks, a imao je i sporednu ulogu u filmu Dnevnik lude crnkinje (Diary of a Mad Black Woman). Također se pojavio kao momak lika koji je tumačila Kelly Rowland u romantičnoj komediji The Seat Filler.

Zločinački umovi bili su sedmi pilot u kojem je Moore dobio ulogu.[3] U jednoj epizodi vidimo ga kako gleda Mlade i neumorne nakon što je "provalio" u Reidovu hotelsku sobu. U augustu 2009. Moore je slomio nogu vozeći bicikl nakon što ga je udario automobil.[4] Kao posljedica toga neće ga biti u nekoliko epizoda u 5. sezoni serije. Stekao je fanove kroz svoj dosta propraćeni manekenski rad, često se fotografirajući go do pojasa ili u erotičnim kadrovima. Ima ugovor sa DNA Model Managementom iz New Yorka.

1994. pojavio se u spotu Toni Braxton za pjesmu "How Many Ways", a 2009. i na naslovnici magazina Men's Fitness (izdanje za mart).

Lični život[uredi | uredi izvor]

Oko 1998. godine Mooreovoj majci dijagnosticirana je multipla skleroza (MS). Nakon tog saznanja, bio je užasnut pomišlju da će je izgubiti. Nakon što je to podijelio s kolegama iz Zločinačkih umova, s kojima je vikendom vozio bicikl 80-120 km, predložili su mu da potraži "događaje u vezi s MS širom zemlje, uključujući biciklističke vožnje". Stoga je Moore odlučio kombinirati svoj hobi (biciklizam) s jakom namjerom za podizanjem svijesti o MS i skupljanju novca za borbu protiv nje. Odlučio je da bi MS biciklistička tura bila savršena prilika za to. Bit će u mogućnosti upoznati druge ljude koji se s njom bore, osobe pogođene time što njihova voljena osoba ima MS i doktore/stručnjake, "čije bi mozgove mogao 'pokupiti' i saznati šta oni čine u borbi protiv MS".[5] On i njegove kolege iz Zločinačkih umova svake godine učestvuju u biciklističkoj turi od 160 km[5] kako bi pomogli skupiti novac za istraživanja. Njegova majka trenutno je bolje. "Pleše u kuhinji, ide na bejzbolske utakmice i pliva. Ponovo je u stanju putovati. Ustvari, upravo se vratila iz Danske s trosedmičnog putovanja. Dakle, vratili su joj se polet i hrabrost i to je sjajno."[5]

20. 7. 2007. Moore se dotakao svojih golišavih fotografija s plaže za homoseksualce, koje su objavljene u magazinima People i In Touch Weekly[6], rekavši:

"Gledajte, nisam imao problema s tim... Ono s čime imam problema jeste da prave stvar tako da ispadnem gay. Reći ću odmah: nisam gay. Volim žene. Žene su najveće Božije djelo."[6]

7. 4. 2010. Moore je bio gost Ellen DeGeneres u njenom šouu i govorio o tome kako je bio povrijeđen kad ga je udario automobil dok je vozio bicikl u brdima blizu njegovog doma. Imao je napuknuto rebro i slomljenu nogu, od čega se u međuvremenu oporavio. Također je iskazao nelagodu zbog toga što mu se približava 40. rođendan; Ellen mu je nakon toga dala personalizirane registarske tablice "40NHOT" ("40-godišnjak i seksi"), pošto je on otkrio svoju želju da kupi Audi R8. Također je istakao da je slobodan i u potrazi za vezom.

Filmografija[uredi | uredi izvor]

Film[uredi | uredi izvor]

Godina Film Uloga Bilješke
1998. Butter Freddy Roland
2000. Box Marley Jim Whittman
2000. Kako se udati za milijardera: Božićna priča Jason Hunt
2001. Braća Terry White
2003. Chasing Alice Mason
2004. Motives Emery Simms
2004. The Seat Filler Trent
2004. Greener Ricky Johnson
2005. Dnevnik lude crnkinje Orlando
2007. Motives 2: Retribution Emery Simms

Televizija[uredi | uredi izvor]

Godina Naslov Uloga Bilješke
1994–2005. Mladi i neumorni Malcolm Winters
1996. The Jamie Foxx Show Elister TV-serija
1998. Mama Flora's Family Lincoln Fleming mini serija
1998. Splackavellie Konobar/potencijalna ljubav muzički spot
2002–2003. Birds of Prey Jesse Reese TV-serija
2004. Scott Turow's Reversible Errors Collins Farwell mini serija
2005–danas Zločinački umovi Derek Morgan TV-serija
2010. The Ellen DeGeneres Show gost

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mooreova biografija na Filmreference.com
  2. ^ a b "Agent promjene - Mooreov put do Zločinačkih umova"
  3. ^ a b "No More Y&R for Moore" ("Nema više M&N za Moorea"), Soap Opera Weekly, 13. 2. 2007.
  4. ^ "Shemar Moore iz Zločinačkih umova slomio nogu nakon što ga je udario automobil"
  5. ^ a b c "Shemar Moore - intervju, magazin Ability, izdanje sa Shemarom Mooreom, decembar/januar 2009/2010
  6. ^ a b "Shemar Moore nema problema s golišavim fotografijama" Arhivirano 9. 1. 2011. na Wayback Machine, People Weekly

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]