Silicijum dioksid
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
| Silicijum dioksid | |
|---|---|
| Općenito | |
| Hemijski spoj | Silicijum dioksid |
| Druga imena | Silicijum (IV) oksid, kvarc, kremen |
| Molekularna formula | SiO2 |
| CAS registarski broj | 7631-86-9 |
| Kratki opis | bijela praškasta supstanca |
| Svojstva | |
| Molarna masa | 60,1 g/mol |
| Agregatno stanje | čvrsto |
| Gustoća | 2.2 g/cm3 |
| Tačka topljenja | 1650 (±75) °C |
| Tačka ključanja | 2230 °C |
| Rastvorljivost | 0.012 g u 100 g |
Silicijum dioksid (SiO2) se javlja u tri alotropske modifikacije: kvarc, tridimit i kristobalit. Svaki od ova tri oblika postoji još u dvije modifikacije (α i β)
[uredi] Hemijske osobine
Silicijum dioksid je prilično inertan. Ne reaguje sa kiselinama, osim sa fluorovodoničnom kiselinom (HF). Taljenjem sa alkalnim hidroksidima prelazi u rastvorljive silikate:
- SiO2 + 2 NaOH → Na2SiO3 + H2O
Kiselina koja odgovara silicijum dioksidu naziva se ortosilikatna kiselina, ali se ne može dobiti kao kod oksida nemetala rastvaranjem u vodi, jer je silicijum oksid netopiv. Najlakši način je hidroliza silicijum tetrahlorida:
- SiCl4 + 4 H2O → H2SiO4 + 4 H+ + 4 Cl-
Ova kiselina u monomolekularnom obliku postoji pri pH oko 3,2. Pri nižim ili višim vrijednostima počinje polimerizirati.
Soli silikatnih kiselina se nazivaju silikati. Samo alkalni silikati se rastvaraju u vodi. Polimerizirana silikatna kiselina prelazi u gel, čijim sušenjem nastaje silikagel.
[uredi] Upotreba
Silicijum dioksid je jedna od osnovnih komponenata u proizvodnji stakla. Važnu grupu minerala čine silikatni minerali. Zamjenom OH-grupa u silikatnoj kiselini organskim radikalima, moguće je kontrolisati reakciju kondenzacije, pri čemu nastaju polimerni spojevi strukture slične ketonima R2C=O, pa se nazivaju silikoketoni ili silikoni.

