Sipuncula
| Sipincula (Grupa životinja Protostomia) Vremenski raspon: Kambrij → Sadašnjost | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Animalia |
| Natkoljeno | Spiralia Lophotrochozoa Trochozoa |
| Koljeno | Annelida |
| Natklasa | Sipuncula[1] |
| |
Sipuncula ili sipunkule je grupa životinja Protostomia morskih, nesegmentiranih celomata. Znaju se 144 roda[2] i 320 vrsta.[3] Nazivaju ih kikiriki crvi, što je doslovni prijevod njihovog uobičajenog imena na na engleskom jeziku. Na bosanskom mogu biti i loptasti crvi. Genetičke analize klasificiraju ih kao skupinu koja je izvedena iz anelida pa su zato uključeni u ovu grupu, dok druge analize morfologije i fosila nisu potvrdile ovaj prijedlog.[4]
Anatomija[uredi | uredi izvor]
Obično ne prelaze dužinu od 10 cm. Njihva najistaknutija karakteristika su usta, okružena prstenom uvlačivih pipaka. Digestivni trakt, u obliku spiralnog U, prelazi iz usne šupljine u stražnji dio tijela, a zatim se vraća natrag i završava u anusu na boku životinje; neke grupe (rodovi Aspidosiphon, Lithacrosiphon i Cloeosiphon) imaju analnu kalcificiranu strukturu (prednji analni štit) i zadnji kacificirani dio (kaudalni štit).
Imaju celom, ali ne i cirkulacijski sistem, a za transport kisika i hranjiva koriste intersticijske tečnosti. Celom jerazdvojen na dva dijela kompenzacijskom vrećicom; njihova introvercija tijela razlikuje se od ostalih životinja. Spoljna strana vrlo je mišićava i omogućuje im da se mišićima skupljaju u loptastu formu i izgledali kao kikiriki; otuda je i njihovo englesko ime „crvi kikirikija“.
Stanište[uredi | uredi izvor]
Sipunkulidi su prilično česti i naseljavaju sve dubinske raspone[5] (od plićaka do profundalnih dubina). Neke vrste, kao utočište, često koriste prazne ljušture mehkušaca ili cijevi mnogočekinjaša .[6][7][8] Neki kopaju u obitavališta u stijenama kako bi se sklonili.
Filogenija[uredi | uredi izvor]
Proučavanje njihovih filogenetičkih veza i odnosa s drugim skupinama nailazi na mnoge probleme. U početku su klasificirani su kao anelidi, uprkos nedostatku segmentacije ili drugih karakteristika ove grupe. Tada su bili u vezi s mehkušcima, zbog prirode larvenog razvoja. Sada se ta dva koljena spajaju u Lophotrochozoa, koje uključuju i anelide i nemertine i nekoliko drugih koljena.
Genetičke analize dale su slijedeću filogeniju za sipunkulide, gdje su grupirane unutar stabla annelida:[9][10][11]
| Annelida |
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
- P = Parafiletske
Fosilni zapisi[uredi | uredi izvor]
Fosilni zapisi su oskudani zbog labilnosti njihovih tijela. Neki autori smatraju da oblik Hyolitha iz paleozojske konusne ljušture s operkulumom koji pokriva otvor, mogu biti strukture koje bi ličile na analne ploče nekih sipunkulida. Češći su tragovi fosila njihve biološke aktivnosti koji se pojavljuju u sedimentnim stijenama iz prekambrija do danas. Iknofosil Chondrites, koji izgleda kao mala razgranata cijev promjera do 5 mm, tumačen je kao trag galerijskih mreža koje su tvorile ti organizmi sa svojim proboscisima u sedimentu, prilikom potrage za hranom, a i samim uzimanjem obroka..[12]
Gastronomija[uredi | uredi izvor]
Želatin od sipunkulida (土笋冻) je delikatesna hrana na području kineske pokrajine Xiamen, Fujian.
Također pogledajte[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Sipuncula Taxonomy NCBI
- ^ Chapman, A. D., 2009. Numbers of Living Species in Australia and the World, 2nd edition. Australian Biodiversity Information Services ISBN (online) 9780642568618
- ^ Brusca, R. C. & Brusca, G. J., 2005. Invertebrados, 2ª edición. McGraw-Hill-Interamericana, Madrid (etc.), XXVI+1005 pp. ISBN 0-87893-097-3.
- ^ Luke A. Parry et al. 2016, The impact of fossil data on annelid phylogeny inferred from discrete morphological characters The Royal Society Publishing 2016.DOI: 10.1098/rspb.2016.1378
- ^ Murina, G.V.V., 1975. The geographical distribution of marine worms of the phylum Sipuncula of the world ocean. En: Proceedings of the International Sysposium on the Biology of Sipuncula and Echiura, vol. 1. Rice, M.E. y Todorovic, M. (Eds.). Naucno Delo. Beogard: 3-18.
- ^ Cutler, E.B., 1994. The Sipuncula: Their Systematics, Biology, and Evolution. Cornell University Press. 453 p
- ^ Ferrero-Vicente, L.M. et al., 2011. Soft–bottom sipunculans from San Pedro del Pinatar (Western Mediterranean): influence of anthropogenic impacts and sediment characteristics on their distribution. Animal Biodiversity and Conservation. 34, 101-111.[mrtav link]
- ^ Ferrero-Vicente, L. M., Marco-Méndez, C., Loya-Fernández, Á., & Sánchez-Lizaso, J. L. (2013). Limiting factors on the distribution of shell/tube-dwelling sipunculans. Journal of Experimental Marine Biology and Ecology, 446, 345-354.
- ^ T. Struck, Anja Golombek et al. 2015, The Evolution of Annelids Reveals Two Adaptive Routes to the Interstitial Realm Current Biology DOI: 10.1016/j.cub.2015.06.007
- ^ Anne Weigert & Christoph Bleidorn 2015, Current status of annelid phylogeny Semantic Scholar DOI: 10.1007/s13127-016-0265-7
- ^ Illuminating the Base of the Annelid Tree Using Transcriptomics Oxford Academic.
- ^ KU Ichnology (ured.). "Chondrites". Pristupljeno 5. 7. 2015.
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]
 |
Commons ima datoteke na temu: Sipuncula |