Slavko Kvaternik

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Slavko Kvaternik
Slavko Kvaternik u maršalskoj uniformi
Rođenje (1878-08-25) 25. august 1878.
Komorske Moravice
Smrt13. juni 1947(1947-06-13) (68 godina)
Zagreb
NacionalnostHrvat
TituleVitez
Služba1896–1918.
1918–1921.
1941–1942.
Čin potpukovnik
vojskovođa
RatoviPrvi svjetski rat
Drugi svjetski rat
Vojska Austro-Ugarska vojska
Kraljevska jugoslavenska vojska
Hrvatsko domobranstvo
OdlikovanjaŽeljezni križ I. stepena
Željezni trolist I. stepena
Veliki križ mađarskog reda za zasluge s krunom kralja Stjepana
Veliki križ njemačkog orla

Slavko Kvaternik (Komorske Moravice, 25. august 1878 – Zagreb, 13. juni 1947) bio je hrvatski vojnik, političar i ratni zločinac. U Prvom svjetskom ratu je kao oficir služio vojsku Austro-Ugarske Monarhije. Po stvaranju Kraljevine SHS penzionisan je te se priključio Ustaškom pokretu. Po njemačkoj invaziji na Jugoslaviju 10. aprila 1941. je proglasio Nezavisnu državu Hrvatsku u kojoj je držao neke od najviših vojnih i političkih funkcija. Nakon penzionisanja 1942.[1] se povukao u Austriju te je po završetku Drugog svjetskog rata izručen vlastima Jugoslavije koje su ga 1947. osudile na smrt.

Rani život[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Moravicama (tada Komorske Moravice) u Kraljevina Hrvatskoj i Slavoniji 25. avgusta 1878, od Ljudevita, poštara, i njegove supruge Marije (rođene Frank), koja je Njemica, porijeklom iz Bavarske i katolik po vjeri.[2]

Slavko Kvaternik oženio se Olgom Frank, kćerkom Josipa Franka, hrvatskog nacionalističkog političara jevrejskog porijekla, koji je prešao iz judaizma u rimokatolicizam. Njihov sin Dido je bio pripadnik ustaša. Krajem avgusta 1941. Olga Frank je izvršila samoubistvo, vjerovatno zbog svog jevrejskog porijekla i uloge njenog muža, a (posebno) sina Didone, u NDH.[3]

Školovao se na vojnoj akademiji, Kvaternik je služio u Austrougarskoj vojsci kao ađutant (1914–1916) feldmaršala Svetozara Boroevića za vrijeme Prvog svjetskog rata, a odlikovan je njemačkim Gvozdenim krstom I klase (1918). Godine 1918. pristupio je novoformiranom Narodnom vijeću Slovenaca, Hrvata i Srba, postavši načelnik Glavnog generalštaba. Krajem godine Kvaternik je zapovijedao hrvatskim postrojbama tijekom uspješne okupacije Međimurja 1918.

Drugi svjetski rat[uredi | uredi izvor]

Nakon Njemačke invazije na Kraljevinu Jugoslaviju 6. aprila 1941, ustaše su formirale vladu s Ante Pavelićem kao vođom. Četiri dana kasnije Kvaternik je proglasio osnivanje Nezavisne Države Hrvatske (NDH) i formirao prvu ustašku vladu. Istovremeno, na Kvaternikov zahtjev, Vladko Maček (vođa Hrvatske seljačke stranke, koji je odbio saradnju s Nijemcima kada su tražili da vodi novu naciju) poručio je narodu da sarađuje s novim režimom.

Kvaternik je u to vrijeme bio vrhovni zapovjednik Hrvatskih oružanih snaga. Nosio je titulu maršala. Bio je drugi najmoćniji čovjek u državi, iako je bio samo jedan od članova "Doglavnikovog vijeća". Hrvatsko domobranstvo je osnovano 11. aprila. Na ovom položaju je ostao do penzionisanja 4. januara 1943.[1]

Za vrijeme službe u NDH odlikovan je križem I. Reda Vojnog reda željeznog trolista. Ova nagrada mu je dala titulu viteza, koja se ponekad nalazi u njegovom imenu.

Smrt[uredi | uredi izvor]

Nakon završetka Drugog svjetskog rata, Kvaternik su zaroblile snage američke vojske i izručenje Jugoslaviji. U Jugoslaviji mu je suđeno i osuđen na smrt za zločine pod režimom NDH. Pogubljen je vješanjem u Zagrebu 7. juna 1947.[4]

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

  • Kisić-Kolanović, Nada (1996). "Drama vojskovođe Slavka Kvaternika" [The drama of general Slavko Kvaternik's life] (PDF). Časopis za suvremenu povijest (jezik: hrvatski). Croatian Institute of History. 28 (3): 379–397. Pristupljeno 21. 1. 2020.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b "Tko je tko u NDH", Minerva, Zagreb, 1997; ISBN 953-6377-03-9, str. 226–227.
  2. ^ Jareb, Eugen Dido Kvaternik. Uredio: Jere (1995). Sjećanja i zapažanja : 1925-1945 ; prilozi za hrvatsku povijest. Zagreb: Starčević. str. 265. ISBN 953-96369-0-6.
  3. ^ "Spomen područje Jasenovac: Slavko Kvaternik".
  4. ^ Skalman. "Nazi War Crimes Trials: Collaborators Trial (May-June 1947)". Jewish Virtual Library. Pristupljeno 15. 12. 2020.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]