Slog

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Slog je jedinica organizacije za sekvencu zvukova nekog govora. Naprimjer, riječ voda sastoji se od dva sloga: vo i da. Slog se obično sastoji iz jezgra sloga (uglavnom nekog samoglasnika) i nekog početnog ili krajnjeg dodatka (uglavnom suglasnika).

Slogovi se često smatraju za fonološke gradivne jedinice svih riječi. Oni mogu utjecati na ritam jezika, njegovu prozaičnost, pjesnički metar i njegovu akcentualizaciju.

Pisanje u slogovima počelo je nekoliko stotina godina prije pojave prvih slova. Najstariji sačuvani slogovi zapisani su na pločama iz perioda oko 2800 p. n. e. u sumerskom gradu Uru. Ovaj prijelaz sa piktograma na slogove u nekim naučnim krugovima smatra se najvećim napretkom u historiji pisma.[1]

Riječ koja se sastoji od jednog sloga (poput bosanske riječi pas) zove se jednosložna riječ. Sličan pojam opisuje i dvosložnu (riječ od dva sloga), trosložnu (riječ od tri sloga) ili višesložnu riječ, koja se može sastojati od više slogova, ali može označavati i riječ koja ima više od nekoliko slogova.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Geoffrey Blainey, A Short History of the World, str. 87, citat J. T. Hooker et al., Reading the Past: Ancient Writing from Cuneiform to the Alphabet, Britanski muzej, 1993.