Služnost

Služnosti ili lat. SERVITUTES su stvarno pravo na tuđoj stvari ('IURA IN RE ALIENA) na osnovi kojeg se ovlaštenik može ograničeno koristiti tuđom stvari.

Regule

SERVITUS IN FACIENDO CONSISTERE NEQUIT – Služnost se ne sastoji u činjenju.

NEMINI RES SUA SERVIT – Niko ne može imati služnost na vlastitoj stvari.

SERVITUS SERVITUTIS ESSE NON POTEST – Ne može postojati služnost na služnosti.

SERVITUTIBUS CIVILITER UTENDUM EST – Služnostima se treba koristiti obazrivo.

Pojašnjenja regula

1) SERVITUS IN FACIENDO CONSISTERE NEQUIT – sadržaj služnosti se u odnosu prema vlasniku služećeg dobra ne svodi na njegovu obvezu aktivnog djelovanja (FACERE) već se svodi na dužnost da nešto trpi (PATI) ili da se suzdrži od nekog činjenja (NON FACERE). Izuzetak ovog slučaja se javlja kod SERVITUS ONERIS FERENDI – vlasnik zida ga mora održavati u ispravnom stanju, što je dakle – činjenje - FACERE.

2) NEMINI RES SUA SERVIT – budući da se služnosti sastoje u korištenju samo nekih ovlaštenja – nižih od vlasničkih – šire pravo vlasništva obuhvaća u sebi i niže ovlaštenje služnosti – služnost prestaje svaki put kada se pravo služnosti i pravo vlasništva sjedine u jednoj osobi – CONFUSIO

3) SERVITUS SERVITUTIS ESSE NON POTEST – Ne može postojati služnost na služnosti.

4) SERVITUTIBUS CIVILITER UTENDUM EST – služnostima se treba koristiti obazrivo – CIVILITER (samo u onom opsegu koji je nužno potreban, tako da se vlasniku što manje smeta)

Podjela služnosti

1) ZEMLJIŠNE SLUŽNOSTI (SERVITUTES PRAEDIORUM) – STVARNE (SERVITUTES RERUM) – vezane su za stvar, pa promjena vlasnika ne dira u služnost, jer ona prati stvar bez obzira na to kome ona u određenom času pripada.

Zamljišne služnosti - osobine:

• ustanovljuju se na teret jednog – PRAEDIUM SERVIENS, a u korist drugog – PRAEDIUM DOMINANS zemljišta.
• ne se mogu dosjesti

• zemljišta moraju biti susjedna

• služnost mora biti korisna zemljištu

• razlog postojanja i korištenja služnosti mora biti trajan

• služnost se ne može odvajati od zemljišta (nevažna promjena vlasnika), te se ne može stjecati ni gubiti po djelovima (suvlasništvo)

Podjela zemljišnih služnosti:

SERVITUTES PRAEDIORUM RUSTICORUM – poljske, seoske služnosti:

a)ITER – pješački prolaz preko tuđeg zemljišta

b)ACTUS – pravo gonjenja stoke preko tuđeg zemljišta

c)VIA – nejasan spoj itera i actusa – vjerovatni pravo prolaza natovarenim kolima

d)AQUAEDUCTUS – pravo vođenja vode preko tuđeg zemljišta

SERVITUTES PRAEDIORUM RUSTICORUM – gradske služnosti:

a)SERVITUS ALTIUS NON TOLLENDI – zabrana nadogradnje

b)SERVITUS ONERIS FERENDI – pravo ovlaštenika da osloni svoju građevinu na tuđi zid

c)SERVITUS STILLICIDII – odvođenje kišnice

2) OSOBNE – SERVITUTES PERSONARUM su vremenski ograničene i prestaju smrću titulara

Dijele se na:

A) USUSFRUCTUS (plodouživanje) – pravo korištenja tuđom stvari, ubiranja plodova bez diranja u njenu bit – B) USUS – poraba, korištenje – ovlaštenik može stvar samo upotrijebiti, ali ne i ubirati plodove – potpuno nenasljedivo pravo

C) HABITATIO (od Justinijana) – pravo stanovanja u tuđoj kući ili njenom dijelu. Mogućnost davanja u najam i trećima. Nije prestajalo s CAPITIS DEMINUNTIO ni NON USUS.

D) OPERAE SERVORUM VEL ANIMALIUM – pravo korištenja radne snage tuđih robova i životinja. Nije prestajalo s CAPITIS DEMINUNTIO ni NON USUS.

Reference

• doc. dr. Zdravko Lučić, Rimsko privatno pravo, Sarajevo 2006