Srednjeokeanski grebeni

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Bih-usa.svg Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden.
Ako smatrate da ste sposobni da ga prevedete, kliknite na link uredi i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisu bosanskog jezika.
Srednjeoceanski hrbat

Srednjeokeanski greben je podvodni planinski lanac, formiran procesom tektonike ploča. Izdizanje okeanskog dna događa se kada se konvekcijske struje u plaštu uzdižu pod okeansku koru i stvore magmu na mjestu gdje se nalazi divergentna granica među dvjema litosfernim pločama. Srednjeokeanski grebeni su povezani i čine globalni sustav srednjeokeanskih grebena, koji je dio svakog oceana, što ga čini najdužim planinskim lancem na svijetu. Neprekinuti planinski lanac je dug 65 000 km, a totalna dužina je sustava 80 000 km.

Opis[uredi | uredi izvor]

Srednjeokeanski grebeni su geološki aktivni jer nova magma konstantno izbija na okeansko dno te u koru na i u blizini rascijepa duž osi hrpta. Kristalizirana magma tvori novu koru, uvjetno rečeno od bazalta i gabra.

Stijene koji čine koru ispod okeanskog dna su najmlađe na osi hrpta, a starost im raste povećanjem od spomenute osi. Nova bazaltna magma izbija na i u blizini osi hrpta zbog dekompresijskog taljenja Zemljinog plašta ispod te osi.

okeanska kora izgrađena je od stijena koje su mnogo mlađe nego sama Zemlja - kora u okeanskim bazenima nije starija od 200 miliona godina, zato što je u neprestanom procesu "obnavljanja" na srednjeokeanskim grebenima. okeanska dubina raste udaljavanjem od srednjeokeanskog hrpta, a najveće dubine su u okeanskim jarugama. Kako se okeanska kora odmiče od osi hrpta, plaštni peridotiti se hlade i postaju sve krući. Kora i relativno kruti peridotiti ispod te kore čine okeansku litosferu.

Proces nastanka[uredi | uredi izvor]

Oceanska kora nastaje na srednjeokeanskim grebenima, doke je litosfera subducirana natrag u astenosferu u okeanskim jarcima

Za dva procesa, potiskivanje od hrpta te povlačenje ploče, smatra se da su odgovorni za širenje opaženo na srednjeokeanskim grebenima, no postoji nesigurnost koji od njih je dominantan. Potiskivanje od hrpta javlja se tamo gdje težina hrpta potiskuje ostatak tektonske ploče od hrpta, često prema zoni subdukcije. U zoni subdukcije do izraza dolazi povlačenje ploče. Ovdje se radi o tome da težina tektonske ploče koja se subducira pod naliježuću ploču povlači za sobom ostatak ploče.

Drugi proces za kojeg se pretpostavlja da doprinosi nastanku nove okeanske kore na srednjeokeanskim grebenima jest plaštna "pomična traka". Međutim, mnoga su istraživanja pokazala da je gornji plašt (astenosfera) previše plastičan (fleksibilan) da bi generirao dovoljno trenja za odguravanje tektonske ploče. Vjerojatnije je da izdizanje plašta, koje uzrokuje formiranje magme ispod srednjeokeanskih grebena, uključuje samo plašt iznad dubine od 400 km, kako je zaključeno iz seizmičke tomografije i iz istraživanja seizmičkiog diskontinuiteta negdje na dubini od 400 km. Relativno plitke dubine na kojima dolazi do izdizanja plašta ispod grebena su više u skladu sa procesom "povlačenja ploče".

Tempo kojim na srednjeokeanskom grebenu nastaje novi materijal poznat je iz brzine širenja, a općenito se mjeri u mm/god. Uobičajena podjela brzina širenja jest brza, umjerena i spora, čije vrijednosti su generalno >100 mm/god, ~60 mm/god, and <20 mm/god. Brzina širenja sjevernog Atlantika je 10 mm/god, dok u Pacifiku te vrijednosti dosežu vrijednosti od 40-60 mm/god.

Sustavi srednjeokeanskih grebena formiraju novu okeansku koru. Kako se kristalizirani bazalt istisnut na osi hrpta hladi ispod Curieve tačke koja odgovara željezo-titanijevim oksidima, u njima je sačuvan smjer magnetnog polja paralelan zemljinom magnetnom polju. Uzorak magnetnih obrata u oceanskoj kori može se rabiti kao pokazatelj starosti jer je magnetno polje Zemlje mijenjalo smjer u nepravilnim intervalima tokom prošlosti. Na isti način, uzorak obrata zajedno sa mjerenjem starosti kore rabi se kao pomoć u određivanju povijesti Zemljinog magnetnog polja.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: