Stanarka napuštene kuće

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Stanarka napuštene kuće
The Tenant of Wildfell Hall.jpg
Naslovnica prvog izdanja
Autor Anne Brontë
Originalni naziv The Tenant of Wildfell Hall
Jezik engleski
Žanr epistolarni roman, društvena kritika
Vrsta djela roman
Datum izdanja 1848.
Pripovjedač Gilbert Markam, Helen Huntingdon
Gledište prvo lice
Vrijeme radnje 19. vijek
Mjesto radnje Ujedinjeno Kraljevstvo
Glavni lik Helen Huntingdon, Gilbert Markham

Stanarka napuštene kuće (engl. The Tenant of Wildfell Hall) je drugi i ujedno posljednji roman britanske književnice Anne Brontë. Objavljen je u posljednjoj sedmici juna 1848. godine pod pseudonimom Acton Bell. Ovo je vjerovatno najšokantniji roman sestara Brontë i doživio je značajan uspjeh, ali je nakon Annine smrti njena sestra Charlotte spriječila reizdanje.

Roman je oblikovan kao pismo Gilberta Markhama njegovom prijatelju Halfordu u kome mu pripovijeda o događajima koji su doveli do upoznavanja njegove buduće žene. Misteriozna mlada udovica dolazi sa sinom i služavkom u Wildfell Hall, elizabetansku rezidenciju koja je godinama bila napuštena. Tamo boravi u osami pod imenom Helen Graham, ali ubrzo postaje predmet lokalnog interesovanja i ogovaranja. Odbijajući da vjeruje u bilo šta skandalozno u vezi nje, Gilbert Markham, mladi farmer, otkriva njene tajne. U dnevniku, Helen piše o fizičkoj i moralnoj stranputici svoga muža kroz alkohol, i svijetu razvrata i okrutnosti iz kog je pobjegla. Ovaj roman koji govori o bračnoj izdaji postavljen je u moralni okvir, ali ublažen optimističnim vjerovanjima autorice u sveopće spasenje.[1]

May Sinclair je 1913. godine izjavila da se odjek vrata spavaće sobe koja je Helen zalupila svom mužu, začuo kroz viktorijansku Englesku. Bježeći od svog muža, Helen je prekršila ne samo društvene konvencije, nego i engleski zakon.[2]

Radnja romana[uredi | uredi izvor]

Roman je podijeljen u tri cjeline.

Prvi dio (Poglavlja 1 - 15): Gilbert Markham pripovijeda o dolasku misteriozne udovice Helen Graham u Wildfell Hall, obližnju staru rezidenciju. Kao izvor znatiželje male zajednice, povučena gospođa Graham i njen sin Arthur postepeno bivaju uvučeni i društvene krugove sela. Prvobitno, Gilbert Markham se ležerno udvara Elizi Millward, unatoč tvrdnji njegove majke da on može naći bolju priliku. Njegov interes za Elizom jenjava po dolasku gospođe Graham. U znak odmazde, Eliza širi (a vjerovatno i sama izmišlja) skandalozne tračeve o Helen.

Zbog tračeva, Gilbert počinje vjerovati da se njegov prijatelj, gospodin Lawrence, udvara gospođi Graham. Prilikom slučajnog susreta na putu, ljubomorni Gilbert je udario Lawrenca ručkom biča po glavi, uzrokujući njegov pad sa konja. Iako bez spoznaje o ovom sukobu, Helen i dalje odbija da se uda za Gilberta, ali mu daje svoj dnevnik kada je on optuži da je u ljubavi sa Lawrencom.

Drugi dio (Poglavlja 16 - 44) je izvadak iz Heleninog dnevnika u kome ona opisuje svoj brak sa Arthurom Huntingdonom. Naočiti, duhoviti Huntingdon je također razmažen, sebičan i popustljiv prema samome sebi. Prije nego što se oženio sa Helen, Arthur Huntingdon je očijukao sa Annabellom, koristeći to da bi manipulisao Helen i ubijedio da se uda za njega. Helen se udala za njega zaslijepljena ljubavlju i željom da ga promijeni nježnim uvjeravanjem i dobrim primjerom. Po rođenju njihovog djeteta, Huntingdon postaje ljubomoran na svog sina (takođe nazvanog Arthur) zbog pažnje i naklonosti koju mu je Helen upućivala.

Huntingdonova družina razuzdanih prijatelja je povremeno pravila pijanke u njihovom porodičnom domu, Grassdaleu, ugnjetavajući one sa finijim karakterom. I muškarci i žene su predstavljeni ponižavajuće, sa Lady Annabellom Lowborough prikazanom kao nevjernom suprugom svom melanholičnom, ali posvećenom mužu.

Walter Hargrave, brat Helenine prijateljice Milicent Hargrave, bori se za Heleninu naklonost. Iako nije razuzdan kao njegovi drugovi, Walter nije poželjan udvarač: Helen naslućuje njegovu vrebačku prirodu kroz partiju šaha. Walter je rekao Helen za avanturu njenog muža sa Lady Lowborough. Nakon što su mu prijatelji otišli, Arthur otvoreno govori o svojoj preljubi i ismijava svoju ženu.

Helen ne može da podnese negativan uticaj Arthura na njihovog sina jer ga on ohrabruje da pije i psuje u najmlađoj dobi. Ona planira bijeg kako bi spasila sina, ali muž iz njenog dnevnika otkriva njene namjere, spaljujući joj umjetnički pribor (od čega je namjeravala zarađivati). Uz pomoć svog brata, Frederica Lawrencea, Helen je pronašla tajno utočište u Wildfell Hallu.

Treći dio (poglavlja 45 - 53) počinje nakon čitanja dnevnika, kada Helen preklinje Gilberta da je ostavi jer nije slobodna da se uda za njega. On se pokorava njenoj želji i uskoro saznaje kako se vratila u Grassdale nakon saznanja da je Arthur smrtno bolestan. Njeni napori su uzaludni. Huntingdonova smrt je bolna, ispunjena užasom od onoga što ga čeka. Helen mu ne može ugoditi, jer on odbija da preuzme odgovornost za svoja djela, želeći da ona pođe s njim kako bi se molila za njegovo spasenje.

Godine prolaze. Gilbert načuje glasine o tome da se Helen udaje i odlazi da je potraži, ali otkriva da se zapravo radi o vjenčanju gospodina Lawrencea (s kojim se u međuvremenu pomirio) i Helenine prijateljice Esther Hargrave. On odlazi u Grassdale i otkriva da je Helen sada bogata i da živi na svom imanju u Staningleyu. Putuje tamo, ali je obuzet brigama o tome što je ona sada znatno iznad njegovog položaja. Oklijeva na ulaznoj kapiji, međutim sreće Helen, njenu tetku i mladog Arthura. Naposlijetku su se dvoje zaljubljenih izmirili i vjenčali.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ McDonagh, Josephine (2008). "Introduction and Additional Notes". The Tenant of Wildfell Hall. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-920755-8.
  2. ^ "Anne Brontë at A Clebration of Women Writers". Mary Mark Ockerbloom. Posjećeno 30 Septembar 2012.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: