Stari grad Dubrovnik

Stari grad Dubrovnik naziv je za srednjovjekovnu tvrđavu na području naselja Višnjica, općina Ilijaš, Bosna i Hercegovina

Lokacija[uredi | uredi izvor]

Tvrđava sagrađena je na strmom, uskom i krševitom izdanku brda Huma, na nadmorskoj visini 882 metra, iznad ušća potoka Zenika u rijeku Misoču. Od Ilijaša udaljen je oko 10 km.

Historija[uredi | uredi izvor]

U 13. stoljeću područje između Sarajevskog i Visočkog polja pripadalo je staroj bosanskoj župi Vidogošći-Vogošći, u kojoj je Dubrovnik, zajedno sa podgrađem, glavni politički centar ove župe.

Prvi put se spominje u zapisu Dubrovačke kancelarije (Diversa Cancellariae) u kojem se govori o prevozu robu do Deževica, Podvisokog i do mjesta zvanog “Doboruonich”. Grad je pripadao bosanskom knezu Batiću, iz doba kralja Tvrtka II, o čemu svjedoči stećak sa natpisom iz Kopošića.

Bosanski Dubrovnik se spominje i u ugovoru od 20. augusta 1503. godine sklopljenom između ugarskog kralja Vladislava i Osmanlijskog carstva.

Prema navodima u vakufnami Gazi Husrev-bega iz 1531. godine ime ovog grada bilo je navedeno kao “Dobronik”. Predpostavlja se da se pomenuti naziv odnosi na sadašnji Stari grad Dubrovnik.

U sidžilu (protokolu šerijatskog suda) sarajevskog mule (kadije) iz 1565/66. godine, Dubrovnik se spominje kao grad istočno od Visokog, a češće kao sjedište nahije.

Bobovac i Visoki su pali pod osmanlijsku upravu 1463. godine i pretpostavlja se da je tada osvojen i Dubrovnik. U doba sultana Mehmeda II, grad je imao posadu sa dizdarom. U njegovo vrijeme sagrađena je u gradu i jedna džamija. Posada je bila u gradu do 1655. godine.^[1]

Opis dobra[uredi | uredi izvor]

Tvrđava je nepravilnog oblika i prilagođena konfiguraciji terena. Podignuta je na zaravni koja se postepeno spušta prema rječicama, Mjesto pogodno je za odbrambene svrhe. Na koti Stup bila je detaširana kula-stražara koja je bila uobičajena kao sastavni dio srednjovjekovnog odbrambenog utvrđenja.

Sastojala se iz dva dijela. Gornji, glavni dio utvrđenja, dužine je 72 m, širine od 5-17,5 m, ukupne površine 902 m². Prosječna debljina zidova je 1,40 m, na nekim mjestima i do 1,50 m. Zidovi zidani su od prirodnih, krečnjačkih ploča lokalnog kamena i samo sa vanjske strane pritesani kako bi zid bio nešto ravniji. Na istočnom kraju je kula kružne osnove prečnika 7,5 m , a na sjevernom zidu su dvije četverougaone kule. Uz južni zid je također jedna isturena četverougaona kula 7x6 metara, a uz njen zapadni zid je prislonjena jedna prostorija nepoznate namjene (dimenzija 9x5 m). Otprilike na sredini grada je bunar, istesan u stijeni i ograđen velikim kamenjem. Unutar gradskih zidina konstatirani su ostaci temelja još nekih zidova. Do danas na Starom gradu Dubrovniku nije bilo konzervatorsko-restauratorskih radova, ali se planiraju.^[2]

Arheološko područje – Stari grad Dubrovnik u Višnjici kod Ilijaša, proglašeno je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.^[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

^ "Hamdija Kreševljaković, STARI BOSANSKI GRADOVI" (PDF). Naše starine I, Sarajevo, 1953, 7-45 –. Pristupljeno 9. 2. 2016.
^ "Stari grad Dudrovnik". Arhivirano s originala, 9. 5. 2016. Pristupljeno 26. 9. 2016.
^ "Stari grad Dubrovnik". Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 9. 2020.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

[Stari_gradovi-1] "Hamdija Kreševljaković, STARI BOSANSKI GRADOVI" (PDF). Naše starine I, Sarajevo, 1953, 7-45 –. Pristupljeno 9. 2. 2016.

[2] "Stari grad Dudrovnik". Arhivirano s originala, 9. 5. 2016. Pristupljeno 26. 9. 2016.

[3] "Stari grad Dubrovnik". Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 9. 2020.

[1]

[2]

[3]