Stilska figura

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Stvaralačkim postupkom pjesnici i pripovjedači često riječima daju nova, šira i prenesena značenja. Ta nova, prenesena značenja riječi nazivaju se stilske figure. U djelima narodne i umjetničke književnosti ima mnogo pjesničkih slika – stilskih figura. Ovdje će biti riječi samo o onima koje se izučavaju u osnovnoj školi.

Alegorija

Preneseno značenje riječi koje se ostvaruju u cijeloj slici, u cijeloj radnji, a ponekad u čitavoj pjesmi ili priči; nastaje kada se metafora /skraćeno poredjenje/ proteže kroz cijelu misao, odnosno kroz sve dijelove izreke; najčešće se njeguje u basni i satiri; alegorijske pjesme i pripovjetke su pisali: Petrarka, Gete, Igo, Vojislav Ilić, Milan Rakić, Radoje Domanović, Vlada Bulatović, Brana Crnčević.

Najljepša alegorija u našoj narodnoj književnosti je, svakako, u pjesmi Uskočkog ciklusa "Ropstsvo Janković Stojana":

«Vila gnjezdo ptica lastavica,
vila ga je za devet godina
a jutros ga poče da razvija...»,

odnosno poslije devet godina čekanja da se Stojan vrati iz ropstva, njegova ljuba se toga jutra udaje.

Gradacija

Redanje pjesničkih izraza i slika po jačini, odnosno postepeno, od slabijeg ka jačem (uzlazna), ili od jačeg ka slabijem (silazna):

«Cvijeće je ukras bašte,
leptir je ukras cvijeta,
a djeca puna mašte
djeca su ukras svijeta.» (Lj. Ršumović)

Epitet

Da bi se pojedinim riječima ili izrazima odredilo što bliže značenje, uz njih se stavljaju druge riječi, najčešće pridjevi (opisni); epitet još nazivaju i ukrasnim pridjevom:

«Ponio sam iz doline žute
obasjane kasnim suncokretom,
mnoge divne večeri posute
kokicama k o šljivovim cvijetom.» (D.Erić)

Kontrast ili antiteza

Oštro izražena protivrječnost; uočljiva suprotnost, očita razlika:

  • "Ja bosiljak sijem meni pelin niče."
  • "Ovčije runce, a vučje srce".

Metafora

Kada se jedan predmet nazove imenom drugog predmeta s kojim ima neku sličnost; metofora ili skraćeno poredjenje kod koga je izostavljen predmet koji se poredi i poredbena kopula – riječ. Naši stari pjesnici nazivali su je inoslovka.

«Sunce je ogroman ognjen cvijet
što svakog dana iznad nas cvjeta!» (M.Tešić)

Onomatopeja

Podražavanje glasova iz prirode: buć, krc, fiju, kao i izrazi vezani za predmete i dogadjaje u njoj: šuma šumori, rijeka žubori:

«Utanjila zvonka česma,
sunčev žar je svijet zaprijeto.
Zlikavčeva bruji pjesma:
Ljeto, ljeto!» (M.Tešić)

Personifikacija

Pridavanje ljudskih osobina stvarima i predmetima:

«Jutros je brezi radosnu vijest
šapnuo brijest,
breza jasici, jasika kosu,
kod djetliću,
a o kliktanjem doziva Miću:
Jutros je ljepši postao svijet
Za jedan cvijet!» (M.Tešić)

Poređenje

Kada se predmeti i pojave upoređuju sa sličnim, odnosno poznatim predmetima i pojavama; sastoji se iz tri dijela: predmeta koji se poredi, poredbeske kupole – riječi i predmeta s kojim se poredi:

«Moja zemlja propasti neće
iz smrti za slobodu, sloboda uvijek niče,
kao što iz cvijetnog sjemena mora nići cvijeće,
i kao što se iz gnijezda uvijek izleže ptiče!» (D.Maksimović)

Simbol

Riječ ili skup riječi koje označavaju konkretan predmet upućuje na odredjeni apstraktni pojam; davanje konkretnom predmetu šire značenje; hrast – dugovječnost, stijena – postojanost, golub sa maslinovom grančicom – mir; naročito je njegovana u vrijeme romantizma (književni i umjetnički pokret u Evropi koji je trajao u prvoj polovini devetnaestog vijeka):

"Crnogorci ne ljube lance!", uzviknuo je Petar II Petrović Njegoš prilikom ponude da poljubi lance kojima je, po legendi, bio vezan Sveti Petar. Naša najpoznatija pjesma puna simbola je "Grm" Vojislava Ilića.

Slavenska antiteza

Ovom stilskom figurom – pjesničkom slikom počinju naše narodne pjesme: epska pjesma Uskočkog ciklusa "Mali Radojica" i lirsko-epska pjesma "Hasanaginica". Naziva se još i propireno poređenje. Prvo se navode određene teze:

«Šta se bijeli u gori zelenoj?
Al je snijeg, al su labudovi?
Da je snijeg već bi okopnio,
Labudovi već bi poletjeli.»

Narodni pjevač, zatim, odbacuje jednu po jednu pretpostavku (tezu):

"Nit je snijeg, nit su labudovi...",

i iznosi protivnu tvrdnju, antitezu – bijeli se šator age Hasan-age.

Kako neke pjesme i drugih slavenskih naroda počinju sličnim poredjenjem, otuda i ovo ime: slavenska antiteza.

Hiperbola

Preuveličavanje u pjevanju, pisanju i kazivanju kako bi se postigla slikovitost i emocionalnost:

«Tužno zrikavci zriču,
čuje se do oblaka;
plaču nad grobovima
mrtvih, dragih junaka,
čuje se do oblaka» (D.Maksimović)

Metonimija (zamjena imena)

Na primjer "Sijeda kosa" ne označava samo predmet ili pojavu na koju se odnosi več podrazumjeva i pojam "starosti" s kojim je u logičkoj vezi.