Stjepan Džalto
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
 |
Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori). Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon. |
Stjepan Džalto, bosanskohercegovački pisac, rođen je 21. oktobra 1931. godine u Voljicu kod Gornjeg Vakufa. Osnovnu školu završio je u Gornjem Vakufu, gimnaziju u Rijeci i Zagrebu, a teologiju u Đakovu. Objavio je dvadesetak knjiga priča, pjesama, romana i putopisa. U bliskom je srodstvu sa Davorom Džaltom, umjetnikom, filozofom i historičarem umjetnosti.
Djela [uredi]
- Selo Svađalovo, pripovjetke, (Zagreb,1972.);
- Gladne i nemirne godine, roman, (Zagreb,1974.),
- Priče iz Pasjih Korita, roman (Zagreb,1982.);
- Svečev kafić, pripovjetke (Mostar,1988.);
- Spontanosti, pjesme (Mostar,1988.);
- Mladenački raj i njegov sjaj, pripovjetke (Đakovo,1989.);
- Pod Jurcanovim orahom, roman (Zagreb,1990.);
- Eva i ja, pripovjetke (Zagreb,1995.)
- Novo selo, roman (Zagreb,1995.);
- Čudna zemlja, roman (Zagreb,1995.);
- Birane stranice, izbor iz djela (Bol-Sarajevo,1995.);
- Župna kronika, pripovjetke (Mostar,1995.);
- Trzaji, pjesme (Mostar,1995.);
- Zvonimirovo, roman (Zagreb,1996.);
- Fra Marijanova Bosna, pripovjetke (Zagreb,1997.);
- Birane stranice II., izbor iz djela (Zagreb, 1997.);
- Krv i suze, pjesme, drama (Zagreb, 1998.);
- S ljudima, crtice (Zagreb, 1998.);
- Drug nastavnik iz predvojničke, roman (Zagreb,1999.),
- Posljednji dominikanac, putopisna proza (Dominikanska naklada Istina, Zagreb, 2000.)
- Spaljeno ognjište, pripovjetke (Uskoplje,2001.);
- Pismo i druge drame, drame (Zagreb,2002.)
