Stjepan Držislav

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Stjepan Držislav hrvatski kralj, vladao je od 969. do 997. godine.

Sin je kralja Mihajla Krešimira II i bio je u dobrim prijateljskim odnosima s Bizantom i njihov saveznik u borbi protiv bugarskog carstva.

Bugarski car Samuilo (980.-1014.) uspio je za nekoliko godina proširiti svoju vlast na Bosnu, Srijem, Srbiju i današnje srpsko Podunavlje, te na cijelo jadransko primorje južno od rijeke Cetine, osvojivši Duklju, Travunju, Zahumlje i neretvansku područje. Tako je postao opasan susjed hrvatskoj državi između 986. i 989. godine

Car Samuilo provalio je i u Hrvatsku, dospjevši do Zadra (kojeg je opkolio i bezuspješno pokušao zauzeti), ali ju nije uspio pokoriti, što dokazuje da se je Hrvatska za vladanja Krešimira II. i njegova sina Stjepana Držislava uspjela oporaviti od posljedica unutarnjih sukoba. Kraljevina Hrvatska je bila u savezu s Bizantom, koji je vodio 40-godišnji rat s carem Samuilom. S ciljem da što više učvrsti savezničke odnose, Bizant je ustupio Stjepanu Držislavu na upravu dalmatinske gradove i ostrva, kao nekad Tomislavu. Samom Držislavu, Bizant je priznao kraljevski naslov i obdario ga kraljevskim znakovima: krunom, žezlom, plaštem i zlatnom jabukom, te ga je odlikovalo titulom carskog "eparha i patricija".

Dugi mir, u 10. vijeku, između Hrvata i Mlečana omogućio je razvoj trgovine na moru. Međutim Mlečani koji su najviše profitirali tom trgovinom, nakon što su uspostavili dobre odnose s Bizantom i njemačko-rimskim carstvom, odlučili su prestati plaćati "uobičajeni danak" ("solitus census") Hrvatima i Neretvanima, što je dovelo do novih sukoba na moru.

Kralj Stjepan Držislav umro je god. 997. a za sobom je ostavio tri sina: Svetoslava Suronju, Krešimira III i Gojislava.