Suha igla

'Shema tehnike duboke štampe

Suha igla je grafička tehnika duboke štampe, dobijena mehaničkom metodom direktnog graviranja u metalnu ploču, karakteristična je po svojim baršunastim linijama.

Različito profilirane alatke za suhu iglu

Historijski pregled

Graviranje suhom iglom poznato je još u XV vijeku. Kao samostalna tehnika pojavljuje se oko 1480. godine. U početku je služila kao početna faza u bakrorezu. Umjetnici često koriste suhu iglu u kombinaciji sa drugim tehnikama, iz razloga što matrica izrađena suhom iglom ne pruža mogućnost velikog tiraža. Takve primjere kombinovane tehnike nalazimo kod umjetnika kao što su Rembrandt, Francisco Goya i mnogi drugi.

Lesser Ury, Žena u kafiću, tipičan primjer bogate baršunaste linije koju daje suha igla

Postupak rada

Iglom se urezuju linije na bakarnoj ploči, čime se dobija plitki reljefni trag. Jačim ili slabijim pritiskom igle ostvaruje se dublja ili plića linija. Izražajnost zavisi i od ugla graviranja. S obzirom da se trag brzo zgnjeći s ploče je moguće odštampati desetak grafičkih listova. Ova tehnika nalazi svoju primjenu i kao dopuna pri oblikovanju i korekciji drugim tehnikama duboke štampe.

Literatura

• Dževad Hozo, Umjetnost multiorginala, 1988.

Također pogledajte

• Grafičke tehnike
• Gravura

Vanjski linkovi

• The Printed Image in the West: Drypoint (en)