Sunčevo zračenje

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Sunčevo zračenje kroz oblake (primjer krepuskularnih zraka)

Direktno Sunčevo zračenje je količina energije izražena u kalorijama koja u jednoj minuti dospije na horizontalnu površinu Zemlje po 1 cm2. Zavisi od količine vodene pare i koncentracije lebdećih čestica u atmosferi, te od upadnog ugla Sunčevih zraka, a vrlo je važan i utjecaj reljefa, geografske širine te rasporeda kopna i mora.

Direktno Sunčevo zračenje je značajnija toplotna energija koja utječe na bioklimatske procese na Zemlji. Ono ima svoj dnevni hod; njegove najveće vrijednosti su oko podneva, kad je Sunce u zenitu (odnosi se na tropske i umjerene geografske širine). Najveće vrijednosti s aspekta godišnjeg hoda ima tokom ljetnog solsticija pri vedrom vremenu (odsustvo vodene pare u zraku), a najmanje vrijednosti ima u polarnim područjima sjeverno i južno od polarnika, kada tokom zime vlada polarna noć.

Velika koncentracija vodene pare u troposferi iznad ekvatorijalnih područja (Amazon, bazen Konga) i prostranih okeana značajno umanjuje efekt direktnog Sunčevog zračenja, čak i do 50%.

Najveće vrijednosti trajanja Sunčevog zračenja pokazuju kontinentalna područja Sahare, Iranske visoravni, Arizone, sjevernog Meksika tokom juna (sjeverna hemisfera), a u decembru pustinje u Zapadnoj Australiji te Kalahari u Africi (južna hemisfera).

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]