Svetodmitarski dohodak

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Svetodmitarski dohodak je tribut koji su Dubrovčani plaćali srbijanskim i bosanskim vladarima u iznosu od 2000 perpera dubrovačkih dinara. Dubrovčani su plaćali srbijanskim vladarima na dan sv. Dimitrija. Od 1377. taj tribut je plaćan bosanskim vladarima.

Tribut je označavao pokriće za slobodnu trgovinu i zaštitu Dubrovčana u zaleđu. Otuda je svaka izmjena na bosanskom prijestolju obavezno popraćena novom poveljom kojom je bosanski vladar potvrđivao Dubrovčanima stare privilegije svojih prethodnika. Ovaj tribut je služio Dubrovčanima i kao pritisak na bosanske vladare da poboljša i izmjeni određene novoštine i nedozvoljene djelatnosti po Dubrovčane u srednjovjekovnoj Bosni koje su pojedinci činili kršeći stare običaje u odnosima dvaju susjeda.

Godine 1381. tribut za bosanskog vladara podigao je poslanik Stanoje Jelaščić.[1] Radi podizanja Svetodmitarskog dohotka za 1386. godinu, prije 4. marta 1387. godine bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić poslao je u Dubrovnik vlasteličića Gojaka.[2] Prilikom podizanja dohotka navedena je punija identifikacija ovog predstavnika bosanske vlastele. To je Gojak Dragošević označen kao poslanik bosanskog kralja Tvrtka Kotromanića. On u ime bosanskog vladara prima Svetodmitarski dohodak za 1386. godinu.[3] Za 1387. godinu početkom decembra te godine Svetodmitarski dohodak podiže Ivan Čubretić iz Splita.[4]

Svetodmitarski dohodak pripadao je bosanskom kralju a ukoliko bosanski vladar ne bi ispunio svoje obaveze tribut nije isplaćivan. U doba kraljice Jelene zaostajanje oko isplate ovog dohotka bilo je zbog problema u međusobnim odnosima Bosne i Dubrovnika. Bosanska kraljica nije izdala povelju Dubrovčanima jer je Bosnom vladala produžujući vlast svoga supruga kralja Stjepana Dabiše. To je bilo doba interregnuma i Bosanci su smatrali da za doba njene vladavine vrijede ranije potvrde povelja koje je njen suprug izdao. Na drugoj strani Dubrovčani su dodatno zatezali sa isplatom jer su Bosanci neovlašteno napravili carine koje ranije nisu postojale. Drugi problem bila je prodaja soli u Novom u Sutorini koja je također bila neovlaštena. Kada su Bosanci oba problema riješili Dubrovčani su pristali da kraljici Jeleni isplate zaostale tribute.[5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Stanoe Jelasçich familiaris, nuncius et procurator serenissimi principis et domini domini Stephani Tuertchi Dei gratia regis Rascie, Bosne, Marittimarum quam partium prout per litteras autenticas eiusdem domini regis hic affixas continetur facit manifestum quod ipse confitetur se habuisse et manualiter recepisse a domino Stephano de Sorgo honorabili Rectore comunis Ragusii et eius minori consilio soluentibus et dantibus nomine et pro parte comunis Ragusii yperperos duo milia pro integra et completa solutione tributi anni proxime elapsi in festo sancti Demetri proxime preteriti, presentibus discretis viris ...” (10. novembar 1381. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija: Diversa Cancellariae, Svezak: XXV, Folija: 21 verso.
  2. ^ „Краљевство ми драгим и вољеним притатељима, кнезу и судиjама и властели (и) већу града Дубровника. Послах к вама нашег властеличића Гојака за онај доходак наш коjи ми имате дати. Зато вас молим и тражим да му дате онај наш доходак коjи нам даjете о сваком Дмитрову дану. И да Бог буде са вама.“ Dejan Ječmenica, Пет писама краља Твртка I Дубровчанима о Светодмитарском дохотку и могоришу, „Грађа о прошлости Босне 1“, Академија наука и умјетности Републике Српске, Одјељење друштвених наука, Бања Лука 2008, 63-65; Ljubomir Stojanović, Старе српске повеље и писма, I/1, Српска краљевска академија, Зборник за историју, језик и књижевност српског народа, Прво одељење, Споменици на српском језику 19, Београд - Сремски Карловци 1929, 86.
  3. ^ „Goyachus Dragoseuich ambaxiator et nuncius domini Stephani Tuertchi regis Bosne in presentia domini Rectoris ser Nicole de Gondola sui minoris consilii et testium infrascriptorum facit manifestum quod ipse confitetur habuisse et recepisse a ser Dobre Andre de Binçola et ser Marino Junii de Grede camerariis comunis soluentibus vice et nomine dicti comunis yperperos duo millia pro tributo anni elapsi de sancto Dimitrio die XXVI mensis octubri transacti” (4. mart 1387. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija: Diversa Cancellariae, Svezak: XXVI, Folija: 165 verso.
  4. ^ „Vir nobilis Ciprianus Johannis Cipriani de Spalato nunptius specialis domini regis Rassie, Bossine e cetera missus Ragusium pro tributo duorum milium yperperorum ut patet per literas regias hic affixas, sponte et ex certa sciantia fuit confessus habuisse et recepisse a domino Rector ser Paulo de Gondula et suo minori consilio dante et soluente per manus camerariorum comunis nomine et pro parte dicti comunis Ragusii pro tributo debendo eidem domino regi in festo sancti Dimitrii proxime preteriti yperperorum duo milia, faciens de hiis eidem domino Rector nomine comunis recipienti finem et remissionem et pactum de non petendo presentibus testibus infrascriptis, scilicet, magistro Albertino de Padua physico, Petro Doy Catelano mercatore, Dominico Andree de Florencia ciue Anconitano merchatore, magistro Johanne condam magistri Conuersini de Fregnano juratus notarius comunis Ragusii” (1. decembar 1387. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija: Diversa Cancellariae, Svezak: XXVII, Folija: 63.
  5. ^ Iscrpno, u: Esad Kurtović, Bosanski vojvoda Sandalj Hranić Kosača i Svetodmitarski dohodak 1396. i 1397. godine, Prilozi Instituta za istoriju 38, Sarajevo 2009, 41-60.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dejan Ječmenica, Пет писама краља Твртка I Дубровчанима о Светодмитарском дохотку и могоришу, „Грађа о прошлости Босне 1“, Академија наука и умјетности Републике Српске, Одјељење друштвених наука, Бања Лука 2008, 53-74.
  • Ljubomir Stojanović, Старе српске повеље и писма, I/1, Српска краљевска академија, Зборник за историју, језик и књижевност српског народа, Прво одељење, Споменици на српском језику 19, Београд - Сремски Карловци 1929.
  • Mihailo Dinić, Дубровачки трибути, Глас Српске краљевске академије CLXVIII, Београд 1935, 224-239.
  • Esad Kurtović, Bosanski vojvoda Sandalj Hranić Kosača i Svetodmitarski dohodak 1396. i 1397. godine, Prilozi Instituta za historiju 38, Sarajevo 2009, 41-60. [1][mrtav link]
  • Rade Mihaljčić, Трибути, Лексикон српског средњег века, Knowledge, Београд, 1999, 746-748.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]