Svetozar Ćorović

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Svetozar Ćorović
Example alt text
Rođenje 29. maj 1875.
Mostar, Osmansko carstvo
Smrt 17. april 1919.
Mostar, Kraljevina Jugoslavija
Zanimanje književnik

Svetozar Ćorović bio je bosanskohercegovački i srpski književnik i kulturni djelatnik.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Predstavlja jednu od najmarkantnijih ličnosti mostarskog omladinskog pokreta onog vremena. U Mostaru je završio osnovnu i trgovačku školu. Iako skromnog obrazovanja, brzo je izrastao u eminentnog srpskog kulturnog i javnog radnika i proznog pisca, koji će danonoćno pisati crtice, pripovijetke, romane i drame i u njima faktografski vjerno slikati život u Hercegovini i ljude svih staleža, vjera i narodnosti. Njegova djela nadahnuta su Mostarom i Hercegovinom. Njegovi junaci su obični i mali i veliki ljudi, obični i gazde, zanatlije, vojnici i sveštenici.

Sa savremenicima, Aleksom Šantićem i Jovanom Dučićem, činio je nadaleko poznatu mostarsku književnu i kulturnu trojku.

Ćorović je registrator posljedica velikih i burnih događaja što su se desila krajem 19. i početkom 20. vijeka. U njegovim djelima živa su sjećanja na hercegovački ustanak 1882, nacionalno-kulturni pokret mostarske srpske omladine krajem 90-ih godina 19. vijeka, aneksiju BiH 1908, Balkanske ratove 1912. i početak Prvog svjetskog rata 1914. Sva ona data su minorno i malim ličnim spoznajama.

Od 1887. objavljivao je radove u mnogim listovima i časopisima: Golub, Neven, Bosanska vila, Luča, Otadžbina, "Zora"[1], i Brankovo kolo. Bio je aktivan član mostarskog društva "Gusle". I na drugim književno-kulturnim poljima bio je aktivan. Za vrijeme aneksione krize 1908. izbjegao je u Italiju. 1910. izabran je za poslanika u Bosanskom saboru. Po izbijanju rata 1914. uhapšen je, odveden u taoce, potom mobiliziran i kao vojnik poslan u Mađarsku. Teško bolestan, vratio se u Mostar 1917.

Pisao je mnogo: objavio je desetak knjiga pripovjedaka, skoro isto toliko romana i nekoliko drama. Od pojedinačnih djela izdvajaju se romani Majčina sultanija (1906) s neobičnim likom palanačke kaćiperke u središtu, Stojan Mutikaša (1907), gdje je ispričana povijest čovjeka koji od siromašnog seoskog dječaka postaje velik trgovac, zelenaš i poganac, te Jarani (1911), u kojima je prikazan muslimanski živalj Hercegovine u nemirna vremena uoči prestanka turske vlasti. Ćorović je vješt pripovjedač, piše lahko i brzo, njegovo je pripovijedanje jednostavno i prirodno, kompozicija spretna, kako u kratkim tako i u dužim formama, motivi dobro odabrani, radnja sigurno vođena.

Njegova najpoznatija djela su Ženidba Pere Karantana (1905), Majčina sultanija (1906), Stojan Mutikaša (1907), U stanicama (1908), U mraku (1909), Jarani (1911), Zulumćar (1913), Kao vihor (1918), Među svojima (1921), pripovijetke (Bogojavljenska noć, Prijatelji, Pod pećinama, Na vodi , Na Vaskrs) i najzad nekoliko pozorišnih komada: 2 šaljive igre Poremećen plan i Izdaje stan pod kiriju (1899) te aktovke On, Adembeg, Ptice u kavezu i Povratak.

Ćorović je umro u rodnom gradu 17. aprila 1919.

Nagrada "Svetozar Ćorović"[uredi | uredi izvor]

Od 1997. dodjeljuje se Nagrada "Svetozar Ćorović" u Srbiji i BiH, dok se u Bosni i Hercegovini, u Bileći, tradicionalno održavaju "Ćorovićevi susreti pisaca".

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]