Svetozar Gligorić

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Svetozar Gligorić
Svetozar Gligorić 1966.jpg
Nadimak Gliga
Država Flag of the Kingdom of Yugoslavia.svg Kraljevina Jugoslavija
Jugoslavija
Flag of Serbia and Montenegro.svg SRJ
Flag of Serbia.svg Srbija
Datum rođenja 2. februar 1923.
Mjesto rođenja Beograd
Datum smrti 14. august 2012.
Mjesto smrti Beograd
Titula velemajstor
Najveći ELO rejting 2600 (juli 1971)


Šahovska olimpijada
Zlato Dubrovnik 1950. ekipno
Bronza Helsinki 1952. ekipno
Bronza Amsterdam 1954. ekipno
Srebro Moskva 1956. ekipno
Zlato München 1958. 1. tabla
Srebro München 1958. ekipno
Bronza Leipzig 1960. ekipno
Srebro Varna 1962. ekipno
Srebro Tel Aviv 1964. ekipno
Srebro Lugano 1968. ekipno
Bronza Siegen 1970. ekipno
Bronza Skoplje 1972. ekipno
Srebro Nica 1974. ekipno
Evropsko prvenstvo
Srebro Beč 1957. ekipno
Srebro Oberhausen 1961. ekipno
Zlato Hamburg 1965. 2. tabla
Srebro 1965. Hamburg ekipno
Zlato Bath 1973. 1. tabla
Srebro 1973. Bat ekipno
Bronza Moskva 1977. ekipno
Zlato Skara 1980. 1. tabla
Zlato Plovdiv 1983. 1. tabla
Srebro 1983. Plovdiv ekipno

Svetozar Gligorić-Gliga bio je jedan od najpoznatijih jugoslavenskih i srbijanskih šahovskih velemajstora.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Gligorić se u rodnom Beogradu sa šahom upoznao relativno kasno, u 13. godini. Samo 2 godine kasnije (1938) pobijedio je na takmičenju Beogradskog šahovskog kluba. Neposredno pred rat izgubio je oba roditelja i ostao siroče. Prof. dr. Niko Miljanić, također pasionirani šahist, prihvatio ga je kao vlastitog sina. Uoči Drugog svjetskog rata mladi Gligorić kvalificirao se za državno prvenstvo, ali je napad Njemačke na Kraljevinu Jugoslaviju naglo prekinuo šahovsku zbilju. Kad je izbio rat, Gligorić je s Miljanićima prebjegao u Crnu Goru, u Banjane, a nešto kasnije stupio je u partizane. Tako je kao partizanski borac za sve vrijeme rata bio odvojen od šaha. Nakon demobilizacije posvetio se oživljavanju šahovske organizacije radeći kao novinar i organizator šahovskih takmičenja. Najveći dio karijere igrao je u ŠK Partizan, ali je stjecajem okolnosti bio jedan od osnivača Sportskog društva Crvena zvezda. Učestvovao je na sve većem broju takmičenja, veoma brzo razvijajući svoje šahovske sposobnosti. 1947. osvojio je 1. mjesto na prvenstvu Jugoslavije i pobijedio na svom prvom međunarodnom turniru u Varšavi. Bio je ispred Smislova i Boleslavskog, čime je označio proboj u svjetsku elitu. 1958. u anketi dnevnog sportskog lista Sport proglašen je za najboljeg sportista Jugoslavije.

Gligorić je preminuo u Beogradu 14. augusta 2012. u 90. godini od posljedica moždanog udara.[1][2] Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na beogradskom Novom groblju.[3]

Dostignuća u šahu[uredi | uredi izvor]

Titulu velemajstora stekao je 1951. i odlučio se u potpunosti posvetiti šahu. Sljedećih 20 godina bio je među najboljim svjetskim šahistima i kandidat za prvaka svijeta. Jedan je od najaktivnijih šahista u historiji. Jugoslavija je, zahvaljujući njemu, smatrana drugom velesilom u svijetu, iza SSSR-a, što je ujedno period najvećeg uspjeha jugoslavenskog šaha. Učestvovao je na ogromnom broju međunarodnih turnira, od kojih je mnoge osvojio. Među njegove najznačajnije pobjede spadaju one na turnirima u Varšavi 1947, Hastingsu 1951, 1956, 1959, 1961, Mar del Plati 1953, Stockholmu (1954), Beogradu (1964) i Manili 1968, Lone Pineu 1972. i 1979. Tri puta se na Međunarodnim turnirima kvalificirao za mečeve kandidata u ciklusu prvenstva svijeta.

1950-ih i 1960-ih godina Gligorić je bio stalni učesnik na svjetskim prvenstvima i uvažavan kao najbolji igrač van Sovjetskog saveza. Jedno od najvećih dostignuća mu je Međuzonski turnir u Portorožu 1958, kad je u jednoj partiji ispustio trijumf i našao se na 2. mjestu iza Mihaila Talja. Iste godine, na Olimpijadi u Münchenu, osvojio je zlatnu medalju za rezultat na prvoj tabli, ispred Botvinika. Na Međuzonskom turniru u Sousseu 1967. podijelio je 2. mjesto bez poraza. U Argentini, na turniru u Mar del Plati 1953, Gligorić je pobijedio i bio ispred Najdorfa. Tada je nastao i Gligorićev "patent" u teoriji šahovske igre - poznata Mar del Plata varijanta Kraljeve indijske odbrane. Gligorić je bio jedan od rijetkih doživotnih prijatelja Bobbyja Fischera. Fischer i Gligorić su u konačnom skoru imali rezultat 6-4, uz 6 remija.

Između 1950. i 1982. 15 puta bio je jugoslavenski predstavnik na olimpijadi, osvojivši 12 medalja (jednu zlatnu, 6 srebrnih i 5 bronzanih). Na prvenstvu Jugoslavije 1. mjesto osvojio je 12 puta.

Poznat je i po svojoj novinarskoj karijeri. Bio je stalni dopisnik časopisa Chess Review i Chess Life. Napisao je i veliki broj knjiga o šahu.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Predrag Micić, Svetozar Gligorić: Šahovski vodič 2, Predrag i Nenad, Beograd, 2001.
  • Predrag Micić, Svetozar Gligorić: Peti meč Kasparov-Karpov za titulu prvaka sveta, Predrag i Nenad, Beograd, 1991.
  • Svetozar Gligorić: Igram protiv figura, 2. izdanje, Predrag i Nenad, Beograd, 1989; ISBN 86-80001-04-X
  • Svetozar Gligorić: Fišer protiv Spaskog: Meč za titulu šampiona sveta u šahu - Meč stoleća, "Fontana", 1972; ISBN 978-0006131274 (en)
  • Svetozar Gligorić: Nimcoindijska odbrana, "Cadogan Books", 1972; ISBN 978-1857440096 (en)
  • Robert Wade, Svetozar Gligorić: Svjetsko prvenstvo u šahu, "Harper i Row", 1972 (en)
  • Svetozar Gligorić: Kraljeva indijska odbrana (Mar del Plata varijanta), Batsford, 30. 6. 2003; ISBN 978-0713487671 (en)
  • Svetozar Gligorić: Svjetsko prvenstvo u šahu (1948-1969), "Harper i Row", 3. 7. 1972; ISBN 978-0060115739 (en)
  • Svetozar Gligorić, Vladimir Sokolov: Sicilijanska odbrana, "Elsevier", decembar 1970; ISBN 978-0080134048 (en)
  • Svetozar Gligorić: Primljeni damin gambit, 1958.
  • Svetozar Gligorić: Poluslovenska odbrana (Moderna šahovska teorija otvaranja), 1947.
  • Svetozar Gligorić: Igrati nimcoindijsku odbranu, Pergamon, august 1985; ISBN 978-0080269283 (en)
  • Svetozar Gligorić: Pobede i porazi, "Stvarnost", 1963.
  • Svetozar Gligorić: Francuska odbrana, "RHM", 1975 (en)
  • Svetozar Gligorić: 'Igrate li Fischerov šah?, Batsford, 30. 6. 2003; ISBN 978-0713487640 (en)
  • Larry Evans, Svetozar Gligorić, Vlastimil Hort, Lajos Portisch, Tigran Petrosjan, Bent Larsen, Paul Keres: Kako otvoriti šahovsku partiju?, "RHM", juni 1976; ISBN 978-0890582039 (en)
  • Petar Trifunović, Svetozar Gligorić, Rudolf Marić, Dragoljub Janošević: "Jugoslovensko šahovsko stvaralaštvo", Šahovski informator, Beograd, 1976.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Preminuo šahovski velemajstor Svetozar Gligorić", Politika, 14. 8. 2012. 
  2. ^ "Preminuo Svetozar Gligorić", B92, 14. 8. 2012. 
  3. ^ "Poslednji ispraćaj Svetozara Gligorića", Blic.rs, 17. 8. 2012. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz:

♘ Profil Svetozara Gligorića na fide.com (en)

Chess tile rd.svg Partije Svetozara Gligorića na Chessgames.com (en)