Svjetski kup u biatlonu

Ovo je bio istaknuti članak mjeseca.
S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Sandrine Bailly, Kati Wilhelm i Albina Ahatova

Svjetski kup u biatlonu je niz takmičenja u biatlonu, koja se organiziraju u zimskom periodu pod okriljem Međunarodnog biatlonskog saveza (IBU). Prvo službeno takmičenje održano je u konkurenciji muškaraca 1978, a u ženskoj 1987.[a] Osim vrednovanja u ukupnom plasmanu, od 1998. vode se rezultati i određuju pobjednici u pojedinim disciplinama, kao i u Kupu nacija, tabeli sa zbirom svih bodova po nacionalnim biatlonskim savezima.

Organizacija[uredi | uredi izvor]

Svjetski kup sastoji se od 9 takmičenja, na kojima se održavaju utrke u najmanje dvije, obično tri discipline. U sezoni se prosječno održavaju 22 pojedinačne i 4 štafetne utrke. Za Svjetski kup boduju se i takmičenja na Zimskim olimpijskim igrama, kao i na svjetskim prvenstvima. U usporedbi s prvim godinama kupa, broj takmičenja postepeno se povećavao, sve do sezone 2008/09, kad je u kalendaru bilo 10 takmičenja, nakon čega je IBU, zbog protesta trenera, smanjio broj na trenutnih devet.[1]

Kvalifikacioni kriteriji[uredi | uredi izvor]

Za nastup u pojedinačnoj utrci i štafeti u Svjetskom kupu, te na Svjetskim prvenstvima i Olimpijskim igrama, potrebno je ostvariti određene kvalifikacione kriterije, koji se odnose na tekuću i proteklu sezonu Kupa. Biatlonac stječe pravo nastupa u kupu, ako u sprintu ili pojedinačnoj utrci u Evropskom kupu ili na Evropskom prvenstvu, ostvari vrijeme, koje prosječno vrijeme trojice prvoplasiranih, ne prelazi više od 20% ili, alternativno, ako je biatlonac na Juniorskom prvenstvu ostvario plasman u prvoj polovini tabele.

Za održanje prava nastupa u tekućoj sezoni, svaki biatlonac mora u takmičenjima Kupa, u sprintu i pojedinačnoj konkurenciji ostvariti vrijeme, koje nije veće od 20% od prosječnog vremena trojice prvoplasiranih. U ženskoj konkurenciji ova je granica 25%. Izuzetno, a na zahtjev nacionalnog biatlonskog saveza, u slučajevima kada je npr. biatlonac ozlijeđen, ili je biatlonka trudna, može se dodijeliti pravo nastupa nekom drugom biatloncu, da bi se ispunila maksimalna kvota u broju biatlonaca u pojedinoj utrci.

Startna mjesta[uredi | uredi izvor]

Od sezone 2015/16.[uredi | uredi izvor]

Raspodjela startnih mjesta se od strane IBU stalno mijenja, tako da su od sezone 2015/16. određene nove kvote i pravila za odabir takmičara. Od ove sezone pravo stalnog nastupa ima sama 25 najboljih nacionalnih saveza, dok najbolji savezi iz IBU kupa, ako nisu među prvih 25, dobijaju jedno startno mjesto. Umjesto tri, od ove sezone dodjeljuju se četiri pozivnice (engleski: wildcards). Ukupan broj takmičara povećan je sa 108 na 110 u disciplinama sprint i pojedinačno.

Maksimalan broj učesnika po nacionalnom savezu od sezone 2015/16.
Plasman u Kupu nacija 1–5. 6–10. 11–17. 18–23. 24+25. IBU
Broj startnih mjesta 6 5 4 3 2 1

Pravilo do sezone 2014/15.[uredi | uredi izvor]

Svakom biatlonskom nacionalnom savezu, na prvom takmičenju u sezoni u disciplinama sprint i pojedinačnoj utrci, pripadaja dva mjesta, dok po tri mjesta dobijaju 22 najbolja saveza po rezultatima iz prošle sezone. Osim toga svaki savez može prijaviti onaj broj biatlonaca, koji su u protekloj sezoni bila među prvih 50 na listi Svjetskog kupa. Pri tome ne smiju biti prekoračena sljedeća ograničenja:

Maksimalan broj učesnika po nacionalnom savezu
Plasman u Kupu nacija 1–5. 6–10. 11–15. 16–20. 21–25. 26–30.
Broj startnih mjesta 6 5 4 3 2 1

Od sezone 2007/08, usporedno sa bodovanjem takmičara u Svjetskom kupu, razvijen je dodatni bodovni sistem, sa ciljem određivanja i ograničavanja učesnika u takmičenjima Kupa. Po tom se modelu u disciplinama sprint, potjera i pojedinačna utrka dodjeljuju tzv. IBU bodovi po sljedećim kriterijima:

Zadnji takmičar dobija 1 bod, predzadnji 2 itd. sve do devetog mjesta, svaki takmičar dobija bod više od prethodnog. Između devetog i petog mjesta dva boda više, plasman na četvrto mjesto se boduje sa 3 boda više nego peto mjesto, a razlika između četvrtog i trećeg mjesta je 5 bodova, te 6 bodova između trećeplasiranog, drugog i pobjednika.

Na osnovu ovih rezultata prvog takmičenja, na drugom i trećem takmičenju, samo prvih 90 takmičara, na osnovu zbira IBU bodova imaju pravo nastupa. Preostali takmičari prelaze u takmičenje Evropskog kupa, u kojem se bodovi računaju po istim bodovnom sistemu.

Prvih 85 takmičara nakon tri takmičenja imaju automatski pravo nastupa u takmičenjima u januaru, a njima se pridružuju 8 najboljih iz Evropskog kupa, ako ograničenja o maksimalnom broju takmičara po nacionalnim savezima nije prekoračeno.

Nakon šestog takmičenja pravo nastupa na daljim takmičenjima ima samo 80 najboljih. Tri najbolje plasirana biatlonca iz Evropskog kupa stiču pravo na start i ne podliježu limitu nacionalnih saveza. Takmičari od četvrtog do desetog mjesta mogu nastupiti u utrkama, ali maksimalno jedan po nacionalnom savezu, ali samo ako broj učesnika ne prelazi limit nacionalnog saveza i ako oni ne pripadaju nekima od triju prvoplasiranih saveza.

Za utrke u potjeri, pravo nastupa imaju 60 najboljih iz prošle kvalifikacijske utrke (sprinta ili pojedinačne utrke).

U utrkama masovnog starta pravo nastupa ostvaruje prvih 25 sa ljestvice Svjetskog kupa, te pet najboljih s prošlih utrka održanih na tom takmičenju. Kod odustajanja kvota od 30 takmičara se popunjava na osnovu ljestvice Svjetskog kupa.

U štafetnim utrkama pravo nastupa imaju 30 nacionalnih saveza, po plasmanu u Kupu nacija iz protekle sezone.

Bodovanje[uredi | uredi izvor]

Sistem bodovanja u utrkama Svjetskog kupa određuje plasman u pojedinim disciplima u ženskoj i muškoj konkurenciji. Za razliku od takmičenja koje organizuje FIS u alpskom i nordijskom skijanju, sistem bodovanja IBU-a je prilagođen i podoban za sportaše, koji kontinuirano osvajaju bodove, te podstiče takmičare na učestvovanje u Svjetskom kupu. Tako na primjer, jedan biatlonac, koji od ukupno deset utrka pobijedi u pet, a u 5 ostalih izostane, u odnosu na drugoga, koji je u svih deset utrka osvojio 10 mjesto, može imati slabiji plasman na ljestvici (300 u odnosu na 310) - dok bi po sistemu FIS-a imao gotovo dvostruko više bodova nego skijaš, koji je učestvovao u svih deset takmičenja (500 osvojenih bodova za 5 pobjeda u odnosu na 260 bodova).

Po uzoru na biciklističke utrke Tour de Francea, u Svjetskom kupu postoje žuta i crvena majica, koje se dodjeljuju za vodećeg u pojedinoj disciplini, odnosno za vodećeg u svjetskom kupu. Osim ovih dviju, postoji i žuto-crvena kombinacija, koju u utrci nosi biatlonac, koji je vodeći u ukupnom plasmanu i u nastupajućoj disciplini. Na kraju takmičenja, biatonci dobijaju tzv. male ili velike kristalne kugle, za pobjedu u pojedinoj disciplini ili u za pobjedu u ukupno plasmanu.

Takmičenja na Svjetskim prvenstvima i na Olimpijskim igrama se također boduju po istom principu, mada sa pojedinim izuzecima, kada utrke nisu bodovane:

Način bodovanja[uredi | uredi izvor]

Podjela bodova od sezone Svjetskog kupa 2022/23. u disciplini masovni start[2]
Plasman 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30
Bodovi 90 75 60 50 45 40 36 34 32 31 30 29 28 27 26 25 24 23 22 21 20 18 16 14 12 10 8 6 4 2
Podjela bodova od sezone Svjetskog kupa 2014/15. u disciplini masovni start[3]
Plasman 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30
Bodovi 60 54 48 43 40 38 36 34 32 31 30 29 28 27 26 25 24 23 22 21 20 18 16 14 12 10 8 6 4 2
Podjela bodova od sezone Svjetskog kupa 2022/23.
Plasman 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40
Bodovi 90 75 60 50 45 40 36 34 32 31 30 29 28 27 26 25 24 23 22 21 20 19 18 17 16 15 14 13 12 11 10 9 8 7 6 5 4 3 2 1
Podjela bodova u sezoni 1983/84. u ženskoj konkurenciji[4]
Plasman 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15
Bodovi 15 14 13 12 11 10 9 8 7 6 5 4 3 2 1
Podjela bodova od sezone Svjetskog kupa 2008/09.
Plasman 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40
Bodovi 60 54 48 43 40 38 36 34 32 31 30 29 28 27 26 25 24 23 22 21 20 19 18 17 16 15 14 13 12 11 10 9 8 7 6 5 4 3 2 1
Podjela bodova od sezone Svjetskog kupa 2000/01. do 2007/08.
Plasman 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30
Bodovi 50 47 43 40 37 34 32 30 28 26 24 22 20 18 16 15 14 13 12 11 10 9 8 7 6 5 4 3 2 1
Podjela bodova od sezone Svjetskog kupa 1984/85. do 1999/2000.[5]
Plasman 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25
Bodovi 30 26 24 22 21 20 19 18 17 16 15 14 13 12 11 10 9 8 7 6 5 4 3 2 1
Podjela bodova od sezone Svjetskog kupa 1977/78. do 1983/84.[6]
Plasman 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25
Bodovi 25 24 23 22 21 20 19 18 17 16 15 14 13 12 11 10 9 8 7 6 5 4 3 2 1


Poništavanje bodova[uredi | uredi izvor]

Andrea Henkel, višestruka pobjednica u takmičenjima Svjetskog kupa

Specifičnost obračuna bodova u Svjetskom kupu jest poništavanje najslabijih rezultata. Na kraju sezone tri najslabija rezultata svakog biatlonca poništavaju se te se nakon toga određuje ljestvica Kupa. U plasmanu po disciplinama u kojima su bila samo 4 nastupa briše se samo jedan najniži plasman. Ovaj način računanja plasmana u pravilu ne mijenja plasman na ljestvici jer se obično brišu rezultati utrke koju je biatlonac propustio ili osvojio vrlo mali broj bodova. Međutim, ako biatlonac nije osvojio nijedan bod u manje od 3 utrke, postoji mogućnost da se konačni plasman pokvari jer se onda briše 1 plasman. Budući da je gubitak plasmana direkno vezan za prihode biatlonaca, ova metoda je diskutabilna i nije od svih takmičara prihvaćena kao pozitivna.

Tako je, npr, u sezoni kupa 2004/05. norveški biatlonac Ole Einar Bjørndalen, dobrovoljno odustao od nastupa u 7 utrka, dok je njegov direktni protivnik, Nijemac Sven Fischer, po ovom pravilu izgubio 17 bodova, što je omogućilo Bjørndalenu da osvoji Svjetski kup.[7] Sa druge strane, ovo pravilo omogućava biatloncima koji iz opravdanih razloga ne mogu nastupiti u jednoj ili više utrka da ostvare dobar plasman na ljestvici ako imaju dobre plasmane u nastupu.

U sezoni kupa 2006/07. Andrea Henkel, iako je zbog bolesti propustila četiri utrke, ali nakon obračuna i oduzimanja slabih rezultata, zbog boljeg prosjeka bodova, te oduzetih bodova Kati Wilhelm i Anna Carin Olofsson, osvojila je Svjetski kup.[8]

Bodovi se više ne oduzimaju od sezone kupa 2010/11, dok su izuzetno u sljedećoj sezoni kupa 2011/12, oduzeta samo dva najslabija plasmana. Nasuprot tome, rezultati u pojedinačnim disciplinama se i dalje oduzimaju.[9]

Kup nacija[uredi | uredi izvor]

Pored bodova, koji odlučuju o plasmanu biatlonaca, u takmičenjima se dodijeljuju bodovi za Kup nacija. Ukupan broj bodova i plasman određuje broj biatlonaca iz pojedinog nacionalnog saveza, koji imaju pravo nastupa u Svjestkom kupu. Za Kup nacija broje se rezultati u sprintu, pojedinačnoj utrci, štafeti i mješovitoj štafeti, ali se bodovi računaju po posebnom modelu. Bodovi iz mješovite štafete, dijele se na bodove za mušku i na bodove za žensku konkurenciju.

Podjela bodova od sezone Svjetskog kupa 2008/09. za plasman u Kupu nacija.[b] [10]
Plasman 1 2 3 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. ...-1[c] 80 81 82 83 ...-2 108 109 110 111 ...
Bodovi 160 154 148 143 140 138 136 134 132 131 130 129 128 127 126 125 124 123 122 121 ...-1[d] 61 59 57 55 ...-2[e] 5 3 1 1 ...
Podjela bodova od sezone Svjetskog kupa 2008/09. u disciplini štafeta za Kup Nacija[11]
Plasman 1 2 3 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30.
Bodovi 420 390 360 330 310 290 270 250 230 220 210 200 190 180 170 160 150 140 130 120 110 100 90 80 70 60 50 40 30 20
Podjela bodova od sezone Svjetskog kupa 2014/15. u disciplini mješovita štafeta za Kup Nacija[12]
Plasman 1 2 3 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30.
Bodovi 210 195 180 165 155 145 135 125 115 110 105 100 95 90 85 80 75 70 65 60 55 50 45 40 35 30 25 20 15 10

Novčane nagrade[uredi | uredi izvor]

Plasman Disciplina
(sprint, pojedinačno, potjera, masovni start)
Štafeta
(muškarci, žene, mješovito)
Svjetska prvenstva
(muškarci, žene)
Ukupni poredak
(muškarci, žene)
Novčane nagrade za sezonu 2014/15.[13]
1. 13.000 € 20.000 € 28.000 € 44.000 €
2. 10.000 € 14.000 € 23.000 € 39.000 €
3. 7.000 € 11.000 € 18.000 € 34.000 €
4. 5.000 € 15.000 |€ 29.000 €
5. 4.000 € 6.000 € 13.000 € 24.000 €
6. 3.500 € 4.000 € 10.000 € 19.000 €
7. 3.000 € 9.000 € 17.000 €
8. 2.000 € 8.000 € 14.000 €
9. 1.500 € 7.000 € 11.000 €
10. 1.000 € 6.000 € 9.000 €
Fond nagrada 50.000 € 63.000 € 137.000 € € 240.000
Fond nagrada
(za sezonu)
2.500.000 € 882.000 € 274.000 € 480.000 €

Discipline[uredi | uredi izvor]

Pregled[uredi | uredi izvor]

Sprint[uredi | uredi izvor]

Sprint je najčešća disciplina u Svjetskom kupu i održava se skoro na svakom takmičenju. Biatlonci startuju svakih 30 sekundi, a staza je duga 10 km za muškarce, a 7,5 km za žene. Gađa se dva puta najprije iz ležećeg, zatim iz stojećeg stava, ukupno 10 meta. Svaki promašaj donosi kazneni krug trčanja od 150 m, što iznosi dodatno oko 20 sekundi. U sprintu biatlonac sam odabire mjesto na strelištu od kojeg gađa u metu.

Potjera[uredi | uredi izvor]

Potjera je druga disciplina po učestalosti u Svjetskom kupu. Vezana je direktno na prethodnu utrku, koja je obično sprint, a ponekad i pojedinačna utrka. U potjeri takmičari počinju trku po plasmanu iz prethodne trke, u vremenskom zaostatku iz trke, zaokruženog na cijelu sekundu. Biatlonci su sami odgovorni za pravila start, te ako startuju ranije, dobijaju kaznene sekunde. Ako se rezultati uzimaju iz pojedinačne utrke, zaostatak se polovi. Dužina staze je 12,5 km za muškarce, odnosno 10 km za žene. Gađa se 4 puta, a prva dva gađanja su ležeća, posljednja dva iz stojećeg stava. Za svaki promašaj se trči dodatnih 150 m u kaznenom krugu. Kako ne bi bilo gužve na stazi i na gađanju, po pravilima svjetskog kupa, učestvuje samo 60 prvoplasiranih iz prethodne trke. Ako neko od kvalificiranih biatlonaca, odustane, njegovo mjesto ostaje upražnjeno. Mjesto na strelištu je po redosljedu stizanja do meta.

Pojedinačno[uredi | uredi izvor]

Pojedinačna utrka je pored masovnog starta najrjeđa u Svjetskom kupu, ali u njoj nastupa najviše takmičara. Trka duga 20 km u muškoj konkurenciji (15 km za žene) je najstarija disciplina. Gađa se 4 puta naizmjenično u ležećem i stojećem stavu, ukupno 20 meta. Svaki promašaj donosi dodatno vrijeme od 1 minute, koje se dodaje na vrijeme trčanja. Takmičari počinju trku uobičajeno s 30 sekundi razmaka.

Masovni start[uredi | uredi izvor]

Masovni start je najmlađa disciplina Svjetskog kupa. Od sezone 2014/15. startuje se istovremeno u deset redova sa po tri biatlonca. Ranije je start bio u tri reda sa po deset takmičara, a takmičari su morali skijati klasičnim stilom u startom području. Klasični stil je početkom 2014. godine zamijenjen slobodnim stilom. Staza je duga 15 km za muškarce, 12,5 km za žene. Četiri su gađanja (2 ležeća, pa 2 stojeća). Prvo gađanje se gađa na meti sa startnim brojem takmičara, a ostala gađanja po redoslijedu dolaska na mete. Kao i u sprintu, kazneni krug je 150 m za svaku promašenu metu. Po pravilima Svjetskog kupa, učestvuje samo 30 takmičara (upola manje od potjere, jer kreću svi u isto vrijeme). Pravo nastupa imaju 25 prvoplasiranih na aktuelnoj ljestvici ukupnog plasmana, te 5 takmičara, koji su na tom takmičenju u prethodnim disciplinama osvojili najviše bodova.[14] Po starom pravilu, pravo nastupa su imali samo prvih 30 sa ljestvice.[14][f]

Ako neko od takmičara odustane 2 sata prije početka utrke, njegovo mjesto zauzima sljedeći biatlonac sa ljestvice.

Štafeta[uredi | uredi izvor]

Pored individualnih utrka, u Svjetskom se kupu održavaju i štafetna takmičenja. Ukupno su tri varijante štafete:

  • Klasična štafeta u kojoj učestvuju 4 takmičara, održava se u muškoj konkurenciji na 7,5 km, a u ženskoj na 6 km. Gađa se 2 puta, a od toga prvo u ležećem položaju, zatim u stojećem. Za svako gađanje u 5 meta takmičar ima 8 metaka, od kojih 5 idu u okvir, a preostala tri, ako budu potrebni, moraju se ručno pojedinačno napuniti. Ako nakon 8 gađanja ostane jedna nepogođena meta trči se dodatni kazneni krug u dužini od 150 m. Prvi trkači svih timova kreću u isto vrijeme, a svaki sljedeći, zavisno od toga kojim redom njegov prethodnik iz tima stigne na mjesto, predaje štafeta. Predaja se vrši dodirivanjem, na bilo kom mjestu na tijelu, u "zoni" predaje dugoj 50 metara. Predaju nadgledaju posebne sudije. Prvo gađanje, prvog takmičara je na meti koja odgovara startnom broju. Drugo gađanje prvog i sva gađanja preostalih takmičara u timu, odvijaju se na metama po redosljedu stizanja na gađanje.
  • Mješovita štafeta je štafeta u kojoj učestvuju 2 biatlonca i 2 biatlonke. Žene trče 6 km i nastupaju u prve dvije izmjene, a nakon njih biatlonci na 7,5 km u sljedeće dvije izmjene. Sva ostala pravila su ista kao i u klasičnoj štafeti.
  • Pojedinačna mješovita štafeta je najnovija disciplina i probno je izvedena u sezoni 2014/15. Štafeta se sastoji od jednog biatlonca i jedne biatlonke. U prvoj izmjeni trči biatlonka na 6 km i ima dva gađanja kao u klasičnoj štafeti, zatim je zamjenjuje biatlonac, koji trči 7,5 km. Nakon njega trči ponovo ista biatlonka, a u četvrtoj izmeni ponovo isti takmičar.
  • Tim je disciplina, koja se više ne trči u Svjetskom kupu. U utrci je učestvovalo četvoro takmičara od kojih je samo jedan gađao na strelištu, dok su eventualni kazneni krug trčali svi zajedno. Održavana je u obje konkurencije.

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Pojedinačne discipline[uredi | uredi izvor]

Raphaël Poiree, pobjednik prve zvanične trke u disciplini masovni start
Sven Fischer, pobjednik prve zvanične trke u disciplini potjera

U prvim godinama Svjetskog kupa, sprint u ženskoj konkurenciji trčao se na 5 km, a pojedinačna utrka sa tri gađanja na 10 km. Već 1989. godine utrka u sprintu je produžena na 7,5 km, a pojedinačna utrka na 15 km sa 4 gađanja.

Uvođenjem dohvatne utrke ili potjere polovinom 1990-ih uvedena je prva disciplina u kojoj se takmičari direktno ogledaju u jednoj utrci. Prvi put je ova disciplina uvedena u sezoni 1996/97. U takmičenju u norveškom Lillehammeru pobjednici su bili Simone Greiner-Petter-Memm i Sven Fischer.

Zbog velikih zaostataka u kvalifikacionim utrkama, moguće je da utrka, zbog velike prednosti prvoplasiranih ne bude zanimljiva. Tako je na primjer u sezoni 2001/02. švedska biatlonka Magdalena Forsberg u potjeri u Hochfilzenu, decembra 2001. godine uspjela prednost od 59,4 sekundi iz sprinta, povećati na 3:13 minute u odnosu na drugoplasiranu Olenu Subrilovu. Međutim, ovakve su utrke rijetkost, kako zbog izjednačenosti takmičara, te zbog velikog pritiska pri gađanju, te promašaja i samim tim dodatih kaznenih krugova. Ovu razliku Forsbergova je uspjela ostvariti, jer je bila najbrža u utrci, i jedina je bila bez promašaja na gađanju.[15]

Unatoč tome, čest je slučaj, da pobjednik sprinta uprkos prednosti, ne osvoji neko od boljih mjesta. Posebno su uzbudljive utrke u kojima su zaostaci mali, a razlike između takmičara neznatne. Ako je zaostatak veliki, šanse za dobar plasman su niske, ali se u mnogim utrkama ova praksa pokazala netačnom. Na početku sezone 2005/06. francuski je biatlonac Julien Robert startovao kao zadnji, nakon sprinta u Östersundu, kao 60-i, a svoj je plasman popravio u potjeri za 50 mjesta i završio na desetom mjestu.[16] Na Svjetskom prvenstvu u biatlonu 2009. godine Bjeloruskinja Darja Domračava, je uspjela sa 53 mjesta u sprintu, osvojiti 5 mjesto u potjeri, dok je francuska biatlonka Marie Laure Brunet, startovala kao 52-ga, osvojila sedmo mjesto bez i jednog promašaja na gađanju.

Sljedeća nova disciplina, masovni start, predstavljena je u Svjetskom kupu na finalu sezone 1996/97. u ruskom Novosibirsku. Prvi pobjednik bio je Austrijanac Wolfgang Perner, a prva pobjednica, postala je Anna Sprung, koja je tada nastupala za Rusku biatlonsku federaciju. Kao regularna disciplina, masovni start je uveden tek od sezone 1998/99.. Na prvoj trci 13. januara 1999. godine pobijedio je Francuz Raphaël Poirée i Njemica Uschi Disl.

Na Svjetskim prvenstvima u biatlonu i Zimskim olimpijskim igrama, kvalifikacioni kriteriji za masovni start su drugačiji nego u Svjetskom kupu: Pravo nastupa imaju prvih petnaestoplasiranih na ljestvici Svjetskog kupa, a ostalih 15 mjesta se dopunjuje sa biatloncima, koji su na prvenstvu ili Olimpijadi ostvarili najveći broj bodova. Ujedno je to i zadnja disciplina na ovim sportskim takmičenjima. Ovaj modus omogućuje slabijim takmičarima da učestvuju u ovoj disciplini, koji dobrim rezultatima stiču pravo učestvovanja. Na Svjetskom prvenstvu 2009. Slovakinja Anastasija Kuzmina osvojila je srebrnu medalju, mada je do tada osvojila samo 34 boda, ali se zbog dobrih plasmana u proteklim disciplinama Svjetskog prvenstva uspjela kvalificirati za ovu utrku.

Uvođenjem disciplina potjera i masovni start, broj takmičara u disciplini pojedinačno na 20 i 15 km je smanjen. Zbog televizijskih prenosa, te činjenice da ova disciplina nije posebno atraktivna, ova se disciplina sve rjeđe organizira, te je obično na programu na početku sezone, kao i na velikim takmičenjima. Da bi se smanjilo trajanje utrke razmišlja se o smanjenju broja biatlonaca, koji imaju pravo nastupa u ovoj disciplini.

Štafete[uredi | uredi izvor]

Za razliku od pojedinačnih disciplina, u utrkama štafeta pobjednici su najčešće velike biatlonske nacije: Norveška, Njemačka i Rusija, koje imaju mnogo veći broj kvalitetnih biatlonaca, nego manji biatlonski savezi. Uprkos toj činjenici, trke štafete su napete, te se pobjednik često odlučuje u zadnjoj izmjeni. Tako je na primjer u sezoni 2005/06. pobjednika u ženskoj štafeti, između ruske i njemačke štafete, odlučio fotofiniš između Olge Zajceva i Simone Denkinger. Ruska je štafeta imala samo jedan promašaj.[17] U sezoni 2007/08. njemačka štafeta u zadnjoj izmjeni, koju je trčala Kati Wilhelm sa 51,1 sekundom zaostatka u odnosu na norvešku biatlonu Ann-Kristin Flatland, je uspjela dostići 70 sekundi i pobijedila sa prednošću od 26 sekundi, te sa ukupno tri promašaja.[18]

Dužina utrke se u ženskoj štafeti mijenjala. U početku od sezoni 1982/83. su trčale tri takmičarke na 5 km, a 1989. godine je dužina promijenjena na 7,5 km. Dvije godine kasnije 1991. trčale su četiri biatlonke, te je u to vrijeme štafeta bila jedina disciplina u kojoj su muškarci i žene trčali istu razdaljinu. Od 2003. godine dužina utrke je smanjena na 6 km. Ova promjena je sprovedena na inicijativu IBU-a, da bi se težište takmičenja prebacilo na gađanje, što bi omogućilo slabijim biatlonskim savezima, da postignu dobre rezultate.

Sljedeći korak u reformi štafete, je bilo uvođenje mješovite štafete u sezoni 2004/05. Ovu su novinu nacionalni savezi i biatlonci uzeli različito. U Antholzu se švedska štafeta intenzivno pripremala za ovu utrku, dok vrhunski biatlonci kao Kati Wilhelm, Magdalena Neuner, Ole Einar Bjørndalen i Nikolaj Kruglov nisu nastupli u njoj. Uvođenjem mješovite štafete na Svjetska prvenstva, važnost i sudjelovanje biatlonaca u ovoj disciplini je povećana, tako da u njoj učestvuju skoro svi bolji biatlonci. Na Zimskim olimpijskim igrama ova je disciplina uvedena 2014. godine.

Biatlonci[uredi | uredi izvor]

Ole Einar Bjørndalen, norveški biatlonac sa najviše pobjeda u Svjetskom kupu
Magdalena Forsberg, švedska biatlonka s najviše pobjeda u Svjetskom kupu

U Svjetskom kupu u biatlonu, za razliku od drugih sportova je kvalitet takmičara prilično visok. U sezoni 2006/07. su u muškoj konkrenciji ukupno 85 takmičara, a u ženskoj 82 biatlonke, plasirale se među prvih 30 i osvojili bodove u najmanje jednoj utrci Kupa.[19] Neki od biatlonaca, po broju pobjeda u pojedinim disciplinama spadaju u najbolje sportiste u zimskim sportovima uopće. Najbolji biatlonac je Ole Einar Bjørndalen s ukupno 94 pobjede (od kojih su 93 u biatlonu, a jedna u skijaškom trčanju).

Njemački biatlonci Michael Greis, Mark Kirchner i Sven Fischer, Norvežani Halvard Hanevold, Ole Einar Bjørndalen i Emil Hegle Svendsen, te Rus Nikolaj Kruglov su biatlonci, koji su osvojili Svjetski kup i medalje na Svjetskim prvenstvima i Olimpijadama. Osim toga su Ole Einar Bjørndalen i Emil Hegle Svendsen osvojili najmanje zlatnu medalju u svim disciplinama biatlona.

U ženskoj konkurenciji sa brojem pobjeda, vodi Magdalena Forsberg, koja je u sezonama od 1997-2002. pobijedila. Nju slijede Njemica Magdalena Neuner sa tri pobjede i jednim drugim mjestom, te Ruskinja Anfisa Rescova i Finkinja Kaisa Mäkäräinen sa dvije pobjede. Ovih pet biatlonki su jedine koje su dosad Svjetski kup osvojile više od jedanput, dok je Kup po jednom osvojilo još 14 biatlonki. Najviše pobjeda (42) ima Šveđanka Magdalena Forsberg, a slijede je Magdalena Neuner s 34 i Uschi Disl s 30 pobjeda.

Na Svjetskim prvenstvima i Olimpijadama, pobjedu u svim disciplinama, kako pojedinačno, tako i u štafeti ostvarile su do sada (mart 2015.) samo tri biatlonke: Kati Wilhelm, Andrea Henkel i Tora Berger. Andrea Henkel je jedina biatlonka, koja je postala svjetska prvakinja u svim disciplinama.

Pobjednici Svjetskog kupa[uredi | uredi izvor]

Ukupni plasman[uredi | uredi izvor]

Najviše pobjeda, ukupno 6, u ukupnom plasmanu Svjetskog kupa imaju norveški biatlonac Ole Einar Bjørndalen, Francuz Martin Fourcade i švedska biatlonka Magdalena Forsberg.

Pojedinačne pobjede[uredi | uredi izvor]

Najviše pobjeda, ukupno 94, u pojedinačnim disciplinama Svjetskog kupa imaju norveški biatlonac Ole Einar Bjørndalen i švedska biatlonka Magdalena Forsberg (42).

Egzoti[uredi | uredi izvor]

Kao egzoti u Svjetskom se kupu označavaju sportisti iz slabijih biatlonskih saveza. Zbog jake konkurencije u Kupu, oni obično nemaju velike mogućnosti za osvajanje dobrih plasmana, kao i za osvajanje bodova u Kupu. Tako postoje slučajevi, u kojima biatlonci ostvare prilično loše rezultate, kao na primjer Mađarica Éva Szemcsák, koja je u sezoni 1992/93. u Bad Gasteinu promašila svih deset meta,[20] ali i u sljedećim utrkama uprkos boljem gađanju, zbog lošeg trčanja, mada čak sa 10 pogodaka, nije uspjela ostvariti bolje mjesto od zadnjeg.[21][22]

Moldavijski biatlonac Ion Bucsa je u sezoni 2001/02. na Pokljuki pogodio samo jednu metu.[23] Također Moldavac Igor Bacal je u sezoni 1993/94. u pojedinačnoj utrci u Bad Gasteinu zauzeo zadnje mjesto sa zaostatkom 32:41.0 minuta u odnosu na pobjednika Sergeja Tarasova,[24] a Argentinka Natalia Lovece u sezoni 2000/01. u pojedinačnoj utrci u Antholzu imala je zaostatak od 33:23.5 minute u odnosu na pobjednicu Corinne Niogret.[25]

Reorganizacijom takmičarskog sistema od sezone 2010/11. broj ovih takmičara drastično je smanjen.

Mjesta održavanja[uredi | uredi izvor]

Biatlonski stadion u Hanti-Mansijsku

Mada se mjesta održavanja Svjetskog kupa svake godine posebno određujuj, neka su mjesta stalna u svakoj sezoni Svjetskoh kupa. Zbog vremenskih situacija i sigurnosti da borilišta budu pod snijegom, početak Svjetskog kupa obično je u nordijskim zemljama, kao, npr, u Kontiolahtiju (Finska) ili Östersundu (Švedska). Prije novogodišnje pauze takmičenja se često održavaju u Hochfilzenu (Austrija) ili Pokljuki (Slovenija), zatim u Osrbliju (Slovačka). U januaru se održavaju na DKB-Ski-Areni u Oberhofa (Njemačka), na Chiemgau-Areni u Ruhpoldingu (Njemačka), kao i u italijanskom centru Antholz na Južnotirolskoj areni, na borilištima, koja su zbog velikog interesa publike i dobre posjećenosti, stalna mjesta, te se tu ne održavaju samo u slučajevima kad se na nekim od ta tri borilišta održava Svjetsko prvenstvo. U februaru su po pravilu Svjetska prvenstva, koja se održavaju uglavnom u stalnim mjestima održavanja, ili Zimske olimpijske igre, na kojima se po pravilu takmičenja održavaju na novim stazama. Ove olimpijske staze kasnije se rijetko koriste za Svjetski kup, a nepisano je pravilo da se godinu dana prije početka ZOI-a na ovim stazama održavaju takmičenja Svjetskog kupa. Vrhunac sezone, tj. finale Svjetskog kupa obično je u Skandinaviji, te izuzetno u Sjevernoj Americi. Posljednja finala održana su u Holmenkollenu (Oslo) ili u Hanti-Mansijsku (Rusija).

Marginalije[uredi | uredi izvor]

Za razliku od drugih sportova, biatlonska takmičenja u konkurenciji žena i muškaraca održavaju se u istom mjestu i u isto vrijeme. Stoga su česte ljubavne veze između takmičara, od kojih su najpoznatije sljedeće: Raphaël Poirée (Francuska) i Liv Grete Skjelbreid (Norveška), Ole Einar Bjørndalen (Norveška) i Nathalie Santer (Italija) ili Günther Beck (Austrija) i Martina Beck (rođ. Glagow) (Njemačka). Norvežanin Halvard Hanevold bio je zajedno sa Sabrinom Buchholz, a trenutno je u vezi s Kanađankom Sandrom Keith. Njemica Andrea Henkel vjenčana je s američkim biatloncem Timom Burkeom.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Sezone Svjetskog kupa 1982/83. do 1986/87. službeno se vode kao Evropski kup. Ovo imenovanje je kontradiktorno jer su u takmičenjima učestvovali takmičari iz čitavog svijeta. U zavisnosti od definicije, takmičenja u ženskoj konkurenciji vode se od sezone 1982/83, odnosno 1987/88.
  2. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom KN
  3. ^ Boduje se svaki plasman od prvog do posljednjeg koji je završio utrku.
  4. ^ Svaki sljedeći plasman donosi 1 bod manje.
  5. ^ Svaki sljedeći plasman donosi 2 boda manje.
  6. ^ Na Svjetskim prvenstvima pravo nastupa imaju 15 najboljih iz Svjetskog kupa, zatim svi branitelji naslova (ukupno 9) sa prošlog prvenstva u disiplinama sprint, potjera i pojedinačna utrka, ako nisu već među prvih petnaest. Ostala mjesta se dodjeljuju na osnovu osvojenih bodova na aktuelnom prvenstvu u proteklim disciplinama. Po nacionalnom savezu, moguć je nastup maksimalo 4 takmičara. Bez ograničenja, mogu nastupiti aktuelni svjetski prvak u masovnom startu, kao i aktuelni olimpijski pobjednik (usp. Ziff. 12.6.1.3 der IBU-Regeln 2012)
  7. ^ Broj pobjeda u Svjetskom kupu od sezone 1977/78.
  8. ^ Broj pobjeda u Svjetskom kupu od sezone 1982/83. Nedostaju podaci za sezone 1985/86, 1986/87, 1989/90. i 1990/91.
  9. ^ Na 5-om takmičenju Svjetskog kupa u Ruhpoldingu u Njemačkoj, 15. januara 2005. Olga Piljova i Svetlana Černousova su podijelile prvo mjesto u utrci sprinta

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Viktoria Franke: Weltcupkalender für nächste Saison wird überarbeitet[mrtav link], Biathlon-Online.de, 17. mart 2008, pristupljeno: 15. august 2012.
  2. ^ "IBU EB MAKES LEADERSHIP ANNOUNCEMENT AND TAKES IMPORTANT RULE DECISIONS" (jezik: engleski). Pristupljeno 26. 10. 2022.
  3. ^ IBU Rules 2014, S. 88
  4. ^ Historija Svjetskog kupa od 1973-78.
  5. ^ Historija Svjetskog kupa od 1979-94.
  6. ^ Historija Svjetskog kupa od 1973-78.
  7. ^ Ukupni rezultati Svjetskog kupa za muškarce (sezona 2004/05)[mrtav link] (PDF; 147 kB)
  8. ^ Ukupni rezultati Svjetskog kupa za žene (sezona 2006/07) Arhivirano 3. 5. 2014. na Wayback Machine (PDF; 198 kB)
  9. ^ "Biathlon-Kurznews: Weltcup-Fixstarter, Probleme in Oberhof und Streichergebnisse". Arhivirano s originala, 14. 1. 2012. Pristupljeno 13. 3. 2015.
  10. ^ IBU Rules 2014, S. 88
  11. ^ IBU Rules 2014, S. 88
  12. ^ IBU Rules 2014, S. 88
  13. ^ "IBU Biathlon Guide 2014/2015 {{Simboli jezika|en|engleski}}" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 16. 3. 2015. Pristupljeno 13. 3. 2015.
  14. ^ a b Viktoria Franke: Neue Massenstartreglung – Größere Chancen für aktuell Gute Arhivirano 20. 3. 2013. na Wayback Machine, Biathlon-Online.de, 7. januar 2011; pristupljeno: 12. februar 2011.
  15. ^ Rezultati potjere u Hochfilzenu (sezona 2001/02) (de)
  16. ^ Rezultati potjere u in Östersund (sezona 2005/06)
  17. ^ Rezultati štafete u Ruhpoldingu (sezona 2005/06)
  18. ^ Rezultati štafete u Ruhpoldingu (sezona 2007/08)
  19. ^ Ukupni rezultati Svjetskog kupa za muškarce (sezona 2006/07) Arhivirano 11. 1. 2014. na Wayback Machine (PDF; 199 kB)
  20. ^ Rezultati sprinta u Bad Gastein (sezona 1992/93)
  21. ^ Rezultati sprinta u Osrblie (sezona 1998/99)
  22. ^ Rezultati sprinta u Antholzu (sezona 1998/99)
  23. ^ Rezultati pojedinačne trke u Pokljuka (sezona 2001/02)
  24. ^ Rezultati pojedinačne trke u Bad Gasteinu (sezona 1993/94)
  25. ^ Rezultati pojedinačne trke u Antholzu (sezona 2000/01)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]