Svjetsko prvenstvo u snukeru

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Svjetsko prvenstvo
u snukeru
Lokacija Crucible Theatre, Sheffield
Država Flag of England.svg Engleska
Osnovan 1927.
Organizacija WPBSA
Nagradni fond 1.214.000 funti[1]
Trenutni šampion Flag of England.svg Mark Selby
Posljednje izdanje 2014.
Web stranica worldsnooker.com/page/WorldChampionshipEvent

Svjetsko prvenstvo u snukeru najjači je profesionalni snukerski turnir, i po nagradnom fondu i po rangirnim bodovima. Uz UK Championship i Masters, čini tzv. trostruku krunu u snukeru. Prvo SP održano je 1927; od 1977. održava se u Crucible Theatreu u Sheffieldu. U modernoj eri najviše uspjeha imao je Stephen Hendry sa 7 titula, a slijede Steve Davis i Ray Reardon sa 6 te Ronnie O'Sullivan s 5.

Historija[uredi | uredi izvor]

Pobjednički pehar SP-a

Prvo prvenstvo održano je 1927, a pionir snukera, Joe Davis, pomogao je u njegovoj organizaciji. Mečevi su igrani na više lokacija, a finale je održano u Birminghamu. Davis je postao prvi svjetski prvak pobjedom nad Tomom Dennisom 20-11. Nagrada je iznosila 6 funti i 10 šilinga.[2] Najveći brejk napravio je Albert Cope (60 poena).

Narednih godina finale je održavano na različitim lokacijama. Davis je pobijedio na svakom prvenstvu do 1940. Uprkos porastu interesa za snuker, na SP-u 1931. bila su samo 2 učesnika. Meč je odigran u stražnjoj sobi jednog puba u Nottinghamu, čiji je vlasnik bio Dennis.[2] No, činjenica da je igrao na vlastitom stolu nije mu pomogla: Davis je slavio 25-21 i osvojio petu uzastopnu titulu.

1940. Davis je savladao svog mlađeg brata Freda 37-36. Zbog Drugog svjetskog rata prvenstva nisu održavana do 1946, kad je Davis 15. put osvojio titulu, što je rekord koji još nije dostignut. Davis više nije učestvovao ni na jednom prvenstvu, iako se nastavio profesionalno baviti snukerom.

Walter Donaldson pobijedio je 1947, nakon čega je dominaciju preuzeo Fred Davis, pobijedivši 1948, 1949. i 1951.

1952, kao posljedica neslaganja između nekih igrača i BACC-a, održana su 2 prvenstva: Profesionalno matchplay prvenstvo, koje su organizirali igrači i koje je većina smatrala "pravim" svjetskim prvenstvom (ono se nastavilo održavati do 1957) i BACC-ovo prvenstvo, koje je održano samo još jednom. U međuvremenu, "službeno" svjetsko prvenstvo privuklo je samo 2 učesnika: Horacea Lindruma (Australija) i Clarka McConachyja (Novi Zeland); Lindrum je pobijedio i njegovo ime upisano je na službeni trofej.

Nakon osnivanja WPBSA (World Professional Billiards and Snooker Association), koja je preuzela nadzor nad profesionalnim snukerom od BACC-a, SP priređuje se od 1969. jednom godišnje kao turnir na ispadanje. Te godine prvak je bio John Spencer, ali je dominaciju u 70-ima preuzeo Ray Reardon sa 6 titula u periodu od 1970. do 1978.

1976. godina bila je prva u kojoj je sponzor prvenstva bila marka cigareta Embassy. Naredne godine SP preselilo se u Crucible Theatre, a BBC je počeo osiguravati TV-prijenos. Kapacitet Cruciblea iznosi nešto manje od 1.000 mjesta, a prvi redovi tek su nekoliko stopa udaljeni od samih igrača. Baš u ovom periodu snuker je počeo privlačiti veliku TV-publiku i za mnoge ljubitelje ove igre Crucible je sinonim za snuker. Najviše uspjeha u Crucibleu imali su Steve Davis sa 6 titula tokom 80-ih i Stephen Hendry sa 7 titula u 90-ima. Posljednjih godina prvenstvo je otvorenije; u 2000-ima je bilo 6 različitih osvajača titule. U finalu 1985. Dennis Taylor pobijedio je Stevea Davisa 18–17 na posljednjoj crnoj kugli u posljednjem frejmu. To je bio jedan od najneizvjesnijih mečeva u historiji snukera. Završen je u 00:19 po lokalnom vremenu, ali su ga kasnije nadmašila finala iz 2006 (00:52) i 2007 (00:55).

Zakonske odredbe iz 2003. zabranile su reklamiranje duhanskih kompanija, uključujući i njihovo sponzoriranje sportskih takmičenja. Embassy je dobio specijalnu dozvolu da bude sponzor SP-a do 2005. Naredne godine druga kladionica, 888.com, preuzela je sponzorstvo potpisavši ugovor na 5 godina[3], ali se povukla nakon samo 3 godine.[4] 15. aprila 2009. na službenoj stranici World Snookera objavljeno je da će Betfred biti sponzor SP-a u naredne 4 godine.[5] 2013. sponzor je bila kladionica Betfair, a 2014. Dafabet.[6]

27. aprila 2009. potvrđeno je da će SP ostati u Crucibleu na još 5 godina (do 2014).[7] 30. aprila 2010. objavljeno je da je ovaj dogovor produžen do 2015.[8]

23. aprila 2014. glavni čovjek World Snookera Barry Hearn najavio je nekoliko promjena koje će stupiti na snagu od prvenstva 2015. Svi živući svjetski prvaci imat će priliku igrati u kvalifikacijama. Prvih 16 nosilaca i dalje će se automatski kvalificirati za 1. kolo u Crucibleu, ali će svi nepostavljeni igrači morati početi s nastupom u 1. kolu kvalifikacija. Ukupan broj učesnika povećat će se sa 128 na 144; dodatna mjesta bit će dostupna bivšim svjetskim prvacima i igračima iz zemalja u kojima je snuker u ekspanziji.[9]

Pobjednici[uredi | uredi izvor]

Prvaci po državama (moderna era)[uredi | uredi izvor]

Do 2014.

Država Igrači Ukupno Prva titula Posljednja titula
Flag of England.svg Engleska 8 19 1969. 2014.
Flag of Scotland.svg Škotska 3 12 1990. 2011.
Flag of Wales 2.svg Vels 3 9 1970. 2003.
Ulster banner.svg Sjeverna Irska 2 3 1972. 1985.
Flag of Australia.svg Australija 1 1 2010. 2010.
Flag of Canada.svg Kanada 1 1 1980. 1980.
Flag of Ireland.svg Irska 1 1 1997. 1997.

Prvaci po državama (sveukupno)[uredi | uredi izvor]

Do 2014.

Država Igrači Ukupno Prva titula Posljednja titula
Flag of England.svg Engleska 11 50 1927. 2014.
Flag of Scotland.svg Škotska 4 14 1947. 2011.
Flag of Wales 2.svg Vels 3 9 1970. 2003.
Ulster banner.svg Sjeverna Irska 2 3 1972. 1985.
Flag of Australia.svg Australija 2 2 1952. 2010.
Flag of Canada.svg Kanada 1 1 1980. 1980.
Flag of Ireland.svg Irska 1 1 1997. 1997.

Najuspješniji igrači u modernoj eri[uredi | uredi izvor]

Za početak moderne ere snukera uzima se 1969. godina, kad je prvenstvo promijenilo format i postalo turnir na ispadanje (dotada se igralo po sistemu izazova).

Plasman Ime Država Pobjednik Finalist Polufinalist ili bolje 147-ice Nastupi
1. Stephen Hendry Flag of Scotland.svg Škotska 7 2 12 3 (1995, 2009, 2012) 27
2. Steve Davis Flag of England.svg Engleska 6 2 11 0 30
3. Ray Reardon Flag of Wales 2.svg Vels 6 1 10 0 19
4. Ronnie O'Sullivan Flag of England.svg Engleska 5 1 11 3 (1997, 2003, 2008) 22
5. John Higgins Flag of Scotland.svg Škotska 4 1 7 0 20
6. John Spencer Flag of England.svg Engleska 3 1 6 0 18
7. Alex Higgins Ulster banner.svg Sjeverna Irska 2 2 7 0 19
8. Mark Williams Flag of Wales 2.svg Vels 2 1 5 1 (2005) 17
9. Cliff Thorburn Flag of Canada.svg Kanada 1 2 6 1 (1983) 19
10. Peter Ebdon Flag of England.svg Engleska 1 2 4 0 22
11. Ken Doherty Flag of Ireland.svg Irska 1 2 3 0 19
11. Graeme Dott Flag of Scotland.svg Škotska 1 2 3 0 15
13. Dennis Taylor Ulster banner.svg Sjeverna Irska 1 1 5 0 21
14. Terry Griffiths Flag of Wales 2.svg Vels 1 1 3 0 19
14. Shaun Murphy Flag of England.svg Engleska 1 1 3 0 12
14. John Parrott Flag of England.svg Engleska 1 1 3 0 23
14. Mark Selby Flag of England.svg Engleska 1 1 3 0 10
18. Joe Johnson Flag of England.svg Engleska 1 1 2 0 8
19. Neil Robertson Flag of Australia.svg Australija 1 0 3 0 10
20. Jimmy White Flag of England.svg Engleska 0 6 10 1 (1992) 25
21. Eddie Charlton Flag of Australia.svg Australija 0 2 8 0 21
22. Matthew Stevens Flag of Wales 2.svg Vels 0 2 6 0 14
23. Ali Carter Flag of England.svg Engleska 0 2 3 1 (2008) 12
24. Nigel Bond Flag of England.svg Engleska 0 1 2 0 15
24. Barry Hawkins Flag of England.svg Engleska 0 1 2 0 9
24. Gary Owen Flag of Wales 2.svg Vels 0 1 2 0 7
24. John Pulman Flag of England.svg Engleska 0 1 2 0 11
24. Judd Trump Flag of England.svg Engleska 0 1 2 0 5
29. Perrie Mans Flag of South Africa 1928-1994.svg JAR 0 1 1 0 13
29. Graham Miles Flag of England.svg Engleska 0 1 1 0 12
29. Doug Mountjoy Flag of Wales 2.svg Vels 0 1 1 0 17
29. Warren Simpson Flag of Australia.svg Australija 0 1 1 0 4
  • Aktivni igrači su podebljani.
  • Navedeni su samo igrači koji su nastupili u finalu.

Rekordi i statistike[uredi | uredi izvor]

  • Najviše titula ima Joe Davis - 15. No, ovaj rekord postignut je u eri kad je bilo malo profesionalnih igrača i kad je za pobjedu trebalo daleko manje mečeva i vjerovatno nikad neće biti dostignut.
  • Prvi maksimalni brejk na nekom SP-u postigao je Cliff Thorburn 1983. Ronnie O'Sullivan (1997, 2003, 2008) i Stephen Hendry (1995, 2009, 2012) jedini su kojima je to uspjelo više od jednom. Jimmy White (1992), Mark Williams (2005) i Ali Carter (2008) jesu preostali igrači s ostvarenim maksimalnim brejkom na SP-u.
  • O'Sullivanov maksimum iz 1997, za koji mu je trebalo 5 minuta i 20 sekundi, najbrži je maksimum u historiji profesionalnog snukera.
  • SP 2008. bilo je prvi rangirni turnir na kojem su postignuta 2 maksimuma (u glavnom žrijebu). Postigli su ih O'Sullivan i Carter.
  • Fergal O'Brien jedini je koji je postigao trocifreni brejk u svom prvom frejmu uopće u Crucibleu (1994).
  • Najduži frejm ikad odigran u Crucibleu trajao je 1 sat i 15 minuta, a odigrali su ga Stephen Maguire i Mark King 2009.
  • Luca Brecel najmlađi je igrač koji je ikad nastupio na SP-u (17 godina i 35 dana na SP-u 2012). Također je najmlađi igrač koji je postigao trocifreni brejk (116) na SP-u.
  • Hendry je najmlađi svjetski prvak ikad (21 godina i 106 dana na SP-u 1990).[10]
  • Hendry je 2009. osvojio svoj 1000. frejm u Crucibleu u meču protiv Ding Juhuija.
  • Samo su 4 igrača izvan Ujedinjenog Kraljevstva postali svjetski prvaci: Horace Lindrum (Australija) 1952, Cliff Thorburn (Kanada) 1980, Ken Doherty (Irska) 1997. i Neil Robertson (Australija) 2010. Lindrumova titula često se ne računa pošto većina najboljih igrača nije nastupila te godine.
  • U iznenađujuće svjetske prvake spadaju Joe Johnson i Shaun Murphy (1986, odnosno 2005) i Terry Griffiths, čija je titula iz 1979. došla na njegovom 2. profesionalnom turniru uopće u karijeri.
  • Jimmy White bio je finalist 6 puta, ali nikad nije osvojio titulu. Najbliži je tome bio 1994, na svoj 32. rođendan, kad je izgubio od Hendryja 17-18.
  • O'Sullivan je jedini višestruki finalist u modernoj eri koji nikad nije izgubio finale.
  • Doherty je jedini igrač koji je postao svjetski prvak u juniorskoj, amaterskoj i profesionalnoj konkurenciji.
  • Hendry drži rekord po broju uzastopnih pobjeda u Crucibleu. Osvojio je sva prvenstva od 1992. do 1996. i nastavio taj niz do finala 1997, kad ga je prekinuo Doherty.
  • John Parrott jedini je igrač koji je ostvario maksimalnu pobjedu (tzv. "metlu") u glavnom žrijebu SP-a. U 1. kolu 1992. pobijedio je Eddieja Charltona 10-0.
  • Otkad se prvenstvo održava u Crucibleu, samo su 3 igrača uspjela odbraniti titulu: Steve Davis 1984, 1988. i 1989, Hendry od 1993. do 1996. te O'Sullivan 2013. Nijedan igrač nije uspio odbraniti svoju prvu titulu svjetskog prvaka u Crucibleu, što je poznato kao prokletstvo "Cruciblea".

TV-prijenos[uredi | uredi izvor]

Voditelj BBC-jevog TV-prijenosa od 1976. do 2000. bio je David Vine, a komentatori su bili Ted Lowe, John Spencer, Clive Everton, Jack Karnehm, Ray Edmonds i drugi. Od 2000. do 2009. voditelji su ili Hazel Irvine ili Ray Stubbs, a od 2010. samo Irvine, a preglede dana prezentira Rishi Persad. Komentatori su nekadašnji i sadašnji profesionalci, npr., Willie Thorne, Dennis Taylor, John Virgo, John Parrott, Steve Davis, Ken Doherty, Stephen Hendry, Terry Griffiths i Neal Foulds. BBC će nastaviti prenositi prvenstvo (uz još 3 druga turnira) najmanje do 2012. IMG Media (u početku kao TWI) producira BBC-jeve prijenose od 1998. Prvenstvo još prenosi i Eurosport.

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz:
Portal
Na Wikipediji se nalazi
Portal Snuker koji služi kao glavna stranica za ovu temu.