T-50

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
T-50 Laki tenk
T-50.jpg
Svojstva
Posada 4
Dužina 5.20 m
Širina 2.47 m
Visina 2.16 m
Težina 14 tona
Oklop i naoružanje
Oklop 12–37 mm
Osnovno naoružanje top 45mm Model 1938
Sekundarno naoružanje 1× DT mitraljez 7.62mm
Pokretljivost
Pogon dizel model V-4 300 KS (220 kW)
hp ( kW)
Brzina na cesti 60 km/h
Snaga/težina 21 ks/tona
Domet 220 km

T-50 je bio Sovjetski tenk koji se proizvodio do januara 1942. godine a bio je zamišljen kao nasljednik već zastarjelog T-26. Novi tenk je sadržavao neke nove i napredne karakteristike, ali zbog velikih komplikacija i skupoće ukupno je proizvedeno samo 69 operativnih vozila.

Razvoj i dizajn[uredi | uredi izvor]

T-50 je laki pješadijski tenk koji je razvijen malo prije početka drugog svjetskog rata za potrebe Crvene armije. Iskustva iz Španskog građanskog rata pokazala su da je potrebno uvesti nove tenkove kako bi se osvježila već zastarjela flota sovjetskih tenkova.

Prije 1939. većina tenkova u Crvenoj Armiji su bili izmjenjeni tenkovi stranog dizajna. Očekivalo se da novi laki tenk T-50 zamjeni T-26 te postane najbrojniji sovjetski laki tenk koji bi djelovao uz brzi BT.

Razvoj T-50 započinje 1939. godine u OKMO dizajnerskom birou. Razvijeno je nekoliko prototipova no samo je prototip pod nazivom T-126 odobren za dalji razvoj. Uz velike teškoće i promjenu dizajnerskog biroa, novi tenk je završen u januaru 1941. te je uskoro dobivena i dozvola za proizvodnju, ali zbog tehničkih problema proizvodnja je opet bila zaustavljena.

U međuvremenu u Ukrajini je proizveden ekonomični T-34 srednji tenk koji bi zamjenio brzi BT tenk.

Nakon njemačke invazije u junu sve tenkovske fabrike dobijaju naređenje da ubrzaju proizvodnju te konačno započinje proizvodnja T-50.

Dizajn T-50 je bio odličan ali zbog tehničkih problema, komplikovane proizvodnje, skupoće i potrebe za brzom proizvodnjom jeftinih tenkova, proizvodnja prestaje već u januaru 1942. te ga je zamjenio puno jednostavniji T-60. U kratkom periodu u kojem se proizvodio ukupno je izrađeno 69 T-50 tenkova, a 48 ih je bilo naoružano i spremno za borbu.

T-50 se dijelo u dvije glavne verzije: osnovnu i osnovnu verziju s pojačanim oklopom. Oklop je pojačavan jer se otkrilo da su Nijemci razvili snažna protivtenkovska oružja, a nakon pojačavanja oklop tenka je iznosio 57mm.

Jedan od glavnih problema kod T-50 je bio što je koristio poseban tenkovski motor za razliku od dotadašnjih sovjetskih tenkova koji su koristili obične kamionske motore. To je znatno povećalo cijenu te je stvaralo probleme jer se motor nije mogao zamjeniti na terenu dok ne dođe novi specijalizovani iz fabrike. Pored toga njegov motor se često kvario a dizajneri nisu mogli otkriti uzroke kvarova.

Historija korištenja[uredi | uredi izvor]

Na početku rata na istočnom frontu mali broj operativnih T-50 tenkova je poslan na Lenjingradski front. Zbog slabog korištenja nepoznato je kako se snalazio na terenu, no prema tvorničkim specifikacijama, lako se mogao nositi s ranim njemačkim tenkovima (mada to nije provjereno u praksi).

Godine 1944. Finske snage su zarobile jedan T-50. te se danas nalazi u muzeju u Paroli. Do 1943. laki pješadijski tenovi su smatrani zastarjelima te su njihovu ulogu preuzela lako-oklopljena vozila.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: