Texas hold 'em

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Texas hold 'em

Texas hold 'em (Hold'em, rijetko Holdem) najpopularnija je pokeraška igra u Evropi i Sjevernoj Americi, zastupljena podjednako u kasinima i na internetu. Prema riječima Doylea Brunsona i Johnnyja Mossa, igra se razvila iz stud pokera (vrste u kojoj igrač dobije ukupno 7 naizmjenično otvorenih i zatvorenih karata), pa je tako i nazvana ("Texas hold 'em seven card stud") dvadesetih godina 20. stoljeća.[1] Hold 'em je vrsta pokera u kojoj igrač koristi bilo koju kombinaciju 5 karata na stolu, koje su zajedničke svim igračima (community cards, board), i vlastite dvije (hole cards, pocket /cards/), za razliku od drugih vrsta pokera, u kojima svaki igrač dobija samo vlastite karte.

Nakon sporog, ali konstantnog stjecanja popularnosti kroz većinu 20. stoljeća, igra je stekla ogromnu popularnost u prvom desetljeću 21. stoljeća naglim porastom prikazivanja na televiziji, internetu, kao i u popularnoj literaturi.

Na WSOP i WPT turnirima najčešće se koristi no-limit igra, koja označava mogućnost neograničenog ulaganja novca ili žetona (chip).

Hold 'em je idealan za strateške i matematičke analize zbog činjenice što svaki igrač kombinira svoje 2 karte s 5 zajedničkih. Jednostavnost pravila i popularnost nadahnuće su za brojne knjige u kojima se preporučuju najbolji načini igranja. Velika većina autora propagira strategiju korištenja relativno malog broja ruku (hand'), ali i agresivnu igru kad igrač dobije takvu ruku (učestalo ulaganje i dizanje tuđih ulaganja).[2]

Historija[uredi | uredi izvor]

Johnny Moss, Chill Wills, Amarillo Slim, Jack Binion i Puggy Pearson 1974. godine.

Iako je malo toga poznato o izumu Texas hold 'ema, grad Robstown u Texasu službeno se uzima kao mjesto nastanka igre u ranim godinama 20. stoljeća.[3] Nakon što se raširio po cijelom Texasu, Hold 'em 1967. godine dolazi u Las Vegas, ponajviše zahvaljujući lokalnim kockarima Doyleu Brunsonu, Amarillu Slimu i Crandellu Addingtonu.[4] Jedini kasino koji je u početku širenja igre u svojoj ponudi imao Hold 'em bio je Golden Nugget u centru Las Vegasa. Addington opisuje tada jedinu sobu za Hold 'em u čitavom kasinu kao neuglednu i prašnjavu.[5] Ovu sobu, upravo zbog dekora, nisu posjećivali bogati klijenti, pa su profesionalni igrači zarađivali na drugim vrstama pokera i drugim lokacijama. No, 1969. godine profesionalni igrači Las Vegasa pozvani su na igranje Hold 'ema u danas srušeni, ali tada luksuzni Casino Dunes. Udarna lokacija i nova, dotad relativno nepoznata igra osigurali su igračima bogate novčane nagrade.[5]

Nakon neuspjelog pokušaja osnivanja Gambling Fraternity Conventiona (skupa kockarskih bratstava), Tom Moore uspijeva u svom naumu godinu poslije (1969) te uvodi prvi pokeraški turnir u historiji na drugom sastanku skupa. Osim tradicionalnih vrsta pokera (stud, draw), igrao se i Texas hold 'em. Otac Benny i sin Jack Binion, nakon kupnje i preuzimanja cijelog skupa, mijenjaju mu ime u World Series of Poker i premještaju ga u vlastiti kasino (Binion's Horseshoe) u Las Vegasu. Nakon prvog odigranog turnira, novinar Tom Thackrey predložio je no-limit igru. Ideja je prihvaćena, a takav sistem igre zadržao se do danas na velikoj većini turnira.[5]

Interes za glavni turnir (Main Event) polahko je rastao; nakon samo 8 prijavljenih igrača 1972. godine[6], taj broj do 1991. raste na više od 200[7], da bi početkom 21. stoljeća turniru redovno pristupalo više hiljada igrača.

Doyle Brunson 1976. godine izdaje knjigu Super/System. Iako je izdavač knjige bio sam Doyle, a cijena 1978. godine iznosila tada vrlo visokih 100 dolara, razgrabljena je, da bi odmah potom revolucionizirala način igre svih opisanih vrsta pokera, uključujući i Hold 'em. Nekoliko godina kasnije Al Alvarez izdaje knjigu u kojoj potanko opisuje svaki dotad odigrani WSOP-ov turnir.[8] Zahvaljujući upravo ovoj knjizi, Hold 'em, ali i poker općenito predstavljeni su širokoj publici preciznim opisom svijeta profesionalnih pokeraša.[9]

Zanimanje za Hold 'em izvan Las Vegasa i ostatka Nevade poraslo je 80-ih godina 20. stoljeća. Iako su gotovo sva kasina nudila klasični zatvoreni poker (vrstu u kojoj igrač drži svojih 5 karata u ruci), Hold 'em je zabranjen u Kaliforniji zakonom koji je zabranjivao igranje nepoznate igre stud-horse. No, 1988. godine sud u parnici Tibbetts - Van De Kamp donosi presudu da je Hold 'em zakonski različita igra od stud-horsea. Odmah potom mnoga kalifornijska kasina u svoju ponudu uvrštavaju i Texas hold 'em.[10]

Nakon putovanja u Las Vegas i povratka u Evropu, kockari i povremeni kladioničari Terry Rogers i Liam Flood predstavljaju Hold 'em evropskim kartašima.[11]

Eksplozija Hold 'ema[uredi | uredi izvor]

Texas hold 'em doživljava pravi procvat u prvom desetljeću 21. stoljeća, a taj fenomen pripisuje se izumu internetskog pokera, pojavi pokera na televiziji (uključujući reklamiranje), lockoutu u NHL-u 2004. i 2005. godine (preskočena je cijela jedna sezona zbog neuspjelih dogovora igrača s vodstvom lige o visini plaća) i pobjedi Chrisa Moneymakera, dotad nepoznatog Amerikanca koji se za turnir kvalificirao preko interneta, na Main Eventu WSOP-a.[12][13]

Televizija[uredi | uredi izvor]

Prije uspostavljanja bezbrojnih emitiranja pokeraških turnira na televiziji, film Kockari iz 1998. s Mattom Damonom i Edwardom Nortonom u glavnim ulogama prikazao je publici romantičarsku stranu pokera kao načina života. Osim što je u film uključeno i nekoliko izvornih prikaza s Main Eventa 1988, film prati životni put pokeraške legende Doylea Brunsona.[14] 2006. godina donijela je Casino Royale, film iz ciklusa o Jamesu Bondu, u kojem se poveći dio raspleta odvija za pokeraškim stolom na kojem se igrao Hold 'em.

Iako su se turniri prikazivali još od kasnih 70-ih, popularni su postali tek 1999. kad je u britanskoj emisiji Late Night Poker predstavljena hole cam, malena kamera koja gledaocima otkriva karte koje svaki igrač za stolom posjeduje.[15] Pravu eksploziju Hold 'em doživljava 2003. godine kada Kanada i SAD prihvataju ideju hole cama. Nekoliko mjeseci kasnije, sjevernoamerička televizijska kuća ESPN prenosi Main Event WSOP-a na kojem je senzacionalni pobjednik postao internetski kvalifikant Chris Moneymaker, čiji je neočekivani pothvat potvrdio da svako ima jednaku šansu postati svjetski prvak.[16]

Pobjeda Grega Raymera, advokata i amaterskog igrača iz Connecticuta, dala je dodatni doprinos popularizaciji Hold 'ema među amaterima i online igračima.[17] 2005. godina donosi rekornih 5.619 prijavljenih igrača za Main Event i pobjedu Joea Hachema, dotad anonimnog poluprofesionalnog Australijanca libanonskih korijena, koji je odnio i najveći dio ukupnog nagradnog fonda od 7.5 miliona dolara.[18] Porast igrača, ali i zanimanja sponzora, nastavljen je i godinu kasnije. Jamie Gold osvaja turnir pobijedivši 8.772 protivnika za nagradu od rekordnih 12 miliona dolara.[19]

Osim WSOP-a, redovno se prenose i turniri WPT (World Poker Tour) i PPT (Professional Poker Tour) serije, uz već spomenuti Poker After Dark na NBC-u te High Stakes Poker na GSN-u. Texas hold 'em postao je standardan na većini sportskih programa, čak i izvan Sjeverne Amerike.[20]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

20 godina nakon izdanja već spomenute Alvarezove knjige, James McManus izdaje poluautobiografsku knjigu Positively Fifth Street (fifth street je drugi naziv za river, petu i posljednju kartu koja se dijeli na stolu). U njoj se opisuje McManusov nastup na WSOP-u 2000, kao i saga nastala ubistvom Teda Biniona.[21] Amater McManus završio je peti na Main Eventu WSOP-a, za što je dobio malo više od 200.000 dolara.[22]

Knjiga Michaela Craiga iz 2005. godine, The Professor, the Banker, and the Suicide King, detaljno opisuje igre heads-up ("jedan na jedan") teksaškog bankara Andyja Beala protiv ekipe sastavljene od mnogih profesionalnih pokeraša. Ulozi su bili rekordni, iako se igrala ograničena verzija (limit hold 'em); mali blind iznosio je 100.000 dolara, a veliki blind 200.000.[23]

Internet[uredi | uredi izvor]

Mogućnost anonimnog, brzog i jeftinog igranja Hold 'ema na internetu jedan je od glavnih uzroka enormne porasti zanimanja za ovu igru. Osim što su online igrači u mogućnosti zaraditi pravi novac (ali i izgubiti), postoje i manji turniri (sateliti), čijim se osvajanjem ili plasmanom u sam vrh može izboriti plasman na veće turnire (npr., na Main Event WSOP-a). Osvajači Main Eventa 2003. i 2004. godine kvalificirali su se na turnir upravo na ovaj način.[24] Velike internetske poker sobe PokerStars i Full Tilt Poker organiziraju i vlastite serije turnira nalik WSOP-u (WCOOP - World Championship Of Online Poker i FTOPS - Full Tilt Online Poker Series), čije su cijene ulaznica obično niže, no broj igrača znatno veći.

Cilj igre[uredi | uredi izvor]

Kao i u ostalim varijantama pokera, pojedinci se takmiče za svotu novca ili žetona uloženu od strane samih igrača, što se naziva pot. Pošto se karte dijele nakon podrobnog miješanja, one su izvan kontrole samih igrača, što njih tjera na kontroliranje količine novca u potu prema kartama koje su u toj ruci dobili.

Sama igra sastoji se od velikog broja ruku. Nakon kraja svake ruke, pot se dodjeljuje igraču s najboljom rukom. Ruka može završiti pokazivanjem karata (showdown), u kojem ih igrači otkrivaju i uspoređuju, a pot se dodjeljuje onome s najjačom kombinacijom (postoji mogućnost da dva ili više igrača podijele pot jer je najbolja ruka zajednička, što se naziva split pot). Drugi način završavanja ruke je odustajanje (fold) svih igrača osim jednog, koji postaje i pobjednik te ruke.

Cilj igre nije osvajanje svake ruke, nego donošenje ispravnih odluka o količini novca koju će igrač uložiti, povisiti ulog, pratiti ili odustati u svakoj pojedinoj ruci. Ispravnim odlukama igrači maksimalno povećavaju izglede da će, dugoročno gledano, novčano profitirati.[25]

Pravila[uredi | uredi izvor]

Tekst ispod napisan je podrazumijevajući da čitalac barata barem osnovnim pokeraškim pojmovima i rukama. Za uvod pogledajte i članak o pokeru. Dalje, poker ima vlastitu terminologiju ili žargon i dosta riječi nemoguće je prevesti. U ovom članku prevedeni su oni izrazi za koje naš jezik ima (približne) riječi.

Struktura ulaganja[uredi | uredi izvor]

Standardne pozicije u Hold 'emu; označeni su djelitelj, mali blind i veliki blind (vidi tekst lijevo).

Texas hold 'em igra se uz korištenje malog i velikog blinda, uloga koja su dva igrača pravilima prisiljena uložiti na početku svake ruke. Ponekad se koristi i ante, najčešće vrlo malen ulog koji svi igrači prisutni za stolom moraju uložiti. Oznaka za djelitelja rotira se stolom u smjeru kazaljke na satu; igrač lijevo od oznake postavlja mali blind, dok igrač lijevo od malog blinda ulaže veliki blind, koji je uobičajeno dvostruko veći od malog. Struktura ante/blindovi kontinuirano raste nakon određenog perioda, a u nekim slučajevima mali blind može iznositi više od pola velikog (npr., 10 $ mali, a 15 $ veliki blind) ili manje (npr., 10 $ mali, a 25 $ veliki blind).

Posebna, "jedan-na-jedan" pravila koriste se kada su na stolu preostala samo dva igrača. Blindovi se drugačije postavljaju; igrač s djeliteljskom oznakom ulaže mali, a njegov protivnik veliki blind. Igrač s oznakom igra prvi samo prije flopa (prve 3 zajedničke karte koje djelitelj izbaci na stol), no nakon flopa njegov protivnik je taj koji počinje s ulaganjem.

Hold 'em se igra u tri oblika: limit, pot-limit i no-limit:

  • U limit hold 'emu ulagati i dizati prije flopa može se samo za iznos velikog blinda, što se naziva small bet. U iduće 2 serije ulaganja (nakon turna i rivera) svako ulaganje ili dizanje mora biti dvostruko veće od velikog blinda, što se naziva big bet. Ako se za pot natječu trojica ili više igrača, u većini igara prisutan je cap, tj. ograničenje broja dizanja. Obično se cap stavlja na 4 dizanja, što znači da nakon četvrtog dizanja ostali igrači više ne smiju podizati ulog. Cap se ukida ako su u igri samo dvojica igrača.
  • No-limit biva korišten u većini turnira, uključujući i Main Event WSOP-a. Kod takvog oblika igrači mogu ulagati bilo koju količinu žetona ili novca pod uvjetom da je količina uloženog barem jednaka velikom blindu. Dizati se može neograničeno (ali minimalno za iznos prethodnog uloga ili dizanja), uključujući i sve žetone odjednom (all-in). No-limit je daleko najpopularniji oblik Texas hold 'ema.
  • Kod pot-limita maksimalni ulog ili dizanje jednak je iznosu pota. Npr., ako je u potu 250 $, prvi igrač na redu ne smije uložiti više od 250. U slučaju da je neko već ulagao, iznos maksimalnog dizanja izračuna se tako da se uzme iznos ukupnog pota do sada te se njemu pridoda dvostruki iznos prethodnog uloga ili dizanja. Npr., ako je u potu 250 $, a prvi igrač je uložio 50, tada je maksimalno dizanje koje može načiniti drugi igrač iznos ukupnog pota (300 $) pribrojeno dvostrukom iznosu uloga prvog igrača (100 $), tj. 400 $. Pot-limit najrjeđi je oblik Texas hold 'ema.

Igranje ruke[uredi | uredi izvor]

Svaki igrač ima pet tačno određenih mogućnosti tokom igre:

  • check (čekanje, tj. propuštanje reda bez ulaganja ili dizanja);
  • bet (prvo ulaganje žetona);
  • call (praćenje, tj. ulaganje taman dovoljno žetona ili novca da bi se pokrio posljednji bet ili raise);
  • raise (dizanje - dizanje početnog beta ili prijašnjeg dizanja minimalno za dvostruku vrijednost);
  • fold (odustajanje - odustajanje od ruke i čekanje nove za ponovnu igru).

Ruka počinje tako što svaki igrač za stolom dobije 2 karte okrenute prema dolje koje su poznate samo njemu. Prvu kartu dobija igrač koji postavlja mali blind, dok igrač s oznakom dobija zadnju kartu. Dvije privatne karte nazivaju se ručne karte (hole cards ili pocket /cards/), a upravo su one jedine od 52 u špilu koje igrač drži samo za sebe.

Prije flopa (pre-flop)[uredi | uredi izvor]

Ulaganje počinje prije flopa (pre-flop betting) počevši od igrača lijevo od velikog blinda (kolokvijalno nazvan under-the-gun) prema samom velikom blindu (naravno, u smjeru kazaljke na satu). Pre-flop faza završava kad svi igrači osim pobjednika odustanu (u tom slučaju cijela ruka završava) ili kad barem jedan igrač prati veliki blind ili nečije dizanje, a u tom slučaju ruka se nastavlja prvim ulaganjem nakon flopa. Ako igrači samo prate veliki blind (bez dizanja), onda igrač koji je na velikom blindu ima opciju dizanja ili checka (što označava kraj pre-flopa i znak djelitelju da podijeli flop). Igraču na velikom blindu nikad nije korisno odustati u slučaju da niko ne diže; u toj situaciji jednostavnim checkom (propuštanjem) ne izlaže se dodatnom riziku gubitka žetona osim iznosa velikog blinda u namjeri da vidi flop.

Poslije flopa (post-flop)[uredi | uredi izvor]

Nakon ulaganja prije flopa, pod uvjetom da su u ruci preostala minimalno dva igrača, djelitelj dijeli flop, tri karte zajedničke svim igračima. Odmah nakon flopa počinje druga faza ulaganja, ali u lagahno izmijenjenom redoslijedu od pre-flop ulaganja; igrač lijevo od djeliteljske oznake prvi je na potezu, dok je sama oznaka u pozicijskoj prednosti jer igra posljednji do kraja ruke.

Nakon flopa dolazi turn (ponekad zvan i fourth street), četvrta karta, nakon koje dolazi još jedna faza ulaganja istim redoslijedom kao i nakon flopa. Posljednja karta zajednička svim igračima naziva se river (rjeđe fifth street), a nakon nje dolazi do posljednje faze ulaganja.

Kraj ruke (showdown)[uredi | uredi izvor]

Ruka završava pokazivanjem karata i njihovim uspoređivanjem ili tako da od ruke u posljednjoj fazi ulaganja odustanu svi igrači osim pobjednika.

Primjer ruke[uredi | uredi izvor]

Ispod je naveden primjer jedne ruke:

Zajedničke karte
4♣ K♠ 4♥ 8♠ 7♠
John
A♣ 4♦
Danny
A♠ 9♠
Greg
K♥ K♦
Chris
5♦ 6♦

Svaki igrač koristi 5 od 7 karata za slaganje najbolje moguće kombinacije:

John 4♣ 4♥ 4♦ A♣ K♠ Tris (three of a kind) četvorki i as kicker
Danny A♠ K♠ 9♠ 8♠ 7♠ Boja (flush) do asa
Greg K♠ K♥ K♦ 4♣ 4♥ Ful (full house); kraljevi i četvorke
Chris 8♠ 7♠ 6♦ 5♦ 4♥ Skala (ponegdje i kenta) (straight) do osmice

U ovoj ruci Greg bi pobijedio svojim full houseom, dok John ima najgoru ruku. Za poredak ruku pogledajte članak o rukama u pokeru.

Kickeri i split pot[uredi | uredi izvor]

Pošto je čak 5 karata zajedničko svim igračima za stolom, često se događa da su najbolje ruke vrlo blizu jedna drugoj po jačini. Zbog toga u Texas hold 'emu postoje tzv. kickeri, karte koje, u slučaju da dvoje ili više igrača imaju istu najjaču kombinaciju, odlučuju pobjednika. Ako je najbolja kombinacija dvaju ili više igrača, npr., tris aseva, pobjednik je onaj s većim kickerom. Ukoliko igrači dijele najjači kicker, gleda se drugi kicker. Ukoliko je i peta karta (dakle, drugi kicker, ujedno i posljednja karta koja čini kombinaciju) zajednička većem broju igrača od jednog, dolazi do dijeljenja pota na dva ili više dijelova, ovisno o broju igrača koji imaju jednaku ruku (split pot).

Kickeri nisu relevantni kod kombinacija koje se sastoje od pet karata:

  • skala - ako više igrača ima skalu, pobjednik je onaj čija je karta kojom skala završava najveća;
  • boja - ako više igrača ima boju, pobjednik je onaj s kartom najveće vrijednosti koja čini boju;
  • ful - u slučaju dva ili više fulova u istoj ruci pobjeđuje onaj s najjačim trisom, a u slučaju jednakog trisa gleda se najjači par;
  • skala u boji (straight flush) - isti princip kao kod obične skale.

Strategija[uredi | uredi izvor]

Većina stručnjaka preporučuje tight-aggressive pristup Texas hold 'emu, što označava učestalo ulaganje i dizanje s malim brojem odabranih ruku. No, profesionalci koriste i druge strategije s uspjehom, uključujući i najriskantniji potez, blefiranje.[2] Mjesto koje igrač zauzima za stolom u ruci od velike je važnosti u razradi strategije, pogotovo u no-limit igri[25] jer igrači koji su na potezu kasnije u ruci imaju više informacija od igrača ispred njih.

Početne ruke[uredi | uredi izvor]

Par aseva u ruci (ručni kečevi; pocket aces, pocket rockets, bullets itd.) najbolja je moguća kombinacija prije flopa.

Lahko je izbrojati sve kombinacije koje igrač može dobiti kao ručne zbog malog broja karata koje dobije kao ručne (2); postoji (52 × 51) ÷ 2 = 1.326 mogućih kombinacija (52 karte nalaze se u špilu). Prije flopa znak karata (suit; misli se na karo, pik, srce i tref) nema nikakvu važnost, što bi značilo da su, u toj fazi ruke, npr., A♥ A♣ jednaki po snazi samo drugim asevima, A♦ A♠.

Uzevši to u obzir, postoji samo 169 različitih kombinacija karata koje igrač može dobiti:

  • 13 kombinacija odnosti se na parove u ruci od 2 do asa (ručni parovi; pocket pairs);
  • 78 kombinacija karata različitog znaka (ručni par nikad ne može biti istog znaka);
  • 78 kombinacija karata istog znaka.[26] Ručne karte istog znaka lagahno su jače od onih različitog znaka te slabije od ručnih parova.[27]

Zbog ograničenog i relativno malog broja početnih ruku, većina vodiča potanko razrađuje svaku od 169 mogućih kombinacija, a taj je broj indirektno uzrokovao i smišljanje brojnih naziva za ruke u Texas hold 'emu.[28]

Razlika u strategiji kod keš-igre i turnira[uredi | uredi izvor]

Keš-igra[uredi | uredi izvor]

Prije izuma pokeraških turnira igralo se za pravi novac, a žetoni su se koristili samo za predstavljanje određenog novčanog iznosa. I danas se često koristi sistem ulaganja pravog novca pod nazivom cash ili ring game.

No-limit i limit razlikuju se toliko da, prema Doyleu Brunsonu, ne postoji mnogo igrača koji podjednako uspješno igraju obje vrste Hold 'ema. Igrači navikli na no-limit često imaju problema s navikavanjem na nižu brzinu, odnosno prilagođavanju granici (limitu), dok igrači koji prakticiraju Hold 'em s ograničenjem vrlo često nemaju hrabrosti pratiti ili dizati visoke uloge drugih igrača. Zbog ograničenja na visinu uloga kod limit hold 'ema uspjeh kod blefiranja je smanjen jer igrača koji mora pratiti to košta mnogo manje nego kod no-limita; iz tog razloga igračima se preporučuje izlaganje lagahno većem riziku kod Hold 'ema s ograničenjem.

Turniri[uredi | uredi izvor]

Ovaj oblik Hold 'ema koristi se na većini turnira, uključujući i Main Event WSOP-a.[29] Igrač na turnir ulazi s početnim iznosom žetona kupljenih za pravi novac (buy-in) koji predstavljaju njegovo stanje u poretku igrača i koji je na početku jednak za sve igrače. Turnir završava kad jedan igrač (ujedno i pobjednik) osvoji sve žetone, a novac se dijeli proporcionalno pozicijama na kojoj su igrači završili turnir (logično, pobjednik dobija najviše novca, drugoplasirani nešto manje itd., dok većina izgubi kompletnu svotu novca kojom se prijavila na turnir). Zbog surovosti takvog načina igre, strategija za turnire bitno se razlikuje od one za cash game.

Pravilna strategija varira ovisno o broju žetona koje posjeduje igrač i njegovi protivnici, stadiju turnira (početna faza, završna faza) i strategiji koju njegovi protivnici koriste.[2] Mišljenja oko načina igre (tight ili loose) također se razilaze; neki stručnjaci smatraju da igrač mora nastaviti s već opisanom tight-aggressive igrom, dok drugi preporučuju opušteniju (loose) igru s više odigranih ruku.

Blindovi i ante rastu periodički kako turnir odmiče, što igrače s malo žetona (short stack, shortstacked) tjera na igranje ruku od kojih bi u normalnim okolnostima odustali, u svrhu poboljšanja svog stanja sa žetonima.[30]

Slične igre[uredi | uredi izvor]

Omaha hold 'em najsličnija je igra Texas hold 'emu. Kompletna struktura igre ostaje jednaka, osim što igrač dobije četiri ručne karte, dvije više nego u Hold 'emu, a za slaganje dobitne kombinacije mora koristiti isključivo svoje 2 karte (od 4) i 3 na stolu (od 5), ukoliko do rivera uopće dođe.

Uz Omahu i Texas hold 'em postoje i manje poznate srodne igre, poput Royal hold 'ema, Pineapplea i Manile.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ PokerStars.com: Texas Hold 'em Poker
  2. ^ a b c Harrington, Dan (2004.). Harrington on Hold'em: Expert Strategy For No-Limit Tournaments; Volume I: Strategic Play, Two Plus Two Publications ISBN 1-880685-33-7.
  3. ^ 80(R) HCR 109.
  4. ^ Brunson, Doyle (2005). Doyle Brunson's Super System II, Cardoza.
  5. ^ a b c Addington, Crandell (2005). “The History of No-Limit Texas Hold'em”, Doyle Brunson Super/System 2, 75.–84., New York: Cardoza Publishing ISBN 1-58042-136-9.
  6. ^ 3rd World Series of Poker (WSOP) 1972.
  7. ^ 22nd World Series of Poker (WSOP) 1991.
  8. ^ Alvarez, Al (1983). The Biggest Game in Town, Houghton Mifflin ISBN 978-0395339640.
  9. ^ Biggest Game in Town Reviewed.
  10. ^ Singsen, Michael Pierce (1988). "Where Will the Buck Stop on California Penal Code 330? Solving the Stud-Horse Conundrum". Hastings Communications and Entertainment Law Journal 11: 95.–148.
  11. ^ Poker in Ireland a Little History.
  12. ^ World Series Of Poker, A Young Man's Affair?.
  13. ^ Televised poker filled hockey void: Mac prof (PDF).
  14. ^ Rounders (1998).
  15. ^ Late Night Poker: About the Show.
  16. ^ Man he must have won a lot of money. Krieger, Lou (30. juli 2004). "How Big Can the World Series of Poker Become?". Card Player Magazine 17 (16): 36–38.
  17. ^ Greg Raymer.
  18. ^ $10,000 No Limit Texas Hold'em – World Championship Event.
  19. ^ $10,000 No Limit Texas Hold'em – World Championship Event.
  20. ^ Lewis, Christian (5. septembar 2006). "FSN Bulks Up on Bowls". Multichannel News: 24.. Pristupljeno URL adresi dana 25. juni 2006.
  21. ^ McManus, James (2003). Positively Fifth Street: Murderers, Cheetahs and Binion's World Series, Farrar, Straus and Giroux ISBN 978-0374236489.
  22. ^ James McManus: Hendon Mob Poker Database.
  23. ^ Craig, Michael (2005). The Professor, the Banker, and the Suicide King: Inside the Richest Poker Game of All Time, Warner Books ISBN 978-0446577694.
  24. ^ People Profile - Greg Raymer.
  25. ^ a b Sklansky, David (2005). The Theory of Poker, Fourth, Las Vegas: Two plus two.
  26. ^ Counting starting poker hands (pdf).
  27. ^ Cloutier, T.J. i Tom McEvoy (1997). Championship No-Limit & Pot-Limit Hold'em, Cardoza ISBN 1-58042-127-X.
  28. ^ Slang for Poker Hands.
  29. ^ Gregorich, Mark (27. april 2005). "The Future of Tournaments". Card Player Magazine 18c (8c): 26, 110.
  30. ^ Sexton, Mike (5. februar 2005). "Tournament Tips". Card Player Magazine 18c (3c): 18.
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: