The Soft Parade

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
The Soft Parade
Album cover
Studijski album The Doors
Žanr Rock, Pop
Dužina 34:09
Izdat 25. juni 1969.
Produciran ljeto 1968. – april 1969.
Producent(i) Paul A. Rothchild
Izdavač Elektra
Diskografija The Doors
Waiting for the Sun (1968.) The Soft Parade (1969.) Morrison Hotel (1970.)

The Soft Parade četvrti je album grupe "The Doors" izašao u julu 1969. godine.

Na ovom albumu grupa je gotovo u potpunosti prigrlila komercijalniji pop što je vidljivo u pretjerano orkestriranim aranžmanima i pjesmama "Tell All The People" i "Touch me". Zbog navedenog razloga većina kritičara smatra ovaj album najgorim albumom grupe "The Doors". Međutim, ne može se ovaj album u potpunosti odbaciti budući da se na njemu nalazi pjesma "Wild Child", koja je jedna od najrokerskijih pjesama grupe i tradicionalno još jedna "epska" pjesma "The Soft Parade" koja zatvara album.

Postoje i drugi pogled na ovaj album. Za početak pjesma Soft Parade je ozbiljni konkurent za najbolju Doors "stvar". Pjesma je kompleksno umjetničko djelo koje ima svoj uvod, zaplet, vrhunac i rasplet. Jednostavno rečeno, ovom izvedbom Jim Morrison je izrazio svoju poremećenu unutrašnjost koja je posrnula pred društvenim i medijskim, te posebno legalnim i sudskim, ratnim utvrdama. Ako ste ikad mogli čuti Morrisona u istinskoj, suicidalnoj melanholiji, onda je to Soft Parade. Mnoge stvari se mogu optužiti da imaju izrazit pop feeling, što definitivno nije krivnja Doorsa već manadžera benda. Kao prvo, CD Essential Rarities i mnoga druga post mortem izdanja daju nam u uvid kako su Doorsi imali mnogo boljih i ozbiljnijih stvari kao što su Orange County Suite, I Will Never Be Untrue, Summertime, Mystery Train i mnoge druge. Umjesto spomenutih, tu su se našle stvari tipa Do It, Tell All the People, Wishful Sinful. Drugi razlog zašto se čini da je album orijentiran ka pop stilu je komercijalizacija orkestralne muzike. Međutim, neke stvari odlično koriste pratnju orkestra. To je jednostavno bit Doorsa, inteligentna i očaravajuća fuzija kaleidoskopskog ljudskog iskustva ovog čudnog svijeta. Oslobodite se vi plastični vojnici i izađite iz te nečujne parade.

Popis pjesama[uredi | uredi izvor]

  1. Tell All The People 3:21
  2. Touch Me 3:12
  3. Shaman's Blues 4:48
  4. Do It 3:08
  5. Easy Ride 2:41
  6. Wild Child 2:36
  7. Runnin' Blue 2:28
  8. Wishful Sinful 2:58
  9. The Soft Parade 8:34

Bonus pjesme (reizdanje iz 2006.)[uredi | uredi izvor]

  1. "Who Scared You" – 3:58
  2. "Whiskey, Mystics and Men" (verzija 1) – 2:28
  3. "Whiskey, Mystics and Men" (verzija 2) – 3:04
  4. "Push Push" – 6:05
    • prethodno neobjavljene
  5. "Touch Me" (dijalog) – 0:28
  6. "Touch Me" (take 3) – 3:40

Singlovi[uredi | uredi izvor]

Sa prva tri albuma The Doorsi objavljuju po jedan singl sa svakog, dok se na The Soft Parade nalazi sveukupno četiri:

  • "Touch Me / Wild Child" (#3, decembar 1968.)
  • "Wishful, Sinful / Who Scared You?" (#44, mart 1969.)
  • "Tell All the People / Easy Ride" (#57, juni 1969.)
  • "Runnin' Blue / Do It" (#64, septembar 1969.)

Izvođači[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]