Theodor Adorno
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
| Ovaj okvir treba zamijeniti infokutijom "Infokutija_biografija". (Primjeri upotrebe šablona) |
Theodor Ludwig Wiesengrund Adorno (11. septembar 1903. - 6. august 1969.) njemački sociolog, filozof, pijanist, muzikolog i kompozitor. Bio je član Frankfurtske škole zajedno s Max Horkheimerom, Walter Benjaminom, Herbert Marcuseom, Jürgen Habermasom, i drugima. Također je bio muzički direktor Radio projekta (socijalno istraživanje Rockefellerove Fondacije sredinom 20. stoljeća.
Kao vrlo mlad muzički kritičar i sociolog-amater Adorno se ipak uglavnom bavio filozofskom misli. Govoreći o njemu kao socijalnom filozofu može se istaći kritički aspekt njegove filozofske misli usmjerene na kritiku društva koja je od 1945. pa dalje zauzela intelektualno prominentnu poziciju u kritičkoj teoriji Frankfurtske škole.
Doktorirao je 1924. godine studijom pod nazivom „Transcedencija stvarnog i noematskog u Husserlovoj fenomenologiji“. 1925. godine je studirao kompoziciju kod Albana Berga a od 1928. do 1932. je vodio bečki časopis za muziku Anbruch. Od 1930. povezan je s frankfurtskim Institutom za socijalna istraživanja. 1931. habilitira u Frankfurtu radom „Kierkegaard. Konstrukcija estetskog“. 1931. postaje privatnim docentom u Frankfurtu. 1933. oduzima mu se venia legendi, dozvola za predavanje, a 1934. emigrira i boravi na Oxfordskom univerzitetu. 1938. slijedi Institut za socijalna istraživanja u New Yorku. Od 1938 do 1941. vodi „Princeton-Radio Research Project“, a od 1944. do 1949. direktor „Research Project on Social Discrimination“, u Los Angelesu. 1949. vraća se u Frankfurt, gdje je do svoje smrti 1969. profesor filozofije i sociologije, a ujedno i direktor Instituta za socijalno istraživanje.
[uredi] Glavna djela
- Dijalektika prosvjetiteljstva (1947.) - u koautorstvu s Horkheimerom
- Filozofija nove muzike (1949.)
- Minima moralia (1951.)
- Disonanzen (1956.)
- Zur Metakritik der Erkenntnistheorie (1956.)
- Noten zur Literatur I-II (1958.-1961.)
- Einleitung in die Musiksoziologie (1962.)
- Moments musicaux (1964.)
- Žargon autentičnosti (1964.)
- Negativna dijalektika (1966.)
- Tri studije o Hegelu (1968.)
- Estetička teorija (1970.)

