Theodor Adorno

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Theodor Adorno
Example alt text
Max Horkheimer i Theodor Adorno
Rođenje 11. septembar 1903.
Frankfurt am Main, Njemačka
Smrt 6. august 1969.
Visp, Švicarska

Theodor Ludwig Wiesengrund Adorno (11. septembar 1903. - 6. august 1969.) njemački sociolog, filozof, pijanist, muzikolog i kompozitor. Bio je član Frankfurtske škole zajedno s Max Horkheimerom, Walter Benjaminom, Herbert Marcuseom, Jürgen Habermasom, i drugima. Također je bio muzički direktor Radio projekta (socijalno istraživanje Rockefellerove Fondacije sredinom 20. vijeka.

Kao vrlo mlad muzički kritičar i sociolog-amater Adorno se ipak uglavnom bavio filozofskom misli. Govoreći o njemu kao socijalnom filozofu može se istaći kritički aspekt njegove filozofske misli usmjerene na kritiku društva koja je od 1945. pa dalje zauzela intelektualno prominentnu poziciju u kritičkoj teoriji Frankfurtske škole.

Doktorirao je 1924. godine studijom pod nazivom „Transcedencija stvarnog i noematskog u Husserlovoj fenomenologiji“. 1925. godine je studirao kompoziciju kod Albana Berga a od 1928. do 1932. je vodio bečki časopis za muziku Anbruch. Od 1930. povezan je s frankfurtskim Institutom za socijalna istraživanja. 1931. habilitira u Frankfurtu radom „Kierkegaard. Konstrukcija estetskog“. 1931. postaje privatnim docentom u Frankfurtu. 1933. oduzima mu se venia legendi, dozvola za predavanje, a 1934. emigrira i boravi na Oxfordskom univerzitetu. 1938. slijedi Institut za socijalna istraživanja u New Yorku. Od 1938 do 1941. vodi „Princeton-Radio Research Project“, a od 1944. do 1949. direktor „Research Project on Social Discrimination“, u Los Angelesu. 1949. vraća se u Frankfurt, gdje je do svoje smrti 1969. profesor filozofije i sociologije, a ujedno i direktor Instituta za socijalno istraživanje.

Glavna djela[uredi | uredi izvor]

  • Dijalektika prosvjetiteljstva (1947.) - u koautorstvu s Horkheimerom
  • Filozofija nove muzike (1949.)
  • Minima moralia (1951.)
  • Disonanzen (1956.)
  • Zur Metakritik der Erkenntnistheorie (1956.)
  • Noten zur Literatur I-II (1958.-1961.)
  • Einleitung in die Musiksoziologie (1962.)
  • Moments musicaux (1964.)
  • Žargon autentičnosti (1964.)
  • Negativna dijalektika (1966.)
  • Tri studije o Hegelu (1968.)
  • Estetička teorija (1970.)
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: