Theodor Körner

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Gnome-emblem-important.svg Na ovoj stranici su konstatovane greške u izvornom kodu koje moguće dovode do nepoželjnih rezultata.
Ispravite ove greške i zatim uklonite ovaj šablon. Ako ne znate kako da ispravite ove greške onda se obratite na čaršiji za pomoć.
Theodor Körner
5. Predsjednik Austrije
Vrijeme na vlasti
21. juni 1951. - 4. januar 1957.
Prethodnik Karl Renner
Nasljednik Adolf Schärf
Rođenje 24. april 1873. Austro-Ugarska, danas Mađarska
Politička stranka {{{politička_stranka}}}

Theodor Körner rođen 24. aprila 1873. godine u Újszőnyu, Mađarska kao Theodor Körner Edler von Siegringen bio je austro-ugarski general u Prvom svjetskom ratu, političar Socijademokratske partije Austrije, gradonačelnik Beča od 1945-51. godine i predsjednik Austrije od 1951-57. godine. Izabran je kao prvi predsjednik Austrije na direktnim izborima 1951. godine. Umro je 1957. godine. U njegovu čast od 1953. godine u Austriji se dodjeljuje Nagrada Theodor Körner za zasluge u nauci i umjetnosti, uglavnom mlađima od 40 godina.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Školovanje[uredi | uredi izvor]

Porodica Theodor Körner potječe iz češkog mjesta Chrastava, gdje je odrastao sa svojim bratom Richardom i sestrom Rosom. Bio je u rodbinskoj vezi sa književnikom Theodorom Körnerom. Otac mu je bio austro-ugarski oficir, koji je u vrijeme Theodorovog rođenja služio u Újszőnyu u Mađarskoj. Od 1888. godine posjećuje vojnu školu u Hranice na Moravě, te vojnu akademiju u Beču. Kao najbolji pitomac svoje klase, imao je pravo izabrati mjesto svoje službe, te se odlučuje za Klosterneuburg. Na jesen 1897. godine stječe pravo upisa na slijedeći rang vojne škole, te pravo na stjecanje generalskog čina. Nakon izobrazbe dobija čin natporučnika (njem.: Oberleutnant), te odlazi na prekomandu u Zagreb. 1904. godine prelazi Körner u telegrafski ured generalštaba, gdje stiče čin kapetana. Dobija zadatak preorganiziranja veze u vojsci, te organizuje centralu za telegrafiju u slučaju mobilizacije. Zbog dobro izvršenog projekta, dobija Orden željezne krune treće klase, te je 1910. godine unaprijeđen u majora. Od 1908-10. služi kao oficir generalštaba u Mostaru, te kasnije u mađarskoj pješadijskoj jedinici u Levoči. 1912. godine premješten je kao nastavnik u vojnu školu u Beč, gdje ostaje sve do početka Prvog svjetskog rata.

Prvi svjetski rat[uredi | uredi izvor]

U Prvom svjetskom ratu, Körner je prekomandiran u Bosnu i Hercegovinu. Zadatak mu je bio reorganizacija razbijenih trupa sa bojišta u Srbiji, koje se usljed neuspješnih ofanziva nalazile na položajima u Bosni, te pregrupiranje razbijenih vojnih jedinica. Nakon toga premješten je u vrhovnu komandu u Petrovaradin, te biva proglašen vođom operativnoh odjela. Kada se već 1915. godine nagađalo o ulasku Italije u rat, Körner koncipira operativne planove za odbranu položaja u području rijeke Soče (ital.:Isonzo). Početkom rata 23. maja 1915. godine proglašen je pukovnikom i komadantom XV. armijskog korpusa. Zadatak korpusa bio je održavanje i odbrana položaja od Krna do Auzze u ukupnoj dužini od 27 kilometara. Naređuje izgradnju utvrda i sistema odbrane, koji je doprinjeo odbrani austrijskih vojnih položaja. Nakon devete bitke na Soči (31. oktobra do 4. novembra 1916 godine) proglašen je šefom generalštaba VII. armijskog korpusa. Organizacijom odbrane postao je jedan od najpoznatijih oficira, što mu je kasnije umnogome doprijenilo u daljoj političkoj karijeri. Njegovi nadređeni oficiri Erzherzog Eugen i Svetozar Borojević predlažu ga za Orden Marije Terezije, koji zbog odluke savjeta tzv. IV. Ordenskapitel od 7. marta 1921. godine, nije dobio. Krajem 1917. godine unaprijeđen je u šefa generalštaba, novoosnovane Prve Isonzo armije, koja se sastojala od svih trupa učesnica odbrane Soče. Usprkos jakoj odbrani i pomoći njemačkih trupa, austrijske trupe gube položaje, a Körner se sa osamdeset vojnika povlači prema Ljubljani, pokušavajući izbjeći zarobljeništvo.

Poslijeratni period[uredi | uredi izvor]

Nakon završetka rata, Körner je postavljen za šefa predsjedničkog ureda za vojna pitanja provizorne vojske novoproglašene Republike Austrije (njem.: Die Deutschösterreichische Volkswehr ). Jedan od osnovnih zadataka vojske bio je raspodjela osnovnih namirnica stanovništvu, koja su se djelila iz skladišta austro-ugarske vojske. Nakon mirovnog sporazuma iz St. Germaina, Austriji je dozvoljena vojska od samo 1500 oficira, te je bio neophodan izbor od preko deset hiljada dobrovoljno prijavljenih. Körner je 1924. godine penzionisan, te promaknut u generala.

Politička karijera[uredi | uredi izvor]

Iste godine pristupa Socijaldemokratskoj partiji Austrije, te time počinje njegova politička karijera. Bio je predstavnik Beča u Državnom savjetu Austrije, te je ujedno i savjetnik paramilitarne organizacije Republikanski zaštitni savez (njem.:Republikanischer Schutzbund), ali zbog sukoba sa vođom organizacije Alexanderom Eiflerom istupa iz saveza 1930. godine. 1934. godine, zbog nemira, biva sa drugim članovima Socijaldemokratske partije uhapšen, no krajem godine je oslobođen. Jedno se vrijeme bavi naučnim radom i sa svojim Clausewitz studijama, pokušao je njemačkim vojnim krugovima pojasniti problematiku rata protiv Sovjetskog saveza, kog po njegovom uvjerenju nije bilo moguće dobiti. Nakon atentata na Hitlera 20. jula 1944. godine ponovo je uhapšen, ali zbog nedostatka dokaza o njegovoj povezanosti sa pokretom otpora, ubrzo je oslobođen. Krajem Drugog svjetskog rata, predložen je za gradonačelnika Beča, a 17- aprila 1945. godine odobrenjem sovjetskog generala Alekseja Blagodatova, postavljen je na tu funkciju. Zbog dobrog poznavanja ruskog jezika, kao i svojih osobina kao bivši general, pokazao se kao dobar pregovarač u pregovorima sa saveznicima u okupiranom Beču.

Predsjednički izbori[uredi | uredi izvor]

Nakon smrti Karla Rennera 1950. godine, Körner je kao kandidat Socijalističke partije kandidovan za predsjedničke izbore. U drugom krugu 27. maja 1951. godine [1] pobijedio je kandidata Austrijske narodne partije Heinrich Gleißner. Time je Körner postao prvi predsjednik Austrije koji je biran na direktnim izborima. Umro je 1957. godine i sahranjen je u grobnici austrijskih predsjednika na bečkom centralnom groblju.

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: