Tit

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Bista cara Tita

Tit, punim imenom Tit Flavije Vespazijan (lat. Titus Flavius Vespasianus, rođen 39. god. n. e., stupio na prijesto 79. god. n. e., umro 81. godine), bio je rimski car, sin i nasljednik Vespazijanov i pripadnik carske dinastije Flavijevaca.

Tit je imao uspješnu vojničku karijeru. Od 61. do 63. godine bio je vojni tribun u Britaniji i Germaniji. Godine 67. pratio je svoga oca Vespazijana, tada jednog od Neronovih vojnih zapovjednika, u Judeju, gde je bio buknuo veliki ustanak protiv rimske vlasti. Taj su rat Vespazijan i njegov sin uspješno vodili i, kada je 68. godine stigla vest o Neronovoj smrti, ostali su neosvojeni još samo Jerusalim i nekoliko tvrđava. Kada je Vespazijan proglašen za cara, predao je zapovjedništvo nad vojskom svome sinu Titu, koji je nastavio opsadu Jerusalima i 70. godine uz pomoć četiri legije konačno ugušio ustanak. Jerusalim je bio opustošen, a Jerusalimski hram do temelja porušen. Po povratku u Rim, Tit je proslavio veličanstveni trijumf, u čiju je uspomenu kasnije podignut veleljepni Titov slavoluk. Nakon toga nekoliko puta postavljan je za konzula, a služio je i kao prefekt pretorijanske garde.

Tit je stupio na rimski prijesto odmah po očevoj smrti 79. godine. Prema svim pisanim izvorima kojima danas raspolažemo, bio je uspješan i voljen vladar, a senatorska tradicija smatra ga jednim od najboljih careva. Prekinuo je suđenja koja su otpočela pod njegovim ocem pod optužbama za izdaju, kažnjavao je doušnike (delatores) i organizovao skupe gladijatorske igre. Za njegove vladavine dovršena je izgradnja Koloseuma, koji je originalno nazvan "Flavijevski amfiteatar" (Amphitheatrum Flavium), a na Eskvilinu, i to na mjestu gdje se nekada nalazila veleljepna Neronova palata poznata kao Zlatna kuća (Domus aurea), podignuta su javna kupatila poznata pod nazivom Titove terme. Godine 79. došlo je u južnoj Italiji do erupcije vulkana Vezuva, u kojoj su propala tri grada u Napuljskom zalivuPompeji, Herkulanej i Stabiji. Tit je utrošio velika sredstva na zbrinjavanje preživjelih stanovnika, a dva puta nakon vulkanske erupcije je posetio Pompeje. Tokom njegove vladavine čovjek pod imenom Terencije Maksim (lat. Terentius Maximus), poznat kao "Lažni Neron" jer je fizički nalikovao na cara Nerona, pokušao je da organizuje ustanak ali je brzo protjeran u Partiju.

Godine 81. Tit je umro, prema jednima od malarije, a prema drugima od otrova koji mu je dao ljekar Valens po naređenju Titovog brata Domicijana, koji ga je i naslijedio. Nakon smrti ga je rimski senat, bez oklijevanja deifikovao.