Titule u srednjovjekovnoj Bosni

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Srednjovjekovni bosanski vladari nosili su titule banova (Ban) i kraljeva (Kralj). Njihovi vazali, velmože, vlastela i vlasteličići prepoznavali su se po titulama i mjestu i ulozi na saboru, stanku čitave bosanske države, rusaga bosanskog (Stanak).

Bosanska vlastela nosila je titule vojvoda i kneževa a pojedine zemlje koje je okupljao kraljev posjed i činio državu imale su po jednog vojvodu (Bosna, Usora, Soli, Podrinje, Donji kraji, Humska zemlja). Titula vojvode bila je nasljedna u okviru pojedine porodice koja je bila na čelu vladajućeg roda. Veliki vojvoda predstavljao je velmožu koji je pripadao najkrupnijoj vlasteli uz vladara a koji je prevazilazio okvire pojedinih zemalja sastavnih dijelova Bosanskog kraljevstva. Titulu kneza imali su vlastela i vlasteličići koji su bili manje uticajni od vojvode u pojedinom kraju Bosanskog Kraljevstva. Pored vlastele i vlasteličića titulu kneza imali su sva braća i sinovi pojedinog vojvode. Titulu kneza nosio je i predstavnik vlasti u pojedinim gradovima, tj. gradski knez. Glavni predstavnik na kraljevim posjedima bio je Veliki knez bosanski. Među najpoznatijim bio je veliki knez bosanski Tvrtko Borovinić koji je bio na području Podvisokog.