Tkivna tekućina

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Stvaranje tkivne tekućine iz krvi: Prikazan je kapilar okružen tkivnom tekućinom. Mikrocirkulacija se odvija zahvaljujući pritisku krvi u krvnom sudu (prema van) i osmozi (prema kapilaru).

Tkivna tekućina, jednostavno rečeno, je rastvor koji okružuje ćelije i prostor između njih (u tkivu višećelijskih organizama). Glavni je sastojak vanćelijske tekućine (oko 3/4). Ljudski organizam u prosjeku sadrži oko 11 litara tkivne tekućine. Tkivna tekućina služi kao posrednik kod prehrane ćelija i za odstranjivanje otpadnih materija.

Stvaranje i uklanjanje[uredi | uredi izvor]

Krvna plazma i tkivna tekućina veoma su slični. Plazma, kao preovlađujuća komponenta krvi, slobodno komunicira sa tkivnom tekućinom preko kapilara.

Stvaranje tkivne tekućine[uredi | uredi izvor]

Srce svojim kontrakcijama stvara hidrostatički pritisak u krvnim sudovima. Ovaj pritisak izbacuje vodu kroz kapilare. Drugi, "gušći" rastvori ne mogu proći kroz zidove kapilara. Gomilanje tih rastvora na jednoj strani stvara osmozu. Zbog razlike u koncentraciji vode unutar i van kapilara nastaje neravnoteža koja se mora izjednačiti, tj. voda se nastoji vratiti natrag. Ravnoteža se održava konstantnim protokom krvi kroz kapilar.

Razlika između dvije sile (hidrostatičkog pritiska i osmoze) nije uvijek ista po cijeloj dužini kapilara. Na arterijskom dijelu, hidrostatički pritisak je veći od osmoznog pritiska tako da se protok vode i drugih rastvora u tom dijelu odvija prema van. Na venskom dijelu kapilara, gdje je osmozni pritisak veći, supstance se kreću prema unutra. Dakle, pravac kretanja krvi i neravnoteža rastvora uzrokovana kretanjem vode prema tkivnoj tekućini stvara ovu razliku sila.

Prolaz tkivne tekućine[uredi | uredi izvor]

Limfni sistem služi da se tkivna tekućina ne nagomilava oko ćelija u datom tkivu. Prema tome, tkivna tekućina prolazi u okolne limfne sudove i na kraju se spaja sa krvlju. U slučaju nekog poremećaja, tkivna tekućina se gomila i stvara otoke. Najčešće se primjećuje na nogama i člancima. Ekstreman primjer je elefantizam. Gomilanje tkivne tekućine u donjem dijelu tijela i ekstremitetima uzrokovano je silom teže (gravitacija).

Sastav[uredi | uredi izvor]

Tkivna tekućina sadrži vodu u kojoj su rastvorene aminokiseline, šećer, masne kiseline, koenzimi, hormoni, neurotransmiteri, soli i otpadni produkti iz ćelija. Sastav tkivne tekućine zavisi od razmjene između ćelija u datom tkivu i krvi. Dakle, u različitim dijelovima tijela i različitim tkivima tkivna tekućina ima drugačiji sastav.

Naravno, sav sadržaj iz krvi se ne propušta u tkivo što znači da krv i tkivna tekućina nisu jedan te isti fluid. Crvena krvna zrnca, trombociti, krvna plazma i proteini ne mogu proći kroz zidove kapilara. Ono što uspije proći van kapilara u osnovi je krvna plazma ali bez proteina plazme. U tkivnoj tekućini nalaze se i određeni oblici bijelih krvnih zrnaca koji pomažu u borbi protiv infekcija.

Limfa je, s druge strane, dio tkivne tekućine. Limfni sistem vraća proteine i višak tkivne tekućine natrag u cirkulaciju.


Fiziološka funkcija[uredi | uredi izvor]

Ćelije datog tkiva se u stvarnosti "kupaju" u tkivnoj tekućini. Kao što je već navedeno, preko tkivne tekućine dostavlja se hrana i druge tvari potrebne ćelijama, putem nje ostvaruje se međućelijska komunikacija i odvozi otpadni metabolitički materijal.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]