Tomislavgrad

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Crystal Clear action spellcheck.png Moguće je da ovaj članak ne poštuje standarde Wikipedije na bosanskom jeziku
kao što su upotreba afrikata, pravopis, pisanje riječi u skladu sa standardima, te način pisanja članaka.
Koordinate: 43°43′S 17°14′I / 43.717, 17.233
Tomislavgrad
Duvno
Grad
Panorama Tomislavgrada
Panorama Tomislavgrada
Grb tomislavgad.gif
Grb
Službeni naziv: Općina Tomislavgrad
Država  Bosna i Hercegovina
Entitet Federacija BiH
Kanton Kanton 10
Općina Tomislavgrad/Duvno
Koordinate 43°43′S 17°14′I / 43.717, 17.233
Površina
 - Općina 967.4 km2
Stanovništvo
 - Naselje 5 012 (1991)
 - Općina 30 009 (1991)
 - Procjena 27 252 (2009[1])
Gustoća
 - Općina 31 /km2 
Gradonačelnik Ivan Vukadin[2] (Koalicija HDZ BiH, HDZ 1990)
Vremenska zona Srednjoevropsko vrijeme
Poštanski broj 80 240
Pozivni broj (+387) 34

Pokaži topografsku kartu

Pokaži običnu kartu
Blue pog.svg
Tomislavgrad/Duvno u BiH
Web stranica: Općina Tomislavgrad

Tomislavgrad (prijašnji naziv Duvno koristi se i danas u govornom jeziku) je grad i središte istoimene općine u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, te jedna od općina Livanjskog kantona. Naseljavaju ga uglavnom Hrvati i dijelom Bošnjaci. Etnička situacija prije i poslije nedavnog rata se nije znatnije promijenila, izuzev iseljavanja oko 600 uglavnom gradskih Srba.

Duvno, starijeg oblika Dumno, ima korijen svoga imena u ilirskoj riječi d´lmno - pašnjak, odnosno dalma (dëlma) - ovca. Ime Duvno za grad se upotrebljavalo tek u novije vrijeme. U rimsko doba bio je to Delminium, u vrijeme hrvatskih i bosanskih vladara - Županjac (po mjestu stanovanja upravitelja župe Duvno), za turske vladavine Sedidžedid (bos. Nova tvrđava)[3] i Županj-potok, a u vrijeme Austro-Ugarske - Županjac.

Godine 1925. je kralj Aleksandar I. Karađorđević obilježio 1000. godišnjicu stvaranja hrvatskog kraljevstva tako što je Tomislavgrad nazvao po hrvatskom kralju Tomislavu, koji je navodno okrunjen upravo na Duvanjskom polju, što zapravo nikad zvanično nije dokazano i ubraja se u brojne legende novije hrvatske historiografije. Taj je naziv Tomislavgrad zadržao sve do 1945. Оd 1945. do devedesetih godina 20. stoljeća opet se zove Duvno, da bi na kraju bilo vraćeno ime Tomislavgrad. Danas se kao dan općine slavi 8. juli.

Duvanjski kraj je druga od nekoliko stepenica kojima se visoko planinsko područje jugozapadne Bosne i Hercegovine spušta ka Jadranu. Geološki ovo je dio veoma velikog dinarskog krševitog prostora što se pruža od Trsta do Albanije. Po svom smještaju i sastavu tla, kao i po tjelesnim[citat potreban], duhovnim i duševnim svojstvima svog stanovništva dosta je blisko području Mediterana, mada ni ostali regionalni utjecaji nisu zanemarivi. Konačno ne treba zanemariti ni činjenicu da je Duvno bilo pogranično mjesto Osmanlijskog carstva na njegovoj zapadnoj granici u dugom periodu od preko 400 godina.

Nekada je duvanjski kraj bio jedan od glavnih opskrbljivača dalmatinsko-hercegovačkih krajeva stočnim proizvodima pa je vrijedila uzrečica: "Duvno zlatno guvno". To je bilo bogatstvo Duvnjaka još od ilirskog vremena. Danas većina Duvnjaka živi od rada po zapadnim zemljama ili po susjednoj Hrvatskoj, gdje su mnogi pronašli svoj drugi dom, što se negativno odražava i na demografsku sliku depopulacijske općine Tomislavgrad. Industrijski pogoni i drugi izvori prihoda tek su u procesu nastajanja, međutim kako Tomislavgrad kao i cijela Bosna i Hercegovina prolaze kroz težak period tranzicije, pospješene još i općom recesijom, to je i ovaj proces veoma mučan i spor, te ne daje rezultate kakve bi trebao da daje.

Stanovništvo

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Tomislavgrad imala je 30.009 stanovnika, raspoređenih u 59 naselja. Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma općina Tomislavgrad je u cjelini ušla je u sastav Federacije Bosne i Hercegovine.

Nacionalni sastav stanovništva - općina Tomislavgrad, popis 1991.

ukupno: 30.009

Nacionalni sastav stanovništva - Grad Tomislavgrad, popis 1991.

ukupno: 5.012

Muslimani se danas izjašnjavaju kao Bošnjaci.

Geografija

Polje

Panorama Duvanjskog polja

Duvanjsko polje, tipična visoravan, nastala je u davna geološka vremena tektonskim spuštanjem tla, jezerskim taloženjem - tu su nastale i velike naslage uglja na prostoru Kongore, Eminova Sela, Vučipolja - te nanosima stalnih ili povremenih vodotoka. Nalazi se na 860-900 m nad razinom mora. Niže je od Kupreškog polja (1100-1200 m), a više od Livanjskog polja (709-808 m). Dugo je 20 km (Mesihovina - Mokronoge), široko 12 km (Brišnik - Mandino Selo). Površina mu je 125 km2.

Planine

Sa svih strana Duvanjsko polje je okruženo planinama: sa sjeveroistoka i istoka omeđuju ga Ljubuša, Vran i Smiljevača, odnosno Lib; s juga ga zatvara planina Gvozd; uz jugozapadna i zapadna ivica polja pruža se Midena i mnogo niža Grabovica (planina), koja na Privali dodiruje ogranke Tušnice; sa sjevera i sjeverozapada dižu se Tušnica i Jelovača. Sve ove planine su sasvim gole; učinila su to vijekovi nekontrolirane sječe, pustošenja i paljevine duvanjskih šuma. Jedino je Vran pod visokom šumom, a Gvozd i Grabovica djelimično pod niskom.

Vodotoci

Iako na Duvanjski kraj pada mnogo kiše i snijega, kad je najviše treba, vode nema: u ljetnim mjesecima. Budući da je tlo veoma propusno - šuplji krš - sva ta silna voda izgubi se brzo u podzemlje, te ovaj kraj pored obilja oborina pati od ljetnih suša i nestašice vode u nekim naseljima. Jedina rijeka Šujica je ponornica, dolazi kroz podzemlje iz Kupresa, izvire u Šujici, ponire u Kovačima (Ponor), ponovno kod Ričina izvire u Prisoju, i danas puni jezero Buško blato. Njen mali pritok Drina teče samo kišni dio godine, a tvore je Miljacka i Studena - obje izviru ispod planine Gvozda.

Ostrožac je potok koji nikada još nije presušio i glavni je izvor za opskrbu vodom Tomislavgrada i okolnih sela. Izvire ispod Vučipolja, a ulijeva se u Šujicu kod Kovača.

Jezera

Dvije trećine Buškog jezera nalazi se na području općine Tomislavgrad. Ovo jezero površine 57.7 km2 najveće je umjetno jezero u Evropi i služi kao akumulacija za hidroelektranu Orlovac. Bogato je ribom i pogodno za sport na vodi, kupanje i sl. Na području općine Tomislavgrad je i manje glečersko jezero Blidinje površine 4 km2. Ovo jezero smješteno je između Vrana i Čvrsnice.

Klima

Klima je veoma oštra, s vrlo jakim vjetrovima (bura i jugo), voda i tlo ne baš osobito darežljivi određuju i uvjetuju privrednu snagu Duvna i zanimanje njegovih stanovnika. Iako se rubom polja naokolo steru oranice, na kojima uspijevaju sve vrste žitarica, krompir, kupus i druge vrste povrća. Duvno je pašnjak, kako mu kaže i njegovo ilirsko ime. Planine - pašnjaci, gotovo polovina polja - livade, omogućivale su u dalekoj i ne tako dalekoj prošlosti prehranu i uzgajanje velikog broja sitne i krupne stoke.

Historija

Predhistorijsko doba

Na Duvanjskom polju kontinuirano se živi od najstarijih vremena do danas. Najstariji stanovnici su bili Dalmati, pripadnici ilirskog plemena. Centar ilirskog plemena bio je grad Daelminium, koji se nalazio na planini Libu, između sela Kongore i Borčana. Nakon dugotrajnog i čvrstog otpora Delmate su pokorili Rimljani početkom 1. vijek n. e.

Rimsko doba

Crkva sv. Nikole Tavelića

Pokoravanjem Delmata početkom 1. vijeka ovim prostorima zavladali su Rimljani. Oni su sagradili novi grad. Rimski Daelminium, važna raskrsnica puteva, nalazio se na mjestu današnje bazilike posvećene sv. Nikoli Taveliću, prvom hrvatskom svecu. Vladavina Rimljana održala se sve do dolaska Slavena.

Dolazak Slavena

Početkom 7. vijek Duvanjsko polje naselila su slavenska plemena. Rimski Daelminium postao je centar velike župe, zbog čega su stanovnici ovog kraja taj drevni grad prozvali Županjac.

Duvanjsko polje je u ranom srednjem vijeku bilo, prema mišljenju starijih hrvatskih historičara, mjesto mnogih događaja značajnih za opću historiju hrvatskog naroda, no ozbiljnija istraživanja nikad nisu pokazala vjerodostojnost njihovih navoda, tako da se sve svodi na nivo bajki, mitova i legendi, tako svojstven pisanju povijesti na balkanski način. Budućnost ovih prostora svakako će trebati jedno objektivno pisanje historije, koja se ipak prvenstveno zasniva na činjenicama, a ne na bajkama.

Među nikad dokazane legende iz pera hvatskih historiografa ubraja se tzv. Prvi hrvatski sabor 753. godine. Prvi vladarski dvor na području Bosne i Hercegovine napravljen je na planini Libu, kada su Slaveni, koje oni rado prozivaju Hrvatima mada je takav naziv u to vrijeme bez temelja, naselili Duvno. U tom je dvoru Budimir godine 753. sačekao izaslanike pape Stjepana II i bizantskog cara Konstantina V Kopronima, gdje su i obavljene pripreme za navodni veliki državni i crkveni sabor.

Navodni krunidbeni sabor kralja Tomislava održan je godine 925. na tom istom prostoru, mada i o ovome događaju povijest duvanjskog kraja jednostavno šuti, dajući prostora tek pukim špekulacijama hrvatskih historičara koji ovaj prostor rado vide dijelom hravtskog nacionalnog prostora.

U posjedu hrvatskih kraljeva, kojima je s vremenom pripao, Duvanjsko polje sa gradom Županjcem bilo je do druge polovine 13. vijeka, kada je pripalo hrvatskoj plemićkoj porodici Šubić, a 1325. godine bosanskom velikašu Stjepanu II Kotromaniću. U vlasništvu Kotromanića ostalo je sve do dolaska Osmanlija. Zadnja bosanska kraljica Katarina prepustila je 1477. godine Bosnu i Hercegovinu, a time i duvanjsku župu, Svetoj Stolici u baštinu.

Osmanlijsko doba

Džudža Džafer džamija u Tomislavgradu

Osmanlije ulaze u Bosnu prvi put krajem 14. vijeka, ali ne sa ciljem da je zauzmu[citat potreban], kako to misli britanski historičar Noel Malcolm. Bosna je, iako teško dostupna zemlja, bila vrlo atraktivan i bogat plijen, što su istovremeno smatrali i Ugari. Osmanlijska vlast će se u Duvnu i Bosni ustalit krajem 15. vijeka, službeno nakon pada Bosne 1463. godine i trajati će sve do dolaska Austro-Ugarske 1878. godine. O šarolikosti i ljepoti ovih krajeva svjedoči i glasoviti putopisac Evlija Čelebija za svojih putovanja Balkanskim poluotokom.

Katolički dio stanovništva, uglavnom naseljen po selima, iseljava se sve do 18. vijeka, a ovaj proces bio je uzrokovan mahom lošim ekonomskim prilikama na veoma neplodnom, tvrdom i vjetrovitom Duvanjskom polju, koje je sve do gradnje Buškog jezera najveći dio godine bilo neobradivo. Značajnu ulogu u očuvanju identiteta katolika u Duvanjskom polju imaju i bosanski franjevci. Uz franjevce u Duvnu misioniraju dijelom i glagoljaši, no zbog neprikosnovene omiljenosti franjevaca kod katolika i drugih stanovnika, njihova djelatnost ostaje nezapažena.

Austro-ugarsko doba

Nakon Berlinskog kongresa evropskih sila 1878. godine dolazi do okupacije Bosne i Hercegovine, čime Duvno postaje dijelom Austro-Ugarske monarhije, u kojoj ostaje do 1918. godine.

20. vijek

U toku 20. vijeka Duvno se nalazi najprije u Kraljevini SHS, zatim Kraljevini Jugoslaviji, NDH i od 1945.- 1991. godine, u SFR Jugoslaviji.

26. august 1939. godine sklopljen je sporazum Cvetković-Maček, kojim je stvorena Banovina Hrvatska, dijelom na štetu Bosne i Hercegovine. Duvanjski kraj je ušao u sastav Banovine Hrvatske i tako dočekao stvaranje Nezavisne države Hrvatske 10. aprila 1941. godine. U kakvom raspoloženju je dočekana nova država u Duvnu svjedoči jedan dokument sačuvan u Historijskom arhivu u Mostaru, u kojem doslovce piše: "Propašću Kraljevine Jugoslavije Hrvati u Duvnu su oduševljeni, Srbi razočarani, a muslimani 2:1".

Brojni su zločini koje su u razdoblju Drugog svjetskog rata nad narodom ovih krajeva počinili četnici, a kao odmazdu na zlodjela ustaša tokom rata i partizani. Nezadovoljstvo pojedinih Hrvata represijama, centralizmom i nametanjem unitarizma kulminiralo je sedamdesetih godina u pokretu prozvanom "Hrvatsko proljeće". Za diplomatska predstavništva u inostranstvu Duvnjaci i politički i privredni emigranti su bili ustaše, a za vlasti u domovini članovi njihovih porodica, komšije i prijatelji bili su jataci koje stalno treba držati pod kontrolom. Brojnim metodama, a posebno privrednom izolacijom kočio se razvoj duvanjskog kraja, šmada je to je pogodovalo iseljavanju stanovništva u pravcu Zagreba, Dalmacije i sjeverne Hrvatske, odnsono zapadne Evrope. Dolaskom Branka Mikulića i Hamdije Pozderca na vrh vlasti u Republici, a kasnije i u saveznoj Federaciji, mijenja se stav vlasti prema Duvnu i Duvnjacima, no tendencije iseljavanja nastavljene su i kasnije, sve do današnjih dana.

Poznate osobe

Također pogledajte

Reference

Vanjski linkovi

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: