Torzija želuca (veterina)

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Rendgenski snimak abdomena psa koji prikazuje proširen želudac

Torzija želuca je uvrtanje želuca po uzdužnoj osi koje se javlja najčešće kod pasa. Kada dođe do torzije, jednjak biva zatvoren što onemogućava psu da smanji nadutost povraćanjem ili podrigivanjem. Često se dešava da slezena također bude obuhvaćena pa i u njoj dolazi do prekida krvotoka. Torziju uvijek prati i dilatacija želuca.

Patogeneza[uredi | uredi izvor]

Smanjuje se količina krvi koja se vraća ka srcu, slabi pritisak krvi koje srce ispumpava pa može doći do aritmije. Raste količina toksina u želudačnom tkivu koje odumire usled nedostatka protoka krvi. Jetra, pankreas i tanko crijevo također mogu biti ugroženi. Šok uzrokovan niskim krvnim pritiskom i endotoksinima se naglo uvećava. Ponekad stomak puca što dovodi do peritonitisa.

Simptomi[uredi | uredi izvor]

Pouzdani simptomi torzije su nadutost u predjelu abdomena, povećano lučenje pljuvačke i stomačni grčevi bez izbacivanja hrane. Drugi simptomi torzije mogu biti dugotrajna nervoza, depresija, letargija, anoreksija, slabost ili ubrzano lupanje srca.

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Pored karakterističnih simptoma, dijagnoza se najbolje postiže rentgenom abdomena.

Terapija[uredi | uredi izvor]

Prvi korak u terapiji životinje oboljele od dilatacije ili torzije želuca je antišok terapija. Pas se odmah priključuje na infuziju i veterinar odlučuje koje će lijekove primjeniti u antišok terapiji. Slijedeći korak u terapiji je smanjivanje pritiska u želucu obolelog psa. Ako je moguće, veterinar će uraditi intubaciju psa i na taj način osloboditi gasove iz želuca u spoljašnju sredinu. Zatim se, kroz isti tubus, pristupa ispiranju želuca i odstranjivanju sadržaja. Ako veterinar ne može intubirati psa, izvršit će troakiranje želuca i na taj način će osloboditi gasove iz želuca.