Tvornica cementa Kakanj
 | Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija. |
| Tvornica cementa Kakanj d.d. | |
|---|---|
 | |
| Vrsta | Dioničko (SASE: ENPSR) |
| Industrija | Građevinska industrija |
| Osnovano | 2000. |
| Sjedište | Kakanj, Bosna i Hercegovina |
| Proizvodi | Cement |
| Prihod | 29,54 miliona KM (2015) |
| Neto dobit | 13,75 miliona KM (2015) |
| Vlasnik | HeidelbergCement i mali dioničari |
| Zaposleni | 210 |
| Veb-sajt | http://www.kakanjcement.ba/ |
Tvornica cementa d.d. Kakanj je bosanskohercegovačka tvornica cementa u Kaknju, gradu u srednjoj Bosni u blizini Sarajeva, listirana na Sarajevskoj berzi. Nakon Fabrike cementa Lukavac, Tvornica cementa Kakanj je druga najveća fabrika cementa u Bosni i Hercegovini.
Tvornica cementa Kakanj posluje u sklopu Heidelberg Cement grupe, koja je 2000. godine kupila kakanjsku tvornicu cementa u sklopu pilot-projekta velike privatizacije u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Osim u Kaknju, u sklopu Tvornice cementa Kakanj posluju i još dvije podružnice.[1]
Historija[uredi | uredi izvor]
Izgradnja i prijeratni period[uredi | uredi izvor]
1974. godine, za potrebe sarajevskog preduzeća Hidrogradnja, počinje izgradnja Tvornice cementa Kakanj. Tokom gradnje su angažovane osim 50 kompanija iz bivše Jugoslavije angažovana i preduzeća Uzinaexport iz Rumunije i Pfister, Cladius Peters te PHB iz Njemačke. 30. juna 1978. godine završena je izgradnja tvornice cementa, nakon čega su uslijedila detaljna ispitivanja rada, pa je tako ona šest mjeseci kasnije svečano puštena u rad.[2]
20. septembra 1990. godine u Tvornici cementa Kakanj održan je referendum, na kojem je se većina radnika izjasnila za izdavanje Tvornice cementa Kakanj iz iz sistema GIK Hidrogradnje Sarajevo. U sklopu nje, cement kakanjske tvornice je se koristila na tri velike hidroelektrane, a posebno tokom gradnje objekta za Zimske olimpijske igre u Sarejevu 1984. godine.
Godinu dana kasnije, 1991. godine Tvornica cementa Kakanj je nakon privrednih reformi Ante Markovića postala dioničko društvo, dok su dionice u vlasništvu radnika.
Rat i poslijeratni period[uredi | uredi izvor]
Tokom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. proizvodnja u Tvornici cementa Kakanj odvijala je se veoma ograničena zbog nedostatka tehnološkog goriva. Cement Tvornice cementa Kakanj je tokom rata bio veoma važan za sanaciju uništenih objekata.
Ubrzo nakon rata je u periodu od 1996. do 1999. godine urađena rekonstrukcija tvornice u vrijednosti od 300 miliona njemačkih maraka, te revizija vlasničke strukture i još priprema, kako bi se tvornica privatizovala.
2000. godine Tvornica cementa Kakanj je na međunarodnom tenderu kupila njemačka kompanija HeidelbergCement. 21. juna između te kompanije i Agencije za privatizaciju Federacije Bosne i Hercegovine sklopljen ugovor o prodaji dionica, čime je Tvornica cementa Kakanj postala članica HeidelbergCement grupacije. Nakon kupnje uslijedila je fazna modernizacija pogona kakanjske cementare.
Tokom prve faze modernizacije, koja je trajala 24 mjeseci i završena 2002. godine. Tokom te faze uloženo je 12 miliona eura, od čega je 9 miliona uloženo u zaštitu okoliša. Najveće radnje su sprovedene na filterskim postrojenjima, kada je stari elektro-filter zamijenjen novim vrećastim otprašivačem i tako smanjena emisija prašine za oko 90%. Osim toga, u tom periodu se i osniva firma kćerka TBG BH, koja se bavi proizvodnjom, isporukom i ugradnjom gotovih betona.
U aprilu 2003. godine pušten je u rad novi mlin uglja, zašta je investirano 10 miliona eura. Osim toga, počet je projekat novog kamenoloma, te je otvorena nova betonara u Sarajevu sa vlastitom laboratorijom za kontrolu kvaliteta i receptura i najsavremenjiom opremom. Te godine Tvornica cementa Kakanj dobila je i certifikat za zaštitu okolišta ISO 14001:1996 te certifikat ISO 9001:2001. HeidelbergCement je u junu 2003. godine otkupio dodatnih 2.105.638 dionica, čime je svoj vlasnički udio povećao za 22,22% na 73,94%.
Iduće godine u Sarajevu je u pogon pušten novi terminal za pakovanje i otpremu cementa u Sarajevu, čime je sarajevskoj regiji omogućena brza isporuka cementa iz Kaknja.
2005. godine završen je projekat otvaranja novog kamenoloma, što predstavlja najveći investicioni projekat u Tvornici cementa Kakanj, te osigurane sirovine za dodatnih 30 godina rada kakanjske cementare. Te godine održani su Dani betona 2005, na čijem je prosljavljeno pet godina uspješne privatizacije i prezentovane sve investicije u Tvornicu cementa Kakanj od njene privatizacije.
2006. godine uloženo je još investicija u okoliš i smanjenja emijsija prašine, a te godine Tvornici cementa Kakanj je dodijeljen i certifikat OHSAS 18001:1999 za upravljanje zaštite zdravlja i sigurnosti na radu. Izgrađena je i nova betonara u Banjoj Luci, koja posluje u sklopu firme kćerke TBG BH. HeidelbergCement te godine je svoj dionički udio u Tvornici cementa Kakanj povećao na 85,94%.
Iduće godine sprovedeno je još nekoliko značajnih investicija u pogone Tvornice cementa Kakanj, te je HeidelbergCement svoj dionički udio ponovo povećao, ovaj put na 91,154%. 2008. godine ostvareni su rekordni rezultati u proizvodnji i prodaji cementa u iznosu 770.000 tona, a osim toga je te godine započet i projekat izgradnje zatvorenog cirkulacionog sistema tehnološke vode u iznosu od više od preko 1 milion KM.
U prvoj polovini 2009. godine završena je izgradnja zatvorenog cirkulacionog sistema tehnološke vode za hlađenje vode, čime bi se trebala smanjiti zagađenost rijeke Bosne. Osim toga je i smanjena emisija buke, zamijenjeni motori i reduktori na mlinovima cementa, ušta je uloženo dodatnih četiri miliona KM.
2010. godine zavšren je projekat modernizacije pakovanja cementa u Poslovnoj jedinici Sarajevo, u kojem je stari ručni sistem zamijenjen automatskim, ušta je uloženo 1,5 miliona KM. Osim toga, te godine je i početa velika investicija izgradnje silosa klinkera, čija vrijednost iznosi 14 miliona KM. Te godine Tvornica cementa Kakanj je počeo širenje na strana tržišta, kada je kupljeno preduzeće TBG Beton Zagreb, dok TBG BH ulaže u mobilnu betonaru sa ciljem većeg učešća na projektima u Bosni i Hercegovini.
2013. godine TBG BH postiže rekordne rezultate u proizvodnji betona, sa čak 203.000 m3.
U narednom periodu je kroz dodatne investicije zagađenost rijeke Bosna svedena na minimum, te je 2015. godine završena automatizacija mlinova cementa, čim će se izmijeniti stara dotrajala oprema i tehnologija.
Vlasništvo[uredi | uredi izvor]
2000. godine Tvornica cementa Kakanj je privatizovana od strane njemačke HeidelbergCement grupe.[3]
| Dioničar | Udio (u %) |
|---|---|
| Ceem Investment | 93,27% |
| ZIF Prof-Plus | 3,15% |
| Jasmin Šepo | 0,39% |
| Raiffeisen Bank Bosna i Hercegovina | 0,37% |
| Danke Invest - Trans-Balkan | 0,26% |
| Ostali | 2,5% |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ "Impressum | Tvornica cementa Kakanj d.d. Kakanj in Bosnia and Herzegovina". www.kakanjcement.ba (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 14. 11. 2016. Pristupljeno 30. 1. 2017.
- ^ "Historija | Tvornica cementa Kakanj d.d. Kakanj in Bosnia and Herzegovina". www.kakanjcement.ba (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 24. 2. 2017. Pristupljeno 30. 1. 2017.
- ^ "SASE > Tržište > Emitenti > Profil emitenta". www.sase.ba. Pristupljeno 30. 1. 2017.