Tvrtko Borovinić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Tvrtko Borovinić (1398, Visoko[1] – oko 1463) bio je bosanski vlastelin, kastelan grada Visoki i veliki knez bosanski.

Ostavio je važan trag na području Visokog, pa se pretpostavlja da je rođen tu ili u bližoj okolini.[1] Pretpostavlja se da je njegov otac Borovina Vukašinić (Vukašinović), koji je bio zarobljen od Osmanlija, a čije oslobađanje je bilo aktuelno početkom 15. stoljeća. Prve informacije o Tvrtku Boroviniću su iz 1417, kada se u jednoj povelji spominje kao knez.[2] Tvrtko je bio oženjen Katarinom Hercegović, starijom kćerkom Balše Hercegovića, sina velikog vojvode bosanskog Hrvoja Vukčića Hrvatinića i bosanske kraljice Jelene Nelipčić.[3] Tvrtkova supruga Katarina bila je zajedno sa svojom sestrom Dorotejom baštinica imanja (kuće i zemlje) koje je herceg Hrvoje Vukčić stekao na području Dubrovnika. Osim ženidbe bogatom nasljednicom iz roda Hrvatinići, na Tvrtkovu slavu utjecalo je njegovo uzdizanje u rang dvorskog kneza i velikog kneza bosanskog u doba bosanskog kralja Tvrtka II Tvrtkovića.

Prvo pouzdano dovođenje ovog kneza u vezu sa kraljevskim Visokim se spominje 1421.[4] Veliki knez bosanski bio i kastelan kraljevskog grada Visokog, a Tvrtka Borovinića na toj poziciji izvori bilježe 1428.[5] Tvrtkovi nasljednici su sin Ivan i kćerka Milica, koja je bila udata za humskog vlastelina Stjepana Šimrakovića. Tvrtko Borovinić je bio palatin Bosanskog Kraljevstva (palatina regni nostri Bosnae). Borovinić je nosio naslov knez bosanski od 1428. do 1433, kad je bio u kraljevoj blizini, najčešće u Visokom i Sutjesci.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Ćošković 1996, str. 80.
  2. ^ "Huic ad fuerunt testes proceres regni nostri videlicet Vayvoda Petrus Paulovich cum fratribus, Comes Radiza Radoievich cum fratribus, Comes Butcho Mirchovich cum fratribus, Vayvoda Icho Sanchovich cum fratribus, procurator aule nostre Comes Juray Dragichievich cum fratribus, Comes Tuercho Borovnichich cum fratribus, magister aule nostre Nicolaus Cuchlatovich cum fratribus" (1417), Milko Brković, Značaj i važnost dviju bosansko-humskih isprava za povijest makarskog primorja u XV. stoljeću, Croatica cristiana periodica XXI/39, Zagreb, 1997, 14.
  3. ^ "и ево с'ди разумјев' да је госпогја Катарина у куки кнеза Твр/'т/ка Боровиникја" (1. mart 1423), Ljubomir Stojanović, Старе српске повеље и писма, I/1, Српска краљевска академија, Зборник за историју, језик и књижевност српског народа, Прво одељење, Споменици на српском језику 19, Београд – Сремски Карловци 1929, 510.
  4. ^ Ćošković 1996, str. 71.
  5. ^ "Captum fuit de habendo Gregorium Dragoseuich de Sana pro vero nuntio domine Dorathee filie Balse olim filii magnifici ducis Cheruoye ad recipiendum, exigendum introitus et reditus et affictus domorum et possessionem dicti olim domini ducis Cheruoye pro dimidia spectante dicte domine Dorothee et etiam per literas patentens latinas testimoniales factas per capitulum ecclesie Zagrebiensis datis in domenica letare 1428. Et similiter pro dicti introitus et affictus pro parte dicte domine Dorothee solui debeant comiti Tuertichom Borouinich castellano castri Visochi pro annis quatuor proxime futuros" (16. april 1428. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija: Consilium Minus, Svezak: IV, folija 154.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Ljubomir Stojanović, Старе српске повеље и писма, I/1, Српска краљевска академија, Зборник за историју, језик и књижевност српског народа, Прво одељење, Споменици на српском језику 19, Београд – Сремски Карловци, 1929.
  • Milko Brković, "Značaj i važnost dviju bosansko-humskih isprava za povijest makarskog primorja u XV. stoljeću", Croatica cristiana periodica, XXI/39, Zagreb, 1997, 1-18.
  • Pejo Ćošković, "Veliki knez bosanski Tvrtko Borovinić", Croatica Christiana Periodica, XX/37, Zagreb, 1996, 57-81.