Type 89 I-Go

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Bih-usa.svg Ovom članku je neophodan prijevod sa srpskog jezika na bosanski jezik.
Ovaj članak je napisan na nekom drugom jeziku, umjesto na bosanskom. Ako je članak bio predviđen za čitaoce projekta Wikipedije na tom jeziku, molimo vas premjestite članak na dotični jezik. Pogledajte i spisak Wikipedijinih jezičnih projekata.
NotCommons-emblem-copyrighted.svg Sporno je da li ovaj članak poštuje autorska prava.
U skladu sa policom Wikipedije o radovima u javnom domenu i GFDL licencom. Pogledajte stranicu za razgovor za više informacija.
Type 89 I-Go
Type 89 Yi-Go at Tsuchira.jpg
Svojstva
Posada 4
Dužina 5.73 m
Širina 2.13 m
Visina 2.56 m
Težina 12.79 tona
Oklop i naoružanje
Oklop 17 mm
Osnovno naoružanje 57 mm top
Sekundarno naoružanje 2x mitraljeza 6.5 mm
Pokretljivost
Pogon Mitsubishi A6120VD 6-cilindrični zrakom hlađeni diesel motor
120 KS
Suspenzija torzijske poluge
Brzina na cesti 26 km/h
Domet 170 km

Type 89 I-Go je bio japanski srednji tenk iz perioda Drugog svjetskog rata.

Proizvodnja tenka Type 89 dodijeljena je u nadležnost Arsenalu iz Sagamija, ali su njegovi ograničeni industrijski kapaciteti primorali Arsenal da dobar dio proizvodnje prepusti podugovaračima, pretežno kompaniji Mitsubishi. Ova firma je proizvela novi motor za Type 89. Prvi tenkovi su dobili benzinske motore snage 118 KS. Ova varijanta je imala oznaku Type 89A sve do 1934. godine kada je finaliziran Mitsubishijev dizel motor snage 120 KS. Tenkovi sa dizel motorom su dobili oznaku Type 89b Otsu. Pojedini detalji konstrukcije tenka mijenjali su se tijekom procesa proizvodnje na temelju prijedloga jedinica. Tako je komandirova kupola na glavnoj kupoli promijenjena i od malog "šeširića" izrasla u mnogo praktičniju kupolu s podijeljenim poklopcem koji je služio kako za ventiulaciju tako i za ulazak / izlazak iz tenka.

Kako proizvodnja tenkova Type 89 nije počela do 1931. godine, Japan je 1930. poručio oko deset francuskih tenkova Renault NC1. Ovi tenkovi su sudjelovali u prvim borbama japanske vojske. Prva specijalna tenkovska ljeta, naoružana renoov tenkovima tipa FT i NC, bila je upućena u Mandžuriju nakon Mandžurijskog incidenta iz januara 1932. godine. Četa se borila blizu Harbina. Druga samostalna tenkovska četa, pod zapovjedništvom kapetana Šigemija, s pet tenkova Type 89 i 10 Renaultovih NC tenkova, sudjelovala je u Šangajskom incidentu 1932. godine. Iako su se novi tenkovi dobro pokazali, vješanje na Renaultovim tenkovima je bilo problematično tako da je taj tip tenkova povučen iz naoružanja. Kao rezultat, Prva specijalna tenkovska četa je borbu s kineskim trupama marta 1933. godine u Jehol provinciji vodila naoružana isključivo novim, domaćim tenkovima.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: