Ubi

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Ubi su bili zapadnogermansko pleme, koje je još Cesar opisao kao civiliziran narod.

Životni prostor[uredi | uredi izvor]

Ubi su naseljavali najprije desnu obalu Rajne, nasuprot plemena Trevera i južno od plemena Sugambera. Njihovo područje se protezalo od rijeke Sieg preko rijeke Lahn do donje Majne. To područje je pripadalo takozvanoj Germania Libera odnosno Slobodnoj Germaniji ili Velikoj Germaniji (Magna Germania) kako su je Rimljani zvali. Ubi su bili jedno od prvih germanskih plemena, koja su započela redovnu trgovinu sa Rimljanima, svojim su članovima dopustili da odlaze na područje Rimske imperije na školovanje te su na kraju Rimljanima počeli plaćati tribut (taksu). Osim toga, pružali su Rimljanima vojnu pomoć, naročito u vidu konjanika, jer su Germani u to vrijeme bili poznati po svojim jahačkim vještinama. Ta podrška je veoma mnogo značila Rimljanima, jer su u skladu s njihovim motom Divide et impera (Zavadi, pa vladaj) mogli da obuzdavaju druga germanska plemena te ih prisiljavati na plaćanje tributa. Ovakvo ponašanje Ubia je vremenom izazvalo nepovjerenje, zavist i mržnju susjednih germanskih plemena, zbog čega je dolazilo do stalnih sukoba između njih i Ubia.

U svakom slučaju, Ubi su živjeli pod pritiskom i između fronta, s Rimljanima na jednoj i drugim Germanima na drugoj strani, te im je prijetilo gotovo istrijebljenje. Iz sigurnosnih razloga ih je Agrippa oko 38. p. n. e. postupno preselio na lijevu obalu Rajne, gdje je kasnije nastala rimska provincija Germania Inferior (donja Germanija). Sve do vladavine cara Domicijana, lijeva obala Rajne je bila dio provincije Gallia Belgica. Ovdje su Ubi naseljavali područja današnjih gradova Bonna, Kölna, Aachena, kao i u dolini rijeke Ahr. Ova činjenica je od priličnog značaja, kad se uzme da se često spominje da su Ubi bili germansko pleme prijateljski naklonjeno Rimljanima, koje je živjelo na lijevoj obali Rajne, međutim to su postali tek nakon sprovođenja rimske politike njihovog preseljavanja.

Glavno naselje Ubia je bila Ara ili Oppidum Ubiorum, kasnije ga je car Klaudije preimenovao u Colonia Claudia Ara Agrippinensium što je preteča današnjeg grada Kölna.

Preseljavanje Ubia[uredi | uredi izvor]

Prvu vojnu kapmanju protiv Germana Cezar je poveo 39/38. p. n. e., pod vođstvom Marcusa Vipsaniusa Agrippe. On je porazio Gale koji su digli ustanak, prešao Rajnu, pokrio Ubie, što mu je pripisano kao trijumf, mada je prava istina sasvim drugačija[1].

Tacit u svojim djelima smatra da se vrijeme kada su Ubi preseljavani na lijevu obalu Rajne, u područje današnjeg Kölna, poklapa sa namjesništvom Agrippe. Vrlo je vjerovatno da je to bio dosta dugotrajniji proces, a da je okončan u vrijeme Agrippinog namjesništva. Po nekim nepotvrđenim istraživanjima, smatra se da je ovo preseljavanje Ubia završeno oko 19/18. p. n. e. Agrippa je tokom svoje vlasti razvio koncept odbrane koji se sastojao o stalnom prisustvu rimske vojske na Rajni ali i naseljavanju plemena koja su bila lojalna Rimu (Ubi, Batavi i dr.), kao i davanje čvrstih garancija o nenapadanju za plemena sa desne obale Rajne. Rimska politika je imala za cilj, između ostalog, da odbije sva lutajuća plemena (uz neke izuzetke) izvan osiguranih granica osvojenih provincija.

Kraj Ubia[uredi | uredi izvor]

Ubi su učestvovali u građanskom ustanku 69/70 godine, doduše uz prisilu i kratko vrijeme. Vremenom su se najvećim dijelom romanizirali i integrisali u ripuarske Franke.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Ralf G. Jahn: Der Römisch-Germanische Krieg (9-16 n. Chr.), doktorska disertacija na Filozofskom fakultetu Rajnskog Friedrich-Wilhelms Univerziteta u Bonnu, Bonn, 2001

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Tac. ann. XII 27,1; Cass. Dio XXXXVIII, 49, 3-4; vgl. Strab. IV 3,4 str. 194 C; Tac. Germ. 28

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

  • O Ubima na stranici arheologa Jürgena Franssena (de)