Uho

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Vanjsko uho i bubnjić.
1. lobanja 2. ušni kanal, 3. ušna školjka, 4. opna, 5. predvorje, 6. čekić, 7. nakovanj, 8. stremen, 9. polukružni kanalić, 10. pužić, 11. slušni nervi, 12. Eustahijeva cijev

Uho je slušni organ čovjekovog organizma. Dijeli se na: vanjsko, srednje i unutrašnje uho.

Vanjsko uho[uredi | uredi izvor]

Vanjsko uho čine ušna školjka i zvukovod. Oni dovode zvuk do srednjeg uha. U zvukovodu se nalaze dlačice koje štite uho od vanjskih uticaja. Kao svojevrstan "privjesak" na mjestu vezivanje školjke za lice, obično se javlja ušna resica (lobulus auriculae), kao njen sasatavni dio. Međutim, u ekstremnim oblicima, fenotip prirasla ušna resica ponekad može biti obilježen potpunim odsustvom lobulusa.

Srednje uho[uredi | uredi izvor]

Na početku srednjeg uha se nalazi bubnjić koji služi kao opna, zatim tri koščice (čekić, nakovanj i stremen) i eustahijeva cijev koja izjednačava pritisak u srednjem uhu. Pločica stremena zatvara ovalni prozorčić što je i granica između srednjeg i unutrašnjeg uha.

Unutrašnje uho[uredi | uredi izvor]

U unutrašnjem uhu nalaze se: predvorje, polukružni kanalići, živci za kretanje i ravnotežu, slušni živac i pužić koji određuje visinu i frekvenciju zvuka.

Bolesti[uredi | uredi izvor]

Bolesti uha su nagluhost (slabljenje sluha, obično kod starijih osoba) i gluhoća (potpuni gubitak sluha).

Eustahijeva cijev je kanal koji spaja šupljinu srednjeg uha sa ždrijelom.

Barotrauma je fizičko opterećenje koje narušava i oštećuje strukture u zatvorenim tjelesnim šupljinama ispunjenima zrakom za vrijeme nagle promjene atmosferskog pritiska. Pozitivna barotrauma - pritisak u zatvorenim šupljinama je povišen. Negativna barotrauma - pritisak u zatvorenim šupljinama je snižen.

U tjelesnim šupljinama, kao i u srednjem uhu postoji određena količina neotopljenog zraka i ona reaguje na promjene atmosferskog pritska. Padanjem atmosferskog pritiska pri porastu visine zapremina zraka u tjelesnoj šupljini se povećava.

Promjene u Eustahijevoj cijevi izazivaju smetnje u srednjem uhu. Barotraumatski poremećaj se ne javlja kada je pritisak u uhu jednak pritisku okoline. Ako se Eustahijeva cijev otvori pritisci se izjednače.

Pozitivna barotrauma se javlja zbog poremećenosti funkcije cijevi i ako se njeno ušće u ždrijelu ne otvori. Tada se pojavljuje bol i nagluhost. Razlika u pritisku brzo se izjednačava gutanjem sline, zijevanjem i propuhivanjem cijevi. Ako je cijev oštećena i pritisk se ne izjednači, tj. ušće se ne otvara dolazi do negativne barotraume - šire se krvne žile, nastaju tačkasta krvarenja, odljepljenje sluznica, uvlačenje bubnjića uz bol i nagluhost.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: