Unutrašnja ćelijska masa

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Unutrašnja ćelijska masa
(Embryoblastus
Massa cellularis interna
Pluriblastus senior)
Blastocist sa unjutrašnjom ćelijskom masom i trofoblastom
Dani 6
Prekursor Blastocist
Razvojem postaje Epiblast, Hipoblast

Unutrašnja ćelijska masa ili embrioblast i pluralist – u embriologiji – je nakupina ćelija u ranom embrionu većine placentalnih sisara, koja se kasnije, tokom embriogeneze, razvija u konačne strukture ploda. Stvara se u najranijim stadijima razvoja, prije implantacije zametka u endometrij maternice. Ova ćelijska struktura nalazi se u blastocelu ( unutar blastocistne šupljine) i potpuno je okružena slojem ćelija koji se označava kao trofoblast.[1][2][2][3][4]

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Fizičko i funkcijsko razdvajanje unutrašnje ćelijske mase od trofoektoderma je obilježavajuća pojava u razvoju sisara. Nakon oplodnje, u prednjoj trećini jajovoda, zametak prolazi kroz relativno spori proces brazdanja, da bi nastala osmoćelijska morula. Svaka njena ćelija (blastomera) povećava dodirnu površinu sa susjednim ćelijama u procesu sabijanja (kompakcije). To izaziva polarizaciju ćelija unutar morule, pa nakon daljnjih brazdanja nastaje blastocist koji je sastavljena od otprilike 32 ćelije. Oko 12 unutrašnjih ćelija gradi unutarnju ćelijsku masu, a njih 20 – 24 stvaraju trofoektoderm koji je okružuje.[5][6]

Unutrašnja ćelijska masa i trofoektoderma će proizvesti različite tipove ćelija, dok implantacija počinje i embriogeneza se nastavlja. Ćelije trofoektoderme stvaraju vanembrijska tkiva, koja imaju važnu ulogu u razvoju zametka. Osim toga, ove ćelije upumpavaju tekućinu u unutrašnjost blastocista, uzrokujući stvaranje polariziranih blastocista, koji su unutarnjom ćelijskom masom, na jednom kraju pričvršćeni za trofoektoderm (vidi ilustraciju). Ova razlika u lokaciji ćelija je uzrok izloženosti unutrašnje ćelijske mase šupljini koja je ispunjena tekućinom, kako bi se s jedne strane stvorio primitivni endoderm (ili hipoblast); s druge strane stvara se primitivni ektoderm (ili epiblast).[7][8][9][10]

Matične ćelije[uredi | uredi izvor]

Izolirane blastomere iz unutrašnje ćelijske mase sisara koje se uzgajaju u kulturi, poznate su kao embrionske matične ćelije. Kada se ove svepotentne (pluripotentne ili totipotentne) ćelije uzgajaju u pažljivo kondicioniranom mediju, mogu se razviti u sva tri zametna lista (ektoderm, endoderm i mezoderm).[11] Naprimjer, da bi embrionske matične ćelija miša opstale u kulturi in vitro, neophodan je transkripcijski faktor LIF4.[12] U ranom blastocistu, blastomere su ograđene od izolirane unutarnje ćelijske mase. Njihovim transkripcijskim kodom upravljaju faktori Oct4, Sox2 i Nanog, koji održavaju nediferencirano stanje.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN 0-7216-0240-1.
  2. ^ a b Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-686-8.
  3. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  4. ^ Warrell D. A., Cox T. M., Firth J. D. (2010): The Oxford Textbook of Medicine Arhivirano 21. 3. 2012. na Wayback Machine (5th ed.). Oxford University Press
  5. ^ Marikawa Y. et al. Establishment of Trophectoderm and Inner Cell Mass Lineages in the Mouse Embryo. Molecular Reproduction & Development 76:1019–1032 (2009)
  6. ^ Suwinska A., Czołowska R., Ozdze_nski W, Tarkowski A. K. (2008): Blastomeres of the mouse embryo lose totipotency after the fifth cleavage division: Expression of Cdx2 and Oct4 and developmental potential of inner and outer blastomeres of 16- and 32-cell embryos. Dev Biol 322:133–144.
  7. ^ Mader S. S. (2000): Human biology. McGraw-Hill, New York, ISBN 0-07-290584-0; ISBN 0-07-117940-2.
  8. ^ Gilbert S. F. (2010). Developmental Biology (Ninth izd.). Sinauer Associates. ISBN 978-0-87893-558-1. Provjerite vrijednost parametra |isbn=: invalid character (pomoć).
  9. ^ Hall B. K. (1998). "8.3.3 The gastrula and gastrulation". Evolutionary developmental biology (2nd izd.). The Netherlands: Kluwer Academic Publishers. ISBN 978-0-412-78580-1. Upotreblja se zastarjeli parametar |chapterurl= (pomoć); CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  10. ^ Harrison L. G. (2011). The Shaping of Life: The Generation of Biological Pattern. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-55350-6. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  11. ^ Robertson, E. et al. (1986): Germ-line transmission of genes introduced into cultured pluripotential cells by retroviral vector. Nature, 323: 445 - 448 (2 October 1986)
  12. ^ Smith A. G., Heath J. K., Donaldson D. D., Wong G. G., Moreau J., Stahl M., Rogers D. (1988): Inhibition of pluripotential embryonic stem cell differentiation by purified polypeptides. Nature, 336: 688–690

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]