Ustaše

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Grb ustaškog pokreta. Slovo U predstavlja ustaše, hrvatski grb predstavlja hrvatski narod, a vatra predstavlja ustašku revoluciju.

Ustaše je naziv za pripadnike hrvatskog profašističkog pokreta koji se razvio iz organizacije "Ustaša - Hrvatska revolucionarna organizacija". Naziv se također odnosi na nosioce vlasti u NDH te vojnike i oficire vojnog krila pokreta, "Ustaške vojnice".

Historija

Nastanak

Ustaški pokret nastao je kao reakcija na ubistvo Stjepana Radića i drugih hrvatskih zastupnika 20. juna 1928. u Beogradskom parlamentu, te na nastavljena ubistva i progone Hrvata pod velikosrpskom diktaturom kralja Aleksandra. U temelju Ustaškog pokreta je bio državotvorni program Hrvatske stranke prava, iz koje je proizašao, kao i zaključak Hrvatskog državnog sabora od 29. oktobra 1918. o uspostavi nezavisne hrvatske države, koji je značio volju hrvatskog naroda. U domovini su djelovale brojne proustaške organizacije, od kojih su najpoznatije bile: Uzdanica, Hrvatski domobran, Ante Trumbić, Ustaški sveučilišni stožer, Junak, Domagoj, Križarsko bratsvo, August Šenoa, Eugen Kvaternik, Hrvatska mladica, Hrvatsko akademsko potporno društvo, Pravaška radnička mladež, Hrvatski Radiš, Seljačka Sloga, Građanska zaštita, Gospodarska Sloga, Pogod, Matica Hrvatska. Izvorno, naziv ustaša znači ustanik - ustao je - dignuo se protiv nekoga.

Drugi svjetski rat

Nastanak NDH

Zastava NDH

Nakon osovinskog napada na Kraljevinu Jugoslaviju domovinski ogranak ustaškog pokreta pod vodstvom Slavka Kvaternika je 10. aprila 1941. u Zagrebu proglasio Nezavisnu državu Hrvatsku. Vođa ustaškog pokreta, Ante Pavelić, je 15. aprila došao iz Italije i preuzeo vlast. Nova država je obuhvaćala današnju Hrvatsku (bez Istre), Srijem, Bosnu i Hercegovinu. Ubrzo je Pavelić potpisao pristupanje NDH silama Osovine.

Zločini

Najveći zločini su počinjeni u konc-logoru Jasenovac gdje su na najrazličitije načine nehumanim postupcima mučeni i ubijani Srbi, Jevreji, Romi, Bošnjaci i ljudi drugih nacionalnosti, uključujući i Hrvate drugih političkih pogleda na svijet. Po nekim izvorima ubijeno je oko 100.000 ljudi.[citat potreban] Međutim, po nekim međunarodnim nezavisnim istraživanjima broj žrtava je manji i više puta je ispravljan za vrijeme komunističke vladavine i manipuliran u političke svrhe. Tako na primjer neovisni i sigurno pouzdani izvor Centar Simon Wiesenthal iz Beča broj žrtava procjenjuje na 85.000.[citat potreban] Brojem se žrtva u bivšoj Jugoslaviji ukazivalo na "genocidnost" jednog čitavog naroda, i broj se prema političkoj situaciji ispravljao prema gore ili prema dolje. U Jasenovcu je stradalo oko 1520 Bošnjaka većinom antifašista i partizana.[1].

Nakon rata

Nakon poraza sila Osovine neki pripadnici ustaškog pokreta bivaju zarobljeni i predani vlastima SFRJ. Neki uspijevaju pobjeći na zapad odakle su nastavili borbu protiv Jugoslavije. Sam Pavelić je nakon bijega iz zemlje raspustio ustaški pokret i njegove članove razriješio prisege odanosti. Umjesto toga je osnovan Hrvatski oslobodilački pokret koji i danas postoji u Hrvatskoj kao minorna politička stranka.

Također pogledajte

Reference

1 "Bošnjaci u Jasenovačkom logoru", Nihad Halilbegović, godina izdanja 2006.
Panzer aus Zusatzzeichen 1049-12.svg Nedovršeni članak Ustaše koji govori o ratu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: