Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
.png) |
|---|
| Ovaj članak je dio serije o političkom sistemu Federacije Bosne i Hercegovine |
Ustav Federacije Bosne i Hercegovine najviši je pravni akt Federacije Bosne i Hercegovine. Donesen je na sjednici Ustavotvorne skupštine Federacije Bosne i Hercegovine 30. marta 1994, pod predsjedavanjem Mariofila Ljubića nedugo nakon postizanja Vašingtonskog sporazuma.[1]
Historija[uredi | uredi izvor]
Ustavom iz 1994. godine, Bošnjaci i Hrvati su proglašeni konstitutivnim narodima, određeni su načina dogovora za uređenja odnosa sa Republikom Srpskom, dogovorena je podjela Federacije na kantone, usvojeni su zvanično ime, glavni grad, grb, zastava, himna, pečat i drugi simboli Federacije. Kao službeni jezici usvojeni su bosanski i hrvatski jezik, a kao službeno pismo je odeđena latinica, dok se drugi jezici mogu koristiti kao sredstva komunikacije i nastave. U ostalim se poglavljima definišu prava, slobode i obaveze građana Federacije, te definiše pojam državljanstva Federacije Bosne i Hercegovine.[1]
Poglavlja[uredi | uredi izvor]
Usvojeni tekst sastoji se od sljedećih poglavlja:[1]
- I Uspostava Federacije
- II Ljudska prava i osnovne slobode
- III Podjela nadležnosti između federalne i kantonalne vlasti
- IV Struktura federalne vlasti
- V Kantonalne vlasti
- VI Općinske vlaste
- VII Međunarodni odnosi
- VIII Amandman na Ustav
- IX Usvajanje i stupanje na snagu Ustavai prijelazna rješenja
- X Aneks Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine
Amandmani[uredi | uredi izvor]
Od 1994. do 2013. donesena su 103 amandmana na Ustav FBiH, kojima su određeni dijelovi teksta usklađeni s Ustavom Bosne i Hercegovine, te uređena neka otvorena pitanja u odnosima zainteresiranih strana. Amandmanima XXVII-XXIX, kao konstitutivni narodi, pored Bošnjaka i Hrvata dodaju se i Srbi, a službenim jezicima se proglašavaju bosanski, hrvatski i srpski jezik, a kao službena pisma latinica i ćirilica.[1]