Veprinac

Koordinate: 45°20′09″N 14°16′31″E / 45.33583°N 14.27528°E / 45.33583; 14.27528
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Veprinac
naselje
Veprinac
Veprinac
Veprinac nalazi se u Hrvatska
Veprinac
Veprinac
Lokacija u Hrvatskoj
Koordinate: 45°20′09″N 14°16′31″E / 45.33583°N 14.27528°E / 45.33583; 14.27528
Država Hrvatska
Županija Primorsko-goranska
OpćinaOpatija
Najveća nadmorska visina468 m
Stanovništvo (2011)
 • Naselje981
Vremenska zonaCET (UTC+01:00)
 • Ljeti (DST)CEST (UTC+02:00)
Poštanski broj51414 Ičići
Pozivni broj(+385) 51

Veprinac (ital. Veprinaz, Apriano, njem. Wiprinatz ili Vapriniz ) je istarski srednjovjekovni gradić u sastavu grada Opatije, Primorsko-goranska županija, Republika Hrvatska.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Veprinac se nalazi u sjeveroistočnoj Istri na istoččnim obroncima Učke, a obuhvata sljedeće zaseoke: Andretići, Balači, Boni, Falalelići, Gašparići, Guštići, Katinići, Kolavići, Lučetići, Pehji, Perinići, Slavići, Stari Grad, Šimetići, Škofi, Špadići, Travičići, Tumpići, Vas, Vedež, Vlašići, Zagrad, Zatka i Zubinići.

Historija[uredi | uredi izvor]

Veprinac se prvi put spominje 1136. u ugovoru Puljskog biskupa koji Veprinac, Mošćenice, Kastav i Rijeku daje u podnajam feudalcima Valsee iz Duina-Devina.[1]

Do teritorijalne reorganizacije u Hrvatskoj nalazio se u sastavu stare opštine Opatija.

Spomenici i znamenitosti[uredi | uredi izvor]

  • Gradska vrata: Neobična gradska vrata s tri otvora u sklopu zgrade Komuna, "Komunščice" nalaze se kraj starog kaštela danas privatni stan i izložbeni prostor. Kroz gradska vrata prolazi široka, kamenom popločena kaldrma (kala) koja se račva unutar naselja i vodi kamenim stubama prema najvišoj tački mjesta gdje je smještena parohijalna crkva sa zvonikom.
  • Parohijalna crkva sv. Marka je srednjovjekovna građevina (1572. ) s odvojenim zvonikom. Prema Kobleru gradnja župne crkve pada u 14. st., u vrijeme grofova Devinskih[1], kada župnu crkvu Veprinca daje izgraditi Ana Stell (Elizabetta Devinska) koja je u Veprincu živjela, te je 1405. sahranjena u riječkom manastiru sv. Jerolima. 1680. godine je obnovljena i potpuno barokizirana. Sljedeća je obnova crkve bila 1849. a posljednja 2008.U crkvi su renesansno – barokne horske klupe rustične obrade, kao značajan Zirerov primjerak drvorezbarstva. Veprinac nije imao gradskih utvrda nego obrambeni vrh - akropolski obzidani plato gdje se vjerovatno nalazilo prehistorijski (liburnski) kašteljer, a danas crkva svetog Marka. Crkva i zvonik, te malo groblje, okruženi su zidom i ostacima fortifikacija. Od dviju obrambenih kula jedna je pretvorena u zvonik 1866. godine a od druge ostale su samo dvije visoke zidine. Izvan ovih zidina na Brituhu nalazi se i stara porušena kasarna.
  • Valvasorov crtež Veprinca iz 1679. g.
    Brituh je vidikovac iz kojeg se može uživati u predivnoj panorami kvarnerskog zaliva. Vidi se od Kraljevice pa do otoka Cresa. Na Brituhu su izloženi srednjovjekovni kameni stol ili oltar i ostaci maslinovog toša (tijesak). Jednom su se tu nalazile dvije bombarde za kontrolu male lučice gdje se danas nalazi kupalište Slatina u Opatiji. Danas je u planu grada Opatije renovirati ovo mjesto.
  • Crkvica sv. Ane: jednobrodna crkvica s trijemom i zvonikom na jedra, neraščlanjenog, ravnog začelja. Na zaglavnom kamenu portala isklesan je grb, a u bočnom zidu ugrađena je kamena ploča s grbom, glagoljskim natpisom i 1442. godinom. U unutrašnjosti, na sjevernom zidu uočeni su tragovi fresaka. Nalazi se u Starom Gradu.
  • Crkvica sv. Marije: prema obliku slična je crkvici Sv. Ane, te se vremenski također sa njom vjerovatno podudara iako izgleda da temelji ove crkvice su najstariji u Veprincu. Nalazi se u Starom Gradu.
  • Crkvica sv. Jelene: prema obliku slična je crkvici Sv. Ane no novijeg je datuma. Nalazi se kraj javnog igrališta na raskršću ceste za Stari Grad i zaselak Tumpići

Kultura[uredi | uredi izvor]

U Veprincu djeluju više kultruno sportskih udruženja:

  • Kulturno društvo 'Leprinac' – pjevački zbor
  • Speleološka udruga Spelunka
  • Udruga mladih i građana Leprinac

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

  • Osnovna škola Veprinac – područnica Osnovne škole "Rikard Katalinić Jeretov" Opatija

Sport[uredi | uredi izvor]

U Veprincu postoje jedno veće I manje igralište u Starom Gradu. Veliko je igralište nove tvorevine sa malim parkingom, ograđeno je i dio je prilagođen mlađima. Malo igralište za djecu nalazi se uz školu. Na relaciji Zatka – Stari Grad nalazi se također terensko igralište za nogomet zvano Staja jer su tu logorovali (stajali) Romi krajem 19. i početkom 20. Stoljeća.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Na popisu stanovništva 2011. godine, Veprinac je imao 981 stanovnika.

Broj stanovnika po popisima[2]
1857 1869 1880 1890 1900 1910 1921 1931 1948 1953 1961 1971 1981 1991 2001 2011
840 858 802 913 1.330 1.930 1.821 2.586 605 603 583 577 646 736 853 981

Napomena: Iskazano pod imenom Bernardova u 1869. te Veprinac i Bernardova od 1880. do 1910. Sadrži podatke za naselje Ičići u 1857., 1869., 1921. i 1931. Sadrži podatke i za bivše naselje Vašanska koje je u 1857., 1869., 1921. i 1931. iskazano kao naselje.

Popis 1991.[uredi | uredi izvor]

Na popisu stanovništva 1991. godine, naseljeno mjesto Veprinac je imalo 736 stanovnika, sljedećeg nacionalnog sastava:

Popis 1991.
Hrvati
  
622 84,51%
Srbi
  
22 2,98%
Jugoslaveni
  
19 2,58%
Slovenci
  
9 1,22%
Italijani
  
5 0,67%
Crnogorci
  
3 0,40%
Nijemci
  
2 0,27%
ostali
  
3 0,40%
neopredijeljeni
  
22 2,98%
region. opr.
  
20 2,71%
nepoznato
  
9 1,22%
ukupno: 736

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • [1] Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ, popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.
  • Knjiga: "Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske, 1880-1991: po naseljima, autor: Jakov Gelo, izdavač: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, 1998., ISBN 953-6667-07-X, ISBN 978-953-6667-07-9;

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Kobler, Giovanni Memorie della città liburnica di Fiume, Stab. tip. fiumano 1896.
  2. ^ - Republika Hrvatska - Državni zavod za statistiku: Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]