Viktorijino jezero

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Viktorijino jezero
(Nalubaale)
LokacijaAfrička velika jezera
Koordinate1°S 33°E / 1°S 33°E / -1; 33Koordinate: 1°S 33°E / 1°S 33°E / -1; 33
Primarni priliviKagera
Primarni odliviBijeli Nil (rijeka, poznata i kao "Viktorijin Nil" zato što teče iz jezera)
Površina sliva184.000 km2
sliv - 238.900 km2
Države sliva Tanzanija
Uganda
Kenija
Maks. dužina337 km
Maks. širina250 km
Površina59,947 km2
Prosječna dubina40 m
Maks. dubina83 m
Zapremina vode2.750 km3
Dužina obale13.440 km
Nadmorska visina površine1.135 m
Ostrva84 (Ostrva Ssese, Uganda; Ostrvo Maboko, Kenija)
Naselja
1 Dužina obale nije dobro definisana mjera.

Viktorijino jezero je najveće jezero u Africi, a treće u svijetu. Ime je dobilo po Viktoriji, kraljici Ujedinjenog Kraljevstva. Pripada Tanzaniji, Keniji i Ugandi. Iako ima više naziva na lokalnom jeziku (Dholuo: Nam Lolwe; Luganda: 'Nnalubaale; Kinyarwanda: Nyanza; također Ukerewe),[1][2] jezero je preimenovano po kraljici Viktoriji od strane istraživača Johna Hanning Spekea, prvog Britanca koji je dokumentirao 1858. godine, dok je bio na ekspediciji sa Richardom Francisom Burtonom.[3][4] Jezero je dom mnogih vrsta riba koje ne žive nigdje drugdje, posebno ciklida. Invazivne ribe, poput nilskog smuđa, dovele su do izumiranja mnogih endemskih vrsta. Nalazi se na nadmorskoj visini od 1.135 m. Jezero je poznato kao stanište riba iz porodice ciklida.

Historija[uredi | uredi izvor]

Otkrio ga je britanski istraživač John Speke 1858. godine u svojoj potrazi za izvorom rijeke Nil i dao mu ime u čast engleske kraljice. Površina mu iznosi 59,947 km2,[5][6] nalazi se u istočnoj Africi između država Kenije (4.100 km2), Tanzanije (33.700 km2) i Ugande (31.000 km2).[7] Relativno je plitko, najveće dubine do 80-84 metra.[6][8] Tektonskog je porijekla - stvoreno izdizanjem rubova kotlina, čime su preusmjereni vodeni tokovi.[9] Iz njega kreće jedna od najvećih afričkih rijeka, rijeka Nil. Na sjeverozapadu je okruženo vlažnim tropskim šumama, a na ostalim dijelovima savanama.

Nekada prelijepo jezero uništeno je utjecajem novopridošlih kolonista. Oni su uništili okolnu vegetaciju kako bi uzgajali žitarice, šećernu trsku, kahvu, čaj i dr. Kao i u jezerima Malawi i Tanganyika, i u Viktoriji su se razvile endemske vrste ciklida (Cichlidae), pa se u jezeru nalazilo preko 400 vrsta Haplochromina.

Tokom kišnog periodu voda ispire hemikalije koje završavaju u jezeru što dovodi do nekontrolisanog rasta algi. Kako se industrija razvijala, tako se smanjivala i količina riba u jezeru.

U 1950-im godinama gotovo je nestala riba kojom se prehranjivalo domaće stanovništvo - Oreochromis esculentus. Da bi spriječili dalje propadanje ribljeg fonda, Britanci su u jezero nastanili dvije nove vrste riba Oreochromis niloticus i Lates niloticus. Tada niko nije ni pomislio kako će taj potez dovesti do katastrofe. Sve do kraja 1970-ih godina činilo se kako nema nikakvih bitnijih promjena. Ali 1980ih dolazi do drastičnih promjena. Postotak ciklida je sa nekadašnjih 80% opao na svega 1%, dok se udio ribe Lates niloticus sa prijašnjih 1% povećao na 80%. Naučnik Les Kauffman je propast ciklida nazvao "najvećim masovnim istrebljenjem kičmenjaka u pisanoj historiji".

To je dovelo do toga da više nema dovoljnog broja riba koje se hrane organskim otpadom. Organske tvari se raspadaju trošeći kisik. Zbog toga donji dijelovi jezera postaju nenastanjivi, tzv. mrtve zone. Uz to se pojavio i vodeni zumbul (Eichornia), slobodno plutajući korov koji se brzo razmnožava. Stvara gust pokrov koji sprječava sunčevu svjetlost da prodre u jezero.

Godine 1994. došlo je do velikog masakra u Ruandi. Rijeka Kagera je u jezero donijela mnogobrojna ljudska tijela. Kako bi spriječili epidemiju, ribari su tijela vadili mrežama.

Razvoj industrije je doveo i do toga da se industrijski otpad pušta u rijeke koje utiču u jezero. Procjenjuje se da samo Tanzanija dnevno ispusti 2 miliona litara otpada. Premda cjelokupna situacija izgleda beznadežna pokrenuta je velika međunarodna akcija da se jezero spasi. Jedan od programa je i spas ciklida. Tako se u SAD i Evropi uzgaja 40 različitih najugroženijih vrsta ciklida u nadi da će se spriječiti njihovo izumiranje.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "The Victoria Nyanza. The Land, the Races and their Customs, with Specimens of Some of the Dialects". World Digital Library. 1899. Arhivirano s originala, 29. 5. 2016. Pristupljeno 18. 2. 2013.
  2. ^ "Lake Ukerewe". nTZ: An Information Resource for Northern Tanzania. David Marsh. Pristupljeno 17. 10. 2020.
  3. ^ Alberge, Dalya (11. 9. 2011). "How feud wrecked the reputation of explorer who discovered Nile's source". The Guardian. Pristupljeno 29. 12. 2013.
  4. ^ Moorehead, Alan (1960). "Part One: Chapters 1–7". The White Nile. Harper & Row. ISBN 978-0-06-095639-4.
  5. ^ Stuart, Hamilton (5. 10. 2016). "Shoreline, Lake Victoria, vector polygon, ~2015" (Data Set) (jezik: engleski). Harvard Dataverse. doi:10.7910/dvn/pwfw26. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  6. ^ a b Stuart, Hamilton (13. 11. 2018). "Lake Victoria Statistics from this Dataverse" (Data Set) (jezik: engleski). Harvard Dataverse. doi:10.7910/dvn/fvjj4a. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  7. ^ J. Prado, R.J. Beare, J. Siwo Mbuga & L.E. Oluka, 1991. A catalogue of fishing methods and gear used in Lake Victoria. UNDP/FAO Regional Project for Inland Fisheries Development (IFIP), FAO RAF/87/099-TD/19/91 (En). Rome, Food and Agricultural Organization.
  8. ^ Stuart, Hamilton; Taabu, Anthony Munyaho; Noah, Krach; Sarah, Glaser (17. 5. 2018). "Bathymetry TIFF, Lake Victoria Bathymetry, raster, 2017, V7" (Data Set) (jezik: engleski). Harvard Dataverse. doi:10.7910/dvn/soeknr. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  9. ^ John Reader (2001). Africa. Washington, DC: National Geographic Society. str. 227–28. ISBN 978-0-7922-7681-4.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]