Vinkovci

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Vinkovci
Vinkovci Zeljeznicka stanica.JPG
Željeznička stanica
Grb Položaj
Grb općine Vinkovci Nedostaje karta
Osnovne informacije
Država: Flag of Croatia.svg Hrvatska
Županija: Vukovarsko-srijemska
Stanovništvo: 33.328 popis (2006)
Nadmorska visina: 90 n.m.
Poštanski broj: 32 100
Administracija
Načelnik: Mladen Karlić
Web stranica:

Vinkovci su grad u istočnoj Hrvatskoj regiji Slavoniji i administrativno pripada Vukovarsko-srijemskoj županiji.

Geografski položaj[uredi | uredi izvor]

Grad Vinkovci nalazi se na krajnjem sjeveroistoku Hrvatske, između Dunava i Save, smješten uz rijeku Bosut.

Grad i njegovo šire područje smješteno je na 78-125 m nadmorske visine, s površinom od 102.805 ha, od čega 60.623 ha oranica i 29.149 ha pretežito hrastovih i jasenovih šuma, s blagom kontinentalnom klimom, te s dovoljnim i povoljnim rasporedom padavina.

Prostire se uz Bosutsku niziju, te autoput i željezničku prugu, koji spajaju Zapadnu Evropu s Dalekim istokom, te Srednju Evropu s izlaskom na Jadransko more.

Historija[uredi | uredi izvor]

Grad Vinkovci je jedan od najduže neprekidno naseljenih gradova u ovom dijelu Evrope.

Prahistorija[uredi | uredi izvor]

Arheološka istraživanja na području Vinkovaca pokazala su postojanje starije faze starčevačke kulture neolitika, prije 7000 godina. Dvije autohtone kulture, sopotska, vinkovačka i vučedolska nastanjivale su šire područje grada od 4000-1800 g. p. n. e. U starijem željeznom dobu područje grada naselili su Iliri, a u mlađem Kelti koji su se ubrzo stopili s Ilirima.

Stari vijek[uredi | uredi izvor]

U rimsko doba današnji Vinkovci su se nazivali Aurelia Colonia Cibalae (Cibalae = Ilirski-Brežuljak). Bio je to jedan od većih antičkih gradova, koji se protezao na 45600 m2. Podatak da je Cibalae bio i rodni grad dvaju rimskih careva, ukazuje nam na važnost položaja grada u Rimskom Carstvu. No, nakon bitke kod Hadrianopolja godine 378. kada je poginuo i car Valens, Cibalae je spaljena i postaje malo naselje koje je nekoliko puta stradavalo od avarskih plemena koja sve učestalije provaljuju na to područje. Grad se spominje i u darovnici cara Justinijana iz godine 529. kad je to područje kao kulturno žarište dodijeljeno Benediktu iz Nursije. Ubrzo je grad podjelom Rimskog Carstva prešao u njegov istočni dio, a time je nestao kao poznato središte svjetske pozornice onoga doba.

Srednji vijek[uredi | uredi izvor]

U ranom srednjem vijeku Vinkovci se spominju pod imenom Sveti Ilija. Naselje (u mađarskim spomenicima Zenthelye, Zenthylye, Zenthylya i sl.) uz rub ruševina antičkih Cibala dokazano postoji od 11. vijeka. O tome svjedoče razni arheološki ostaci ranoromaničke crkve sv. Ilija na Meraji. Naselje Sveti Ilija vjerovatno je stradalo prilikom Tatara 1242. godine. Mjesto se oporavilo, pa je u 14. vijeku sagrađena veća gotička crkva, koja se dijelom naslanja na temelje stare predromaničke crkve. Narodno ime Vinko/Vinkovci uz ono Sveti Ilija upisano je na starim zemljopisnim kartama iz 1592. i 1640. godine.

Turska i Vojna Krajina[uredi | uredi izvor]

Vinkovci se prvi put spominju u jednom izvještaju iz 1615. godine, uz napomenu da su nekada bili dobro nastanjeni, a pod Turcima su se rasuli u nekoliko sela. Nakon pogibije kralja Matije Korvina na Mohačkom polju, Turci se sve više zalijeću na ova područja. Vinkovce osvajaju godine 1533. i u gradu se zadržavaju sve do godine 1691., no osim ruševina i pokojeg turcizma u govoru stanovništva, ne ostavljaju velikog traga. Iako se grad oslobodio od Turaka, ipak je još strepio od mogućih napada turske vojske, te je osnovana Vojna krajina u koju su uvršteni i Vinkovci. U gradu je smješten stožer regimente, te se Vinkovci razvijaju u važno vojno i kulturno središte. Grad je bio sjedište Brodske i Gradiške regimente koje su činile brigadu. S obzirom na takav status, ubrzo počinje izgradnja objekata neophodnih za uspješno djelovanje odbrambenih snaga. Stoga je izgrađeno veliko vojno vježbalište, a izgradnja je uzela maha za vrijeme vladanja carice Marije Terezije. U to se doba grad pretvorio u vojnokrajišku jezgru s urbanom fizionomijom panonskog baroknog tipa. S vojnom vlašću počinje sistemsko obrazovanje. Naime, otvoreno je više vojnih učilišta, a od godine 1766. djeluje i vinkovačka klasična gimnazija. Osnovana je u Petrovaradinu, a 1799. premještena je u Vinkovce i postaju potpuna gimanzija. To je jedina vojnokrajiška gimnazija i odigrala je važnu ulogu u izobrazbi brojnih znanih Vinkovčana kao što su Josip Kozarac, Joza Ivakić, Vanja Radauš i drugi.

20. vijek[uredi | uredi izvor]

Vinkovci su 1900. godine imali oko 8.500 stanovnika. Kada je 1918. godine Hrvatska ušla u Državu Slovenaca, Hrvata i Srba, došlo je do nove organizacije uprave kojom su u 1921. ukinute županije, a osnovane oblasti. Nezadovoljstvo koje se pojavljuje među narodima u novostvorenoj državi 1929. dovodi do diktature vladara i ukidanja oblasti i oblasnih skupština. Bivši kotar Vinkovci ulazi u sastav Drinske banovine, no radom hrvatskih političkih stranaka 1931. kotari Vinkovci, Vukovar, Šid i Ilok pripojeni su Savskoj banovini. Rat je grad zatekao i 1940.-1945. godine kada su se na ovom području izvojevale važne bitke, kao što je probijanje srijemskog fronta, kada je gotovo cijelo područje Vojvodine i Slavonije oslobođeno od nacističkog agresora. Dan kada su se Nijemci povukli iz Vinkovaca, 13. aprila, je dugo slavljen kao dan grada. Nakon Drugog svjetskog rata u tada novoj Jugoslaviji osnivaju se kotari sa sjedištem u Vinkovcima, Vukovaru, Županji. U tom razdoblju usporavan je razvoj industrije na području Slavonije i zapadnog Srijema, ali marljivšću i upornošću njenih stanovnika i zahvaljujući prirodnom bogatstvima ovoga kraja razvila se napredna poljopriveda i neke industrijske grane.

Raspadom socijalističke Jugoslavije u Republici Hrvatskoj uspostavlja se 1992. godine županija pod imenom Vukovarsko-srijemska u čijem se sastavu našao i grad Vinkovci. Grad je jedno vrijeme bio upravno sjedište županije dok uslovi nisu dozvolili da se nakon mirne reintegracije Podunavlja ured premjesti u Vukovar.

Privreda[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U Vinkovcima danas živi 35.912 stanovnika. Hrvati čine većinu sa 89% , 7% čine Srbi, 0.6% Mađari, 0.3% Romi, 0.2% Rusini i ostali.

Sport[uredi | uredi izvor]

Znamenitosti[uredi | uredi izvor]

Vinkovačke jeseni[uredi | uredi izvor]

U Vinkovcima, najvećem gradu jugoistočne Slavonije i Vukovarsko-srijemskog kantona, već više od tri i po decenije održavaju se u septembru mjesecu Vinkovačke jeseni. Vinkovačke jeseni najveća su i najpoznatija folklorna, kulturna, privredna i turistička manifestacija ne samo Vinkovaca i okolice, već Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, pa čak kontinentalne Hrvatske u cjelini. Na manifestaciji učestvuju foklorne skupine iz različitih dijelova Hrvatske, dijaspore i drugih zemalja Evrope i Amerike.

Poznati Vinkovčani i Vinkovčanke[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: