Vitomir Lukić

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Vitomir Lukić
Example alt text
Rođenje 24. septembar 1929.
Herceg Novi, Kraljevina Jugoslavija
Smrt 30. maj 1991.
Sarajevo,

Vitomir Lukić (Zelenika, 24. septembar 1929. - Sarajevo, 30. maj 1991.) je bio bosanskohercegovački pripovjedač, romanopisac, esejist, putopisac, književni i likovni kritičar.

Osnovnu školu završio je u Donjem Vakufu, prvi razred Srednje tehničke škole u Banjoj Luci, a gimnaziju u Slavonskom Brodu 1952.

Studirao je jugoslavenske književnosti i hrvatsko-srpski jezik na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

Nakon studija 1959. godine radio kao profesor u srednjim školama u Konjicu i Sarajevu.

1965. godine štampana je Lukićeva prva zbirka pripovjedaka "Soba za prolaznike" koja otkriva već zrelog pisca. Te godine odlazi u Indiju, gdje je u svojstvu lektora predavao jugoslavenske književnosti na Sveučilištu u New Delhiu. Istovremeno je bio i dopisnik lista Oslobođenje za koji je svakog tjedna slao putopisne reportaže iz Indije.

Prvi roman "Album" štampan je 1968. Ovaj roman preveo je Todor Čalovski na makedonski jezik, a štampala Kultura iz Skoplja 1981. U anketi lista BH Dani objavljenoj septembra 1999. roman "Album" uvršten je među deset najboljih bosanskohercegovačkih romana dvadesetog vijeka.

Po povratku u Sarajevo, radio u Učiteljskoj školi, a zatim na Radio-televiziji Sarajevo, gdje je kao urednik u obrazovnom programu. Inicijator je i jedan od sedmorice hrvatskih književnika (S.Bašić, V.Lukić, V.Koroman, M.Marjanović, N.Martić, V.Pavlović, M.Pešorda) potpisnika "Sarajevske deklaracije o hrvatskom jeziku", 21.januara 1971.[1]

Bio potpredsjednik Hrvatske demokratske zajednice BiH (HDZ) i ministar vjera u prvoj vladi Bosne i Hercegovine nakon prvih demokratskih izbora 1990. Umro je u Sarajevu, 1991. godine u šezdeset i drugoj godini života.

Iza Lukića ostala je bogata književna ostavština koja svjedoči o vrsnom intelektualcu svoga vremena.U štampariji u Mostaru uništena su godine 1992., za vrijeme srpskoga i JNA granatiranja grada, Lukićeva sabrana djela u deset tomova, koja je priredio za objavljivanje književnik i urednik Mile Pešorda za izdavačku kuću "Veselin Masleša" u Sarajevu ("Oslobođenje", 9.oktobra 1991., 12.str.).

Djela[uredi | uredi izvor]

  • "Soba za prolaznike" (pripovijetke, 1965., drugo izdanje 1997.)
  • "Album" (roman, 1968.)
  • "Praznik stvari" (pjesme, 1969.)
  • "Zaustavljeni kalendar" (pripovijetke i druge proze, 1970.)
  • "Životinje, ljudi" (pripovijetke i druge proze, 1973.),
  • "Sanovnik nasmijane duše" (proza, 1976., drugo izdanje 1997.)
  • "Seansa" (pripovijetke, 1981.)
  • "Noćni ekspres" (izbor, 1984./85.)
  • "Hodnici svijetlog praha" (roman, 1989.)
  • "Soba za prolaznike", II. izdanje(predgovor: Mile Pešorda),Zagreb (1997.).
  • "Odlazak starog rezbara" (pripovijetke i druge proze, 2005.)

Književna zaostavština u rukopisima[uredi | uredi izvor]

  • "Djetinjstvo u Donjem Vakufu" (roman)
  • "Samsara - točak vremena (putopisi iz Indije)
  • "Eseji"
  • "Književne kritike i prikazi"
  • "Eseji iz likovne umjetnosti"

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Nagrada izdavača "Svjetlost" za roman Album 1968.
  • Nagrada izdavača "Veselin Masleša" za knjigu pripovjedaka Seansa (1982.).

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]