Vjetrenica

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Vjetrenica je najveća i najpoznatija pećina u Bosni i Hercegovini, zaštićeni spomenik prirode i turističko odredište u jugoistočnom dijelu Hercegovine. Smještena je 300 m istočno od Zavale, na zapadnom rubu Popova polja, u općini Ravno, te 12 km udaljena od mjesta Slano na obali Jadranskog mora (Republika Hrvatska), odnosno 80 km od grada Mostara. Ukupno je otkriveno oko 6.700 metara podzemnih kanala. Speleološke posebnosti ove jedinstvene pećine su specifična ljepota, prostrani hodnici i dvorane, brojne nakupine siga, te bogat hidrografski svijet s brojnim jezerima, nekoliko vodopada, više stalnih potoka i na desetke manjih periodičnih tokova koji teku raznim smjerovima. Osobito je privlačna pojava snažnog vjetra na ulazu kao i osjetno strujanje zraka na nekoliko mjesta u unutrašnjosti, kao i davna urušavanja stropova divovskih razmjera. Vjetrenica je podjednako zanimljiva u ekološkom, geomorfološkom i ekonomskom smislu, a istovremeno ona je i jedan od najsnažnijih izvora identiteta širega područja Bosne i Hercegovine. Zaštićeni je spomenik prirode od 1950. godine, a 1981. prolašena geomorfološkim rezervatom prirode.

Vjetrenica

Zoološke karakteristike[uredi | uredi izvor]

Vjetrenicu karakterizira iznimno bogat špiljski svijet, u kojem je zabilježeno više od 200 različitih životinjskih vrsta, od kojih više od 90 troglobionata (životinja potpuno prilagođenih na život u podzemlju), što je čini prvom u svijetu po bioraznolikosti. 37 njih je prvi put pronađeno i opisano upravo na ovom mjestu (locus typicus). U fauni Vjeternice veliki je broj uskih endema, te 15 stenoendema.

Unutrašnja temperatura: zraka - 11,4°C , vode - 11,3°C

Historija istraživanja[uredi | uredi izvor]

Prvo navođenje Vjetrenice kao zanimljivog pećinskog fenomena zabilježeno je kod Plinija Starijeg u njegovom djelu "Historia naturalis”, 77. godina naše ere. Najveća otkrića vršio je češki speleolog Karel Absolon u vremenu od 1912. do 1914. godine, dok ju je prvi naučno opisao beogradski istraživač Mihajlo Radovanović 1929. godine. Kasnija istraživanja urađena su u sklopu zajedničkog projekta uređenja pećine Vjetrenice, kojeg su izveli speleološko društvo "Bosansko-hercegovački krš” i bh. privredni gigant "Energoinvest” iz Sarajeva u vremenu od 1958. do 1961. godine. Novu topografsku kartu područja izradio je SO "Velebit" iz Zagreba i drugi klubovi poput Mosora i Karlovca 2002. godine. Od 2002. svake godine održavaju se speleoeloški kampovi, a krš Popovog polja je predmet modernih vrednovanje krškog krajolika.

Paleontološka otkrića[uredi | uredi izvor]

U Vjetrenici je do sada pronađen čitav niz zanimljivih paleontoloških nalaza, među kojima se izdvajaju cjelovit kostur leoparda (Panthera pardus), pronađen 1968. godine (nalaz South West Caving Cluba), te više djelomičnih nalaza ostataka životinja. Najcjelovitiji paleontološki opis pećine do sada je uradio Mirko Malez, 1969. godine. Taj cjelovit kostur, kao i još tri djelomična, izvađen je tokom istraživanja u rujnu / septembru 2007. i nalazi se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.

Vjetrenica danas[uredi | uredi izvor]

Pećina je bila elektrificirana u dužini od 1.050 metara, staza s prekidima uređena do 1.730 metara, a otvorena je za turističke posjete od 1964. godine. U posljednjem je ratu oprema posve devastirana. Urađen je i projekt moderne elektrifikacije niskonaponskom strujom (Neil Keel), od čega je realizirano, uz svesrdnu pomoč Federalnog ministatstva okoliša i turizma" 300 m rasvjete. Tako je Vjetrenica proljeća 2010. otvorila vrata turistima. Njome gospodari Javno poduzeće "Vjetrenica - Popovo polje"

Program popularizacije obuhvatio je izradu web stranice, pokrenuti su kulturni susreti u Vjetrenici, štampana prigodna poštanska marka, te su u domaćoj produkciji urađena dva dokumentarna filma s četiri epizode.

Na prijedlog ANUBiH Vjetrenice je kandidirana za UNESCO-ov spisak prirodne baštine. Za njegovu realizaciju bit će potrebno riještiti više pitanja kao što su prevrednovanje statusa Vjetrenice, obnoviti ratne ruševine u Zavali, ukloniti ili onemogućiti prijetnje zagađenju Vjetrenice, i formirati tijelo koje bi se brinulo o Vjetrenici. Također, Vjetrenica je upisana na Smaragdnu mrežu (Emerelad network), nakon što je BiH pristupila Bernskoj konvenciji.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Naučna monografija "Vjetrenica – pogled u dušu zemlje", autor teksta i fotografije Ivo Lučić i Boris Sket. Autorica fotografija je Ana Opalić i drugi.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]