Vjeverice

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Vjeverice
Raspon fosila: Eocen - nedavno
Sciurus carolinensis
Sciurus carolinensis
Sistematika
Carstvo Animalia
Koljeno Chordata
Klasa Mammalia
Red Rodentia
Porodica Sciuridae
*Ratufinae

Vjeverice je zajednički naziv za životinje iz porodice Sciuridae, iz reda glodara.

Tipični predstavnici ove porodice su vjeverice sa dugačkim repom, koje naseljavaju Evropu, Aziju i Amerike. Također, u porodici Sciuridae je i leteća vjeverica, koja naseljava Afriku.

Opis[uredi | uredi izvor]

Naraste do 24 (19,5-28) cm i rep od 19 (14-24) cm.

Živi u šumama, parkovima, vrtovima, i aktivna je danju (nekad i noću), dobro se penje i skače. U krošnjama gradi nekoliko loptastih gnijezda u kojima skriva hranu i mlade. Ne spava pravi zimski san (povremeno se budi).

Prehranjuje se bobicama, plodovima, gljivama, jajima, sjemenkama i mladim pticama.

Vrijeme parenja je od januara do jula, mlade nosi 38 dana, koti od februara do augusta 2-5 puta po 3-7 mladih (slijepi 31 dan, sišu 35-42 dana, samostalni su sa 49-56 dana, spolno zreli sa 12 mjeseci).

Žive 8-10 godina.

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

U Evropi žive samo dvije vrste vjeverica: siva i crvena vjeverica. Na svijetu je poznato oko 200 vrsta vjeverica. Međutim, uz crvenu vjevericu, koja je do 1970ih godina bila jedini stanovnik Evrope, na starom kontinentu odnedavno se viđa i sivu. Prvi primjerci, uvezeni iz Sjeverne Amerike, pušteni su u Italiji, da bi se u posljednjih 50-ak godina nevjerojatno proširili i ugrozili opstanak zaštićene crvene vjeverice.

Zbog kitnjastog, uspravno položenog repa, te gotovo ljudskog izgleda dok sjede na stražnjim šapama i grickaju hranu, ti glodari su dobro poznati, i često se mogu vidjeti u parkovima u naseljima. Sive vjeverice ljeti često zadobiju svijetlo smeđkastocrvenu nijansu, posebno na leđima i bokovima pa ih je lako zamijeniti sa crvenima. Crvene, tokom zimskih mjeseci imaju dlakave čuperke na vrhovima uški koje sive vjeverice nemaju nikada.

Obje vrste vjeverica vole lješnjake. Međutim, sivih je više pa su i proždrljivije, iako bi se mogle zadovoljiti i žirevima koje crvene ne vole, jer ih ne mogu dobro probaviti. Ni jedna vrsta vjeverica ne hibernira, iako su manje aktivne, pa je u hladnim zimama u prednosti siva vjeverica koja nakupi znatno deblji sloj zaliha masti. U Velikoj Britaniji su lokalne populacije crvenih vjeverica nestale u samo 15 godina nakon dolaska sivih vjeverica.

Kad pronađe lješnjak, vjeverica najprije provjeri je li jestiv, ali, ponekad ga ne pojede odmah, već spremi u spremište hrane. Mirisnim žlijezdama na usnama vjeverica označava hranu, koju će zakopati što je dublje moguće, na mekanom terenu, a potom, uzdignutog repa, krenuti u novu potragu. Miris lješnjaka osjetit će čak i pod snježnim pokrivačem.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: