Vlado Marjanović

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Vlado Marjanović (Livno, 10. oktobar 1906 - Krušćica kod Viteza, 11. septembar 1958), jedan je od najznačajnijih bosanskohercegovačkih likovnih umjetnika prve polovice 20. stoljeća.

Osnovnu školu završava u Livnu, a gimnaziju u Travniku. Prve slikarske pouke primio u Zagrebu od Bele Čikoša Sesije, slikara i pedagoga i u Sarajevu od slikara Gabrijela Jurkića.

Završio Accademia di Belle Arti u Rimu.

Izlagao u Sarajevu, Zagrebu i dr. Radio zidne slike po crkvama u Dalmaciji (Vrlika, Knin, Drniš, Šibenik, Zlarin, Primošten, Lovreć). Na realistički način slikao pejzaže Bosne, bos. genre i ljude.

Među njegove značajnije radove idu: Portret Maršala Tita; Autoportret; Portret slikarove žene; Poluakt.[1]

Bio je članom ULUBiH-a i ULUH-a.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Enciklopedija likovnih umjetnosti 3. Leksikografski zavod FNRJ. 1964. str. 409.